Prekidanje Dana srpske kulture u Splitu, ometanje njihovog održavanja u Zagrebu, Torcidin prosvjed na Rivi i za dlaku izbjegnuti napad na reprezentaciju Srbije na prvenstvu Balkana u karateu u Rijeci – svi ti nemili događaji zaredali su se proteklih dana, a osim što uznemiruju svakog razumnog i normalnog čovjeka, s posebnom ih pažnjom prati srpska manjina a tako i onu na samom jugu Hrvatske.
Prvi čovjek Vijeća srpske nacionalne manjine Dubrovnika i Dubrovačko-neretvanske županije, Milorad Vukanović, osvrnuo se na incidente u gradu podno Marjana i u metropoli.
– Ne može čovjek ostati ravnodušan na to i reći da je ‘u redu‘ kad nije ‘u redu‘. Jer, to je bilo ranije u Benkovcu pa u Šibeniku, Sinju i evo sad u Splitu, Zagrebu, Vukovaru… Mislim da nije dobro i da ne vodi dobrom. Mi ćemo s naše strane učiniti sve da sve prođe uredno i onako kako treba, da se ne narušavaju međunacionalni odnosi i da se nastoji uspostaviti sklad koji dolikuje, ističe Vukanović.
U Splitu i Zagrebu su većinom okupljeni bili mladići, mladi ljudi koji rata takoreći ni ‘okusili‘ nisu pa čudi tolika netrpeljivost prema drugom i drugačijem.
– Dobrim dijelom sve polazi iz obitelji i obiteljskog odgoja. To su sve mahom ljudi rođeni poslije Domovinskog rata i oni ne bi trebali biti opterećeni. Svakako, uvijek treba nastojati otkrivati istinu i prisjećati se onoga što je bilo, ali na jedan dostojanstven način. Manje-više, sve to ide iz kuće, iz obitelji i obiteljskog odgoja, a to znači da te stvari negdje tinjaju, one su tu negdje, prisutne su, javljaju se i mladi ljudi su po prirodi takvi da bi htjeli mijenjati svijet i to je pozitivno, ali bi ga htjeli mijenjati vrlo naglo i onako kako oni misle da je to moguće, a jasno je da nije. To ništa ne ide tek tako lako i jednostavno, kod mladih ljudi je to prisutno i oni to ispoljavaju, ali to najviše postoji u obiteljima, mišljenja je Vukanović.
Mnogo se puta ovih dana moglo čuti i pročitati kako u pozadini ove eskalacije i ovakvog ozračja stoji veliki koncert Marka Perkovića Thompsona na zagrebačkom Hipodromu.
– Sigurno! Dovoljan je jedan takav događaj koji će biti okidač ili povod i onda tako krene. Ljudi su takvi da ne prihvaćaju zabrane, ali postoje određene stvari gdje moraju biti uredbe pa i zabrana onoga što nije dobro i ne treba biti dozvoljeno. Ali, s obzirom da je došlo do određenih promjena, od socijalizma smo došli do višestranačja, to je shvaćeno u smislu – sloboda, pravo i demokracija i onda se to tretira onako kako tko tumači, a pogotovo mladi ljudi bez iskustva pa se smatra da se može raditi i govoriti što god se hoće, ali ako čovjek svojom slobodom uništava, sprječava i ograničava slobodu drugoga onda to nije prava sloboda, to nije demokracija, to više ide prema anarhiji, što je izuzetno opasno za jedno društvo jer moraju postojati norme, uredbe, zakoni i to je sasvim jasno, prirodno i normalno, govori Vukanović.
Kad se govori o uredbama i zakonima u ovom kontekstu, povlači se pitanje dvostruke konotacije uzvika “ZDS”.
– To se dobrim dijelom zloupotrebljava jer je jasno kakav je to pozdrav, što on podrazumijeva, što je on bio u ono vrijeme. U vrijeme rata kad je bio HOS sa svojim statutom i obilježjima je to izvanredno iskorišteno, pod tim geslom su išli u oslobođenje i borbu za Hrvatsku, ali za Hrvatsku kakva treba biti – demokratska, slobodna i priznata. Sve to jest i sve to postoji, ali ne smije narušavati i oživljavati ono što je loše, što je negativno i što se u praksi pokazalo kao loše i negativno. Nije to nekakva, teorija, nekakvo ‘tumačenje‘ ili nešto ‘usputno‘, nego nešto što se oživotvorilo, što je bilo, što je provođeno u praksi i danas bi te stvari trebali osuđivati i nazivati ih onim imenom koja zaslužuju. Jer, ne radi se o interesu slobode, samostalnosti i sigurnosti Hrvatske, nego se to sve narušava na ovakav način. Zna se dobro kakva je situacija bila kad je formirana SHS, kasnije diktatura, Jugoslavija, ali se posebno zna kako je bilo od 1941. do 1945., naročito 1941. Na primjer Austrija, a pogotovo Njemačka, dobrim dijelom o tome vode računa, napominje Vukanović.
Kritike na račun Vlade se također ne stišavaju, mnogi osobno prozivaju premijera Andreja Plenkovića koji po brojnim kritičarima banalizira situaciju i koji je šutnjom pa i javnom podrškom Thompsonovog koncerta početkom srpnja doprinio stvaranju ovakve atmosfere.
