Danas se u Tomislavgradu održava kolegij Skupštine Hercegbosanske županije, na kojem će se razmatrati zahtjev udruga i inicijativa za očuvanje životnog prostora da se održi tematska sjednica o koncesijama i zaštiti okoliša. Zahtjev je Skupštini upućen 23. listopada, a odnosi se na sazivanje tematske sjednice o očuvanju prostora u kontekstu sadašnje neadekvatne zakonske regulative, s posebnim naglaskom na Zakon o koncesijama.
Istoga dana udruge su Vladi HBŽ i Ministarstvu gospodarstva uputile i formalni zahtjev za uspostavu stručne i potpuno neovisne radne skupine koja bi izradila novi Zakon o koncesijama. Udruge navode da su u propisanom roku dale svoje primjedbe na nacrt zakona, ali naglašavaju da „rješenje ovako kompleksnog pitanja zahtijeva mnogo ozbiljniji pristup od samog ispravka loše napisanih članaka“.
„Naša Vlada i Skupština imaju pisanu potvrdu u vidu presude Ustavnog suda da ne znaju napisati zakon koji je u skladu sa zakonom, a javna rasprava je pokazala da u redovima Vlade i Skupštinske većine uopće ne postoji svijest o dugoročnim posljedicama koje će proizići iz stihijskog iznajmljivanja naše zemlje“, upozorava se u izjavi udruga okupljenih oko inicijative.
‘Što je uopće koncesija?’
Udruge podsjećaju da koncesija za vjetropark ili solarnu elektranu znači dugoročno iznajmljivanje zemljišta privatnim tvrtkama koje će ondje proizvoditi struju te je prodavati na tržištu, dok će je Elektroprivreda otkupljivati po tržišnim cijenama i isporučivati građanima.
„Koji dio u ovoj priči je naš javni interes?“ pitaju iz inicijative, naglašavajući da je najvažniji dio budućeg zakona upravo ono što dosad nije ni spomenuto – definiranje područja i resursa koji se nikada ne smiju iznajmiti.
Zastarjeli propisi i loše planiranje
Posebno upozoravaju na zastarjele propise o vodama, nedostatne prostorne planove i slabu regulaciju zaštite okoliša. Kao primjer navode izgradnju vjetroelektrane Baljci na lokaciji koja, prema hidrogeološkim parametrima i federalnim propisima, mora biti vodozaštitna zona, ali to nije – zbog propusta općinskih i županijskih institucija.
Napominju i da je HBŽ tek započela rad na akcijskom planu za zaštitu okoliša za razdoblje 2025.–2035., dok se zemljište i resursi već godinama dodjeljuju „bez dugoročne vizije i jasnih kriterija“.
Radna skupina pod sumnjom
Burana činjenica koju posebno naglašavaju jest da u sadašnjoj radnoj skupini za izradu Zakona o koncesijama sjede i osobe protiv kojih se vode kazneni postupci zbog zloupotrebe položaja upravo u vezi s dodjelom koncesija.
„Nema nikakvog razloga da Vlada sama sebi vjeruje da je u stanju napisati prijedlog zakona koji će služiti narodu, a ne interesima krupnog kapitala“, navode udruge, pozivajući na hitno formiranje neovisnog ekspertnog tijela.
Primjeri iz prakse: vjetroturbine i rudnik dolomita
Udruge upozoravaju i na probleme sigurnosti i okolišnih rizika, posebno kod vjetroturbina. Podsjećaju da se požari na turbinama „ne mogu gasiti“ te da takvi incidenti nose velike ekološke posljedice. Upozoravaju i na britanske standarde, prema kojima se turbine više od 150 metara moraju nalaziti najmanje 3 kilometra od naselja.
Drugi primjer odnosi se na rudnik dolomita na Kupresu, gdje je lokalna zajednica, prema tvrdnjama udruga, dovedena u zabludu o stvarnim razlozima proširenja koncesije. Ističu i ekonomski apsurd: magnezijem bogat pijesak prodaje se za svega 40 feninga po kubiku, dok investitor planira proizvoditi magnezij vrijedan 30 milijuna eura godišnje, uz županijsku koncesijsku naknadu od tek oko 28 tisuća KM.
‘Ne smijemo učiti na vlastitim greškama’
Udruge naglašavaju da se izrada zakona i podzakonskih akata mora prepustiti ljudima s dokazanim stručnim referencama iz područja ekologije, energetike, rudarstva i strojarstva. U protivnom, upozoravaju, posljedice bi mogle biti trajne i razorne za stanovništvo i prirodni okoliš.
„Ne smijemo dozvoliti da se priča o obnovljivim izvorima energije pretvori u ekološku katastrofu. Mi sebi ne možemo priuštiti još jedan val raseljavanja i kolaps poljoprivrede i turizma“, poručuju.
Udruge dodaju: „Dozvolite stručnjacima da govore. Nema potrebe da učimo na vlastitim greškama.“
