LEKCIJE IZ POVIJESTI HRVATSKE
Cilj analize je izvući povijesne lekcije povodom 1100 godina Hrvatskog kraljevstva, 80 godina pobjede u Drugom svjetskom ratu i 30 godina od veličanstvene pobjede u Domovinskom ratu i upozoriti na ključne izazove u hrvatskom društvu i državi te pogled na budućnost, na našu Domovinu 2050. ili 2100. godine postavljajući svojevrsnu viziju Hrvatske prema kojoj bismo trebali težiti. Analiza o Hrvatskoj se više treba gledati na javni poziv za diskusiju i raspravu o našoj budućnosti, nego zahtjev da navedena analiza bude u potpunosti društveno općeprihvaćena.
Kako bismo mogli govoriti o budućnosti, važno je kratko se osvrnuti na prošlost. Međutim, kao i većina drugih država koje su na geopolitičkom izuzetno važnom prostoru, poput Hrvatske, imamo možda i previše povijesti da bi se obradila u nekoliko tomova knjiga, a kamoli ovoj analizi. Stoga je optimalno samo izvući neke od mnogobrojnih lekcija koje možemo naučiti iz hrvatske povijesti. Osobno, kad promatram svoj dosadašnji život, nemam mnogo koristi od toga da konstantno proživljavam mnogobrojna pozitivna i negativna iskustva koja su se svakom od nas nekad dogodila u našim životima.
Nitko nije bez padova, ali je važno na greškama naučiti. Tako isto i Hrvati kao nacija mnogo lekcija možemo izvući iz povijesnog djelovanja naših predaka čiji smo mi vrhunac društveno-političkog uređenja hrvatske zajednice, odnosno trenutačna Republika Hrvatska.
Joško Badžim: Kad zakažu institucije u zaštiti države, nužan je Thompson
Koje su glavne lekcije koje možemo izvući iz povijesti Hrvatske?
- Opasnosti koje prijete hrvatskom političkom vodstvu jer su mnogobrojni hrvatski politički vladari (ili lideri po suvremenom diskursu) bili izdani i/ili ubijeni (kralj Dmitar Zvonimir, Petar Snačić, Fran Krsto Frankopan, Petar Zrinski, Stjepan Radić, Andrija Hebrang, Bruno Bušić i drugi). Mnogi su se pak s druge strane, podredili stranim centrima moći i tako opstali, poput bana Josipa Jelačića. Vodstvo i liderstvo, što označava prvenstveno uspostavu buduće vizije hrvatske zajednice i ostvarivanje misija (upravljanje i delegiranje zadataka) je izuzetno problematično i izazovno u povijesti Hrvatske jer se gubila mogućnost djelovanja u skladu s hrvatskim nacionalnim interesima (koji često nisu bili niti definirani, kao što nisu niti danas).
- Suverenost i mogućnost slobodnog djelovanja Hrvatske kao ljudske zajednice slobodnih građana mora se štiti. Svi savezi i integracije imaju hrvatski nacionalan smisao samo ako se ulazi u njih ravnopravno, uz jasne uvjete i mogućnosti izlaska, ali i jasno definirane nacionalne interese koje Hrvatske aktivno ostvaruje unutar tih različitih međunarodnih organizacija, savezništva i unija, neovisno koje one sad jesu ili koje će u budućnosti biti. U povijesnim unijama s Mađarima i Habsburgovcima Hrvatska je zadržala svoju političku i institucionalnu posebnost odnosno hrvatsko državno pravo. Hrvatska je konstantno imala Sabor i bana, što pokazuje trajnost institucionalne svijesti o autonomiji i (ograničenoj) samostalnosti. Suverenost se mora pažljivo čuvati, a ulazak u saveze treba biti rezultat jasnih uvjeta, reciprociteta i procedure/protokola isto kao i potencijalni budući izlazak iz istih ako dođe do kritičnog trenutka kontingentnog raspada saveza/integracija. Država traži jake meritokratske funkcionirajuće institucije jer one nadživljavaju pojedince i krize.
