Prije dvije i pol godine Luka je prodao svoju slastičarnu, kultnu sladoledarnicu na Cankarevoj poljani. Ipak, srce ga i dalje vuče prema jugu – prema Dalmaciji. Možda je baš zato bilo gotovo pa neizbježno da ga, sasvim slučajno, sretnemo na Culinary Labu u AI hostelu, na radionici Ivana Pažanina i Hrvoja Zirojevića. Pripremali su jesenske rižote, a mi nismo mogli odoljeti prilici da Luku upitamo nekoliko pitanja.
Kako je izgledao povratak u Poljsku?
Tekst se nastavlja nakon oglasa
„Kada sam se vratio u Poljsku, vratio sam se zapravo u obiteljski posao. Moja majka je pravi ugostitelj – u Poljskoj imamo hotel, dva restorana i slastičarnicu – pa je bilo prirodno da joj uskočim. No, mi se tamo uopće ne bavimo sladoledom.“
Pa ipak, završio si opet u gastronomiji. Kako je došlo do otvaranja restorana?
„Poslije povratka slučajno mi je ponuđen fantastičan prostor. U jednom trenutku jednostavno sam osjetio da ga moram uzeti. I tako je nastao restoran Dalmacija – dalmatinski restoran usred Poljske!“
Restoran nudi jela koja možda nisu izvorno iz Dalmacije, ali su duboko dio dalmatinskog svakodnevlja: punjene paprike, ćevapčići, dolce garbo… Nas je zanimalo koje jelo je Poljake najviše osvojilo.
Kliknite za pregled
Na što su Poljaci najbolje reagirali?
„Pašticada. Poljaci su ludi za pašticadom! Taman im je i kisela i slatka, jaka je, puna okusa – sve što vole. To je apsolutni hit.“
Misliš li se vratiti? Planiraš li to?
„Hrvatska je moja druga zemlja. Srce me vuče ovamo, to ne skrivam. Split i dalje ima prostora za novitete – nove proizvode, nove kombinacije, nove okuse. Splićani se vole iznenaditi i znaju prepoznati kvalitetu. Tako da…da planiram se vratiti.“
I tako dok Luka Klimczak slaže dalmatinski jelovnik u Poljskoj i planira povratak mi se rado sjetimo Luke i njegovih sladoleda.
Moja reakcija na članak je…