– To je sigurno, ali s obzirom na društvena, politička i svjetska kretanja, situacija je takva da jednostavno ni Vlada ne može biti u tolikoj mjeri samostalna, posebno zbog stranki koje su ušle u Sabor pod određenim geslom, gdje je jasno naznačeno da ne dolazi u obzir da Srbi budu u Vladi. Dobro, to se donekle može prihvatiti, ali je jako loše što to i dalje eskalira pa je pritisak na ministre, Vladu, na Sabor i na ljude koji takvo ponašanje ne prihvaćaju a posebno je opasno što dolazi do podjela u Hrvatskoj na one koji su za i na one koji su protiv. Gleda se crno-bijelo a to nije lijepo jer obično su stvari u životu, društvu i u državi takve da treba tragati za kompromisima. Nekako sve ide na to da se svodi na navijačko, na navijanje kao na utakmici: ili si ‘ZA‘ ovaj ili ‘ZA‘ onaj tim. Sad vidimo situaciju u Vukovaru po pitanju kulture Srba, s jedne strane je dijalog, razgovor da se to ne čini sad nego da se jednostavno odgodi s obzirom na okolnosti, a SDP u Vukovaru je u potpunosti protiv toga… Ali, ne smije to biti navijački, moramo raspravljati, razgovarati, diskutirati, a neke stvari ne treba odmah ni plasirati u javnost, nego treba riješiti i dogovoriti pa onda izaći s tim. Ovako se izađe s problemima i onda je to pogodno tlo da se stvori problema koliko god hoćete! Velika je opasnost što to ide sve više i više u negativnom smislu, kazuje Vukanović te nastavlja:
– Ništa se ne treba generalizirati pa tako ni ovi događaji. Oni jesu ispadi, dijelom su pojedinačni i izuzetnoj su velikoj manjini, ali malo-pomalo i to se jednostavno nakalemi jedno na drugo a vidimo kakva je situacija u svijetu – vlada izuzetno velika napetost i problemi i čovjek ne može očekivati da će se to smirivati, nego će to eskalirati i jednostavno će početi hraniti samo sebe i sve više uzimati maha i to je izuzetno opasno, upozorava Vukanović.
S jedne strane je pobuna protiv Dana srpske kulture, a s druge strane se u srpskoj kulturi obilato uživa uzimajući u vidu fotografije klubova, raznih dvorana pa i Arene koje napune upravo pjevači i pjevačice iz Srbije.
– Razmjene i dolasci su pozitivni, s obje strane. Kad se gleda narod u cjelini, ne radi se o nečem negativnom, ali se ubaci nešto što se zloupotrebljava pa poprimi negativna obilježja. Kad uđete u suštinu bilo kakvog događaja, sasvim je drugačija situacija nego kad to prenose mediji jer ide se na onaj stav koji je određen pa ispada kao da se ljudima nešto ‘nameće‘, a oni sami to ne žele. Više se radi o određenoj propagandi, ali situaciju treba sagledati iz više kutova, analizirati i pokušati doći do onog pravog. Najčešće ljudi informaciju prihvaćaju ‘zdravo za gotovo‘, sad se tako postavilo pitanje srpske kulture u vrijeme kad se obilježava žrtva Vukovara i ljudi to lako i brzo prihvate jer činjenice upućuju na to, a to ne mora tako biti, tako je i u drugim situacijama, navodi sugovornik.
Pratio je i nedavni okrugli stol o Jasenovcu u Saboru na kojem je negiran broj žrtava prema popisu Javne ustanove Spomen-područja Jasenovac i razmjere zločina počinjenih u tom ustaškom koncentracijskom logoru.
– To može služiti na veliku osudu da ne kažem na sramotu jer se zna što je bio Jasenovac i zna se što se događalo. Evo, dovoljno je poći do Metkovića, do sela Glušci gdje je 23. rujna 1944., mjesec dana prije oslobođenja, 90 žena i djece odvedeno u Jasenovac, nitko se nije vratio, a da ne govorim o drugim stvarima, što je sve bilo! – podsjeća Vukanović.
Nedavno je na konferenciji za medije dubrovački gradonačelnik Mato Franković naveo kako se u Dubrovniku mogu održati Dani srpske kulture, ali ne oni koji bi svojatali dubrovačku kulturu i povijest. No, je li takav scenarij uopće moguć i bi li u Dubrovniku bilo reakcija kao u Zagrebu i Splitu?!
– Mislim da ne bi kad bi se išlo na ono pravo i normalno, bez ikakve propagande. Ali, ako bi se nešto pokrenulo, bilo udruge iz Domovinskog rata ili neke druge, lako bi se podigla ‘politička temperatura‘, ona koje ne bi trebalo biti. Ovo govorim iz razloga jer smo mi prije pet, šest godina pripremali sastanak gradonačelnika Trebinja i gradonačelnika Dubrovnika. Pored toga što postoje udruge oko Domovinskog rata, postoje i one od ranije, boračke organizacije i antifašisti, trebale su se sastati one iz Trebinja i Dubrovnika… Dogovor je bio poprilično pozitivan i dobar, ali kad je to trebalo uslijediti javljeno je da ne dolazi u obzir jer će braniteljske udruge prosvjedovati i biti protiv toga… Veoma se lako u ovim situacijama nešto neželjeno može postaviti, ali kad bi se pustilo da ide normalno, onako kako i život ide… Imate ogroman broj radnika iz Trebinja, Bileće i ostalih mjesta koji rade u Dubrovniku, ali isto tako, kad pogledate prema granici na Brgatu, koliko ljudi odavde ide gore. Znači, što se ljudi, naroda, građana tiče, nije tu problem, ali imam dojam da se jednostavno povremeno oživi, ubaci nešto i onda dobije negativne konotacije, zaključuje Vukanović.