- Hrvatska ima važnu ulogu kao obrambeni i stabilizacijski faktor u Europi, ali za to treba meritokratsko nacionalno osviješteno vodstvo i razvijeno strateško promišljanje. Hrvatska je bila obrambeni štit Europe u nekoliko navrata: 1) Predziđe kršćanstva (Antemurale Christianitatis) – ideja koja simbolički utemeljuje hrvatsku europsku misiju obrane zapadne kršćanske civilizacije u ratovima protiv Otomanskog carstva (manje poznata činjenica, ali Otomanska opsada Beča nije išla preko hrvatskih teritorija, nego mađarskog nakon pada Budimpešte koji će ostati u rukama Otomana od 1541. do 1686. godine); 2) Predziđe (post-hladnoratovske liberalne) demokracije u ratovima 1990ih protiv autoritarne socijalističko/komunističke Jugoslavije (Antemurale Demokratis); 3) Predziđe očuvanja Europe kroz borbu protiv ilegalnih migracija pokušavajući suzbiti ilegalne migracijske tokove usprkos izazova kako centrifugalnih u geopolitičkom okruženju Europe, tako i centripetalnih u središtu Europe (Njemačka koja je paradoksalno 2015. godina pozivala na neorganizirani marš migranta zbog naravno svojih sebičnih ekonomsko-financijskih interesa) (Antemurale Europenitatis). Zato simbolički Hrvatska ima štit na svom grbu – šahovnica, kao ona koja se brani, ali i brani druge. Međutim, isto tako šahovnica pokazuje nužnost strateškog i taktičkog upravljanja te vodstva kao u igri šaha na međunarodnoj razini. Hrvatska će uvijek biti na granici velikih sila – treba se strateški pripremati i braniti, u nužnosti balansirati te znati iskoristiti svoj položaj za svoje interese i kvalitetniji život svog stanovništva. Nužno je istraživati primjerice povijest Dubrovačke Republike i njezino vanjskopolitičko balansiranje među velikim silama.
- Hrvatski nacionalni pokret razvijao se kroz jezik, kulturu i politiku, a kulminirao je početkom 20. stoljeća kad se po Hrochovom modelu stvaranja nacije dovršila hrvatska politička nacionalna svijest te se kao i svaka nacija tijekom 20. stoljeće inkrementalno borila do svoje državnosti, konačnog cilja svake nacije. Demokracija opstaje samo uz aktivno sudjelovanje građana i očuvanje političke pismenosti zbog čega je važno promicati cjeloživotno obrazovanje i osnaživanje aktivnosti hrvatskog građanstva i civilnog društva koje promiče nacionalnu građansku i političku participaciju, neovisno o ideološkim pozicijama. Demokracija i suverenost zahtijevaju stalnu građansku i nacionalnu aktivnost te političku pismenost, a ne nacionalnu reaktivnost kad je već prekasno. Nacije su rušile monarhije i stvarale demokracije u kojima danas živimo, dok su monarhije bile elitistički internacionalni projekti kojima su vladale zatvorene (često nemeritokratske) aristokratski (bračnim dogovorima ponekad do granica incesta) umrežene elite. Stoga je za očuvanje suverene Hrvatske kao demokracije nužna osviještena nacionalna pripadnost hrvatskoj zajednici (bilo građanskoj, bilo etničkoj koja nije isključiva, nego integrativna). Ako ne obnavljamo i ne njegujemo nacionalni identitet (jezik, kulturu, obrazovanje), riskiramo njegovo slabljenje i gubitak.
- Prošla točka vodi nas do još jedne zanimljive kategorije, a to je otvorenost i integrativni element Hrvata koji ne označava odumiranje hrvatskog nacionalnog identiteta, nego se hrvatske građane logikom nacionalizma kao prosvjetiteljske ideologije može uvijek stvarati ili hrvatizirati/kroatizirati (pod uvjetom slobodne volje drugih da oni to uistinu žele postati) zbog temeljne misli iza nacionalnih pokreta koja i stvara nacionalne identitete pronikle iz ideja prosvjetiteljstva i Francuske revolucije: Cogito ergo sum – mislim dakle jesam. Ukoliko uzmemo točnom teoriju dolaska Hrvata u 7. stoljeću, mi nismo samo došli i zatvorili se ovdje, nego su naši preci i starosjedioci ovih područja, odnosno pojedina Ilirska plemena, ali i ostali narodi koji su prolazili preko ovih prostora i ostajali ovdje živjeti i ostavljati svoje potomstvo. Međutim, pitanje demografije ostaje jedno od temeljnih pitanja za hrvatsku (ali i europsku) budućnost te je nužno osigurati sve što je potrebno za demografsku obnovu Hrvata, pri čemu je useljavanje, kao i uvijek, samo pomoćno sredstvo ili mjera demografske politike, ali ne i glavno. Određenu ulogu igra i kulturološki element kršćanstva (naročito uključivog i univerzalnog rimokatolicizma) koji je po učenju Isusa Krista, otvoren prema drugima kroz dijalog, ali isto tako brine se za svoju identitetsku kršćansku zajednicu kroz kršćanski moral i etiku.Treba biti tolerantan i integrativan, ali svjestan vlastitih temelja, stoga su demografija i identitet ključ opstanka. Uz demografiju esencijalni je element i ekonomsko-financijski sustav RH, kojeg zanimljivo sve Vlade RH od 1990ih godina održavaju i nema detaljnih rasprava oko uloge središnje banke, valute, razvoja i poticanja poduzetništva te što je najbolje za građane po pitanju poreza i sličnih tema.
