Zvonimir Boban dao je u jeku krize u dinamu intervju za HTV. Govorio je o aktualnostima u Maksimiru, treneru Kovačeviću, krizi, stanju u svlačionici i budućnosti Modrih…
Ostaje li Mario Kovačević trener Dinama?
– Normalno da ostaje. Cijela ova priča oko Dinama sa trenerom Mario Kovačevićem je nova koliko god ljudi doživljavali kao nešto što već jako dugo traje jer današnji život je takav da je toliko informacija, toliko je buke, toliko je pod navodnike zagađen eter sa svim i svačim da imamo osjećaj da je on tu već 13 godina, a ne tek tri-četiri mjeseca. U intervju kad sam prije prvenstva govorio za naš Dinamo portal rekao sam kako će biti puno oscilacija i svatko tko koji minimalno zna nogometne procese, procese stvaranja jedne momčade, jedne nove momčadi gdje je otišlo 24 igrača, a došlo njih 18 novih, zna da treba vrijeme. Vrijeme ne možemo kupiti. On je najbolji sudac, on će nam reći kako smo radili, kako ćemo na kraju završiti, svatko sa svojom odgovornošću. Mario Kovačević sa svojom, igrači sa svojom, isto tako klub i ja sa svojom. I tako treba biti. Na kraju će rezultat presuditi, još je prerano za ocijene. Ovo je prva kriza, a na prvoj krizi ljudi koji gledaju, vole Dinamo i koji ga ne vole možda, ali vole nogomet i žele komentirati Dinamo, htjeli bi nekog baciti niz stube. Normalno je uvijek prvi na udaru trener. Prošle godine smo kao Dinamo imali četiri trenera i ne znam koja je bila to poruka, koliko nekonsistentnosti, neozbiljnosti u vođenju jedne institucije kakva je Dinamo.
Ima li trener kontrolu nad svlačionicom?
– Pitanje je tko to piše, pitanje je tko su ti ljudi koji pišu, zašto pišu, imaju li interes. A ima masa ljudi koji isto tako normalno istu tu stvar pitaju, su dobronamjeni, jednostavno žele dobro Dinamo, žele dobro generalno hrvatskom nogometu, tako da nekad moramo odvojiti neke od nekih. Ali generalno imaju pravo ljudi komentirati, imaju pravo kritizirati, to je tako jasno, ali ispada nekad da su oni više u svlačionici nego sami igrači. Kada se igrači skupe zajedno i riješe između sebe neke stvari, znači da su neki problemi postojali, ali isto tako da su ih svjesni i da su imali snage se suočiti s njima i da su napravili jedan ozbiljan sastanak. Bio sam igrač, znam kako to ide, a bio sam i kapetan, pa sam ja sazivao s trenerom sastanke, kada je problem s trenerom, ili kad igrači imaju osjećaj da je problem s trenerom. U ovom slučaju oni su jednostavno osjetili da ne postoji više ona energija koja je postala na početku sezone. Da je to jedan krizni moment. Nadamo se svi prolazni, bar svi dinamovci. Što prije prođe, to će biti bolje, ali idemo dalje. Vjerujem da smo na dobrom putu. Taj sastanak meni je bio jako bitan jer nisu pozvali trenera na sastanak. Oni su jednostavno rekli da žele između sebe raščistiti neke stvari. Pa gledajte, farsa je velika da u velikim klubama postoji momčadska atmosfera, da su svi frendovi. Pa ne mogu biti. Igrao sam u Milanu, igrao sam u reprezentaciji, mi smo u reprezentaciji imali pet grupa. Neki su igrali bridž, mi smo igrali u belu, drugi su remi, neki se kockali na večer u casinu, neko je stvario neke druge stvari ili čitao knjige, nebitno. Ali onda si na terenu pravi.
Ima li Mario Kovačević snagu i karizmu da preokrene trenutačnu situaciju?
– Mario Kovačević je drugačija karizma nego što hrvatski narod voli. Generalno, kada razmišljaš o karizmi, razmišljaš o nekome tko komunicira briljantno, tko govori nekakve velike fraze, ima neke velike poze, pa svi se zaljubljuju njega. Kasnije ga, normalno, razapinju i proklinju. To je tako kada si na javnim pozicijama. Mario Kovačević je puno jači čovjek nego što ljudi pretpostavljaju. On ima iznimnu snagu, puno veću nego što to ljudi mogu i primijetiti. I to je nekad problem. A Mario je prošao svašta u životu. Mi moramo imati snagu to jednostavno trpiti i ispratiti stvari, izboriti se.
Ima li nezadovoljnika u svlačionici?
– Uvijek ima nezadovoljnih u svlačionici. Ja sam bio jedan od njih kad sam bio u Milanu. Van Basten nije igrao prvih šest mjeseci u Milanu, Savićević skoro dvije godine nije igrao u Milanu, a genijalan je igrač. Svi smo mi bili nesretni jer nas je trener vadio iz igre, nije nas stavljao u nekom periodu. Bitno je da onda kad izađu na teren, da su pravi. To što su nezadovoljni, koga briga? Mislim, to je u opisu posla. To je priča koju bi tko se razumije nogomet trebao ignorirati i ne slušati. Postoje jednostavno neki principi funkcioniranja u nogometu, koje treba respektirati. Primjer, Dinamo 1982. pitajte kako su se voljeli Mustedanagić i Bručić. Ali su na terenu umirali jedan za drugoga. Koliko smo se puta potukli u svlačionici, a funkcionirali sjajno. Onaj trenutak kada odeš na teren, onda moraš biti momčad.
Planirate li mijenjati što u prijelaznom roku?
– Vidjet ćemo kako će se razvijati situacija. Neće biti toliko aktivan prijelazni rok. Već je bio ovaj sulud kojeg smo napravili u ljeto. Kažu da je Dinamo strašno potrošio. Potrošili smo na 18 igrača 17 i pol milijuna eura, a otišlo je njih 24. To je 70 posto Baturininog transfera. Znači, za 70 posto transfera od igrača koji, na žalost, jednostavno nije više mogao biti tu i htio je ići, iako smo ga molili da možda još godinu ostaje. Ja računam da bi mu to puno značilo. Ali, za 70 posto od transfera jednog igrača mi smo, u principu, dobili 18 novih. S kim smo trebali igrati?
Slijede Varaždin, Lille…
– Vidjet ćemo što će se dogoditi. Nadam se da će ovo biti veliki preokret i sjećat ćemo se ove krize, ako Bog da, po dobru. Koja nas je ojačala.
