Poteškoće u realizaciji Lokomotive bile su tema dnevnog reda u početnim kolima, ali i nakon 13. runde čuli su se slični zaključci. “Postoje šanse i ziceri koje moramo bolje rješavati i završavati”, kazao je trener Nikica Jelavić nakon 1:1 sa Slaven Belupom na Maksimiru prošlog vikenda.
S Jelavićem bi se složio i dojam običnog promatrača, a sve skupa potvrdit će statistika. Lokosi, naime, pripadaju onoj polovici prvoligaških momčadi koje, prema sve popularnijoj (kod Engleza već dugo i neizbježnoj) metrici očekivanih golova (xG), zabijaju manje nego što stvorene prilike nalažu. Zabili su 15 golova, a prosječna momčad iz takvih bi šansi, kaže xG, zabila 17. U krug slabije efikasnosti još ulaze Osijek (11-16), Rijeka (17 – 21), Varaždin (15 – 17), te zanemarivom razlikom Hajduk (22 – 22,5).
Drugim riječima, Lokomotiva zabija 89 posto od ukupno očekivanih golova iz stvorenih šansi, što je potvrda ispodprosječne realizacije, doduše ne i alarmantna kao kod, recimo, Osijeka s tek 69 posto. Numeru sličnu društvu s Kajzerice bilježe Rijeka (81 posto) i Varaždin (88 posto), a daleko više od očekivanja zabija Gorica (130 posto), čije šanse u prosjeku vrijede 14 golova, a ipak su režirali 18. Osim Turopoljaca, ističe se i Slaven Belupo sa 17 golova unatoč pretpostavljenih 13,7, više od očekivanja statistike mrežu još tresu Istra 1961 (14 – 13), Dinamo (25 – 24) i Vukovar ‘91 (12 – 11,3).
Statistika: Sofascore
Fabijan Krivak (20) i Aleks Stojaković (21) s po tri pogotka najbolji su ligaški strijelci Lokosa. Obojica su, posebice Stojaković, imala još pokoju priliku za pogotke, a i Dušan Vuković (23) mogao je ili morao zabiti više od jednog. Slovenac i Crnogorac “njuše prostor”, lijepo se postavljaju, ali završnica tu i tamo zašteka. Svakako imaju alibi u mladosti, stariji centarfori kažu da napadaču, ako je ispravno potkovan, hladnoća ionako može doći jedino iskustvom. A kažu i da kroz treninge u omladinskim pogonima centarfori danas prema vratima šutiraju znatno manje nego u ranijim vremenima, već se naglašavaju neki drugi segmenti igre, pa se možda zato i rađa manje igrača kliničke završnice.
Dakle, tijekom reprezentativne pauze Nikica Jelavić vratit će se u vremena Rapid Beča, Glasgow Rangersa, Evertona, Hull Cityja… Zatim okupiti svoje ofenzivce, stati u 16-erac i kazati – dečki, ovako se to radi!