- Jedinstvo, ne podijele, su temelj uspješne i razvijene hrvatske zajednice. Navedeno ne znači da se moramo oko svega slagati i imati iste stavove, ali isto tako ne bi se trebali stvarati antagonizmi, nego je nužno imati demokratski minimum – slagati se da se oko nekih stvari ne slažemo (agree to disagree), ali težimo istom cilju i viziji naše Hrvatske, kao što je to bilo za vrijeme stvaranje Hrvatske 1990ih i predsjednika Franje Tuđmana koji je pragmatično balansirao između različitih struja i aktera kako bi stvorio Republiku Hrvatsku. Najveća prijetnja Hrvatima često dolazi iznutra – nesloga, zavist, (hrvatski) jal i kratkovidnost. Samo jedinstvo oko ključnih i jasno definiranih nacionalnih interesa osigurava opstanak nacionalne zajednice.
- Izbjegavati ekstremne kako lijeve i desne političke opcije te jačati umjerene centrističke građanske struje, bilo lijeve ili desne koje su demokratski orijentirane prema rješavanju suštinskih problema i izazova hrvatskih građana. Važno je samo naglasiti politološko razlikovanje radikalizma i ekstremizma. Radikalizam se odnosi na političke stavove i djelovanja koja traže duboke ili temeljite promjene u društvu, ali ne odbacuju nužno demokratske vrijednosti. Radikalne ideje mogu biti legalne i uključivati demokratske metode, iako su intenzivne i nekonvencionalne. Ekstremizam je oštriji oblik političkog djelovanja. Ekstremisti odbijaju temeljne vrijednosti demokratske ustavne države, uključujući ljudsku jednakost i pluralizam, te često teže monističkim, autoritarnim ili totalitarnim modelima vlasti. Ekstremizam je u suprotnosti s demokracijom, dok radikalizam može djelovati unutar nje (Velički, 2010), zbog čega u ovu točku stavljam politološki ispravniji termin ekstremne ljevice i desnice.
Opterećenost prošlošću u današnjim diskusijama u RH vidljiva je kroz govore i narative o tzv. fašizaciji Hrvatske ili pak jugoslavizaciji Hrvatske, dok se u politološkom smislu ne događa niti jedno niti drugo, osim možda u djelomično semantičkom i simboličkom smislu pojedinaca ili uskih grupacija u društvu, što je marginalno, ali može biti uvijek konstruirano kao prijetnja.
Poslijeratni zločin nad Hrvatima genocidnih razmjera: Zašto se prikriva istina?
Kako bi se govorilo o fašizaciji i/ili jugoslavizaciji Hrvatske, nužno je da u hrvatskom društvu postoje politički i ideološki elementi fašizma i jugoslavizma. Stoga prvo definirajmo koji su to elementi fašizma, a koji jugoslavizma i jesu li oni prisutni u hrvatskim političkim strankama i opcijama?
Nastavlja se….
Literatura
Bilandžić, Dušan (1999) Hrvatska moderna povijest. Zagreb: Golden marketing.
Državni zavod za statistiku (2024) Objavljeni konačni rezultati Popisa 2021. Dostupno:https://dzs.gov.hr/vijesti/objavljeni-konacni-rezultati-popisa-2021/1270
Dubravica, Branko (1997)Uvod u suvremenu hrvatsku političku povijest.Zagreb:UMAH.
Dubravica, Branko (2000) Političko-teritorijalni ustroj Hrvatske do 1918.Velika Gorica: Pučko otvoreno učilište.
Gross, Mirjana (1973) Ideja jugoslavenstva u XIX st. u ‘Istoriji Jugoslavije’. Časopis za suvremenu povijest5(2): 8-21. Dostupno: https://hrcak.srce.hr/219251
Korunić, Petar (1984) Jugoslavenska ideologija u hrvatskoj nacionalnoj politici i hrvatsko-srpski odnosi — u povodu knjige V. Krestića, Srpsko-hrvatski odnosi i jugoslovenska ideja 1860-1873, Beograd 1983.ČSP 16(1): 83-107.
Hrvatska enciklopedija (2025) Dostupno:https://enciklopedija.hr/clanak/juznoslavenska-ideja
Jović, Dejan (2011) Hrvatska vanjska politika pred izazovima članstva u Europskoj Uniji. Politička misao 48(2): 7-36.
Jurišić, Ivana (2024) Opet bi se mogla zaoriti ‘Hej, Slaveni’: Raste broj Jugoslavena u Hrvatskoj. Dnevno.hr. Dostupno: https://www.dnevno.hr/vijesti/opet-bi-se-mogla-zaoriti-hej-slaveni-raste-broj-jugoslavena-u-hrvatskoj-2424402/
Kasapović, Mirijana (2023) Zbogom postjugoslavenstvu!. Anali Hrvatskog politološkog društva20(1): 265-284.Dostpuno: https://hrcak.srce.hr/file/434468
Matković, Hrvoje (1995) Suvremena Politička Povijest Hrvatske. Zagreb: Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske.
Ravlić, Slaven (2022) Političke ideologije : ideje, tipovi, akteri. Zagreb: Plejada.
Rukavina, Bruno (2024) Kako NSATU misija sije razdor unutar hrvatske političke elite u kontekstu predsjedničkih izbora. Geopolitika News. Dostupno:https://www.geopolitika.news/analize/kako-nsatu-misija-sije-razdor-unutar-hrvatske-politicke-elite-u-kontekstu-predsjednickih-izbora/
Rukavina, Bruno (2025) Dan pobjede u Rusiji i Hrvati kao avangarda antifašizma koji je kod nas počeo 20 godina ranije. Geopolitika News. https://www.geopolitika.news/analize/dan-pobjede-u-rusiji-i-hrvati-kao-avangarda-antifasizma-koji-je-kod-nas-poceo-20-godina-ranije/
Rukavina, Bruno (2025a) Kako postati ‘mala sila’: Vanjskopolitičko-diplomatske strategije malih država. Geopolitika News.https://www.geopolitika.news/analize/bruno-rukavina-kako-postati-mala-sila-vanjskopoliticko-diplomatske-strategije-malih-drzava/
Rukavina, Bruno (2025b) Mi i Oni: Tko konstruira neprijatelje, i zašto? Što žele od Hrvatske?. Geopolitika News. https://www.geopolitika.news/analize/mi-i-oni-tko-konstruira-neprijatelje-i-zasto-sto-zele-od-hrvatske/
Sprečić, Elvis (2023) Zbogom postjugoslavenstvu: Jugoslavija je bila najneuspješnija europska država 20. stoljeća. Večernji list. Dostupno: https://www.vecernji.hr/vijesti/postjugoslavenske-studije-upitne-teorijski-i-metodoloski-1678098
Stier, Davor Ivo (2015) Nova hrvatska paradigma. Zagreb: Tim Press.
Tuđman, Miroslav (2015) “48 apsurdnih susreta između Tuđmana i Miloševića”. National Security and the Future 16(2): 121-172.
Ustav Republike Hrvatske. 2025. Dostupno: https://www.zakon.hr/z/94/ustav-republike-hrvatske
Velički, Damir (2010) Desni ekstremizam, radikalizam i zapadnoeuropska Nova desnica. Politička misao 47(2): 67-84. Dostupno: https://hrcak.srce.hr/en/file/94356
Vidaković, Neven (2025) Tko je kriv za inflaciju? “HNB je zadužen za stabilnost cijena. Sve ostalo su gluposti” https://www.youtube.com/watch?v=jy2tkvD_zTg
Žabec, Krešimir (2024) Sada je napokon potpuno jasno tko je ispalio dron na Zagreb! Ali, stvar se i dalje želi zataškati zbog blamaže NATO-a. Jutarnji list. https://www.jutarnji.hr/vijesti/hrvatska/sada-je-napokon-potpuno-jasno-tko-je-ispalio-dron-na-zagreb-ali-stvar-se-i-dalje-zeli-zataskati-zbog-blamaze-nato-a-15519568
