Ako život piše romane, Ognjen Naglić piše špijunsko-povijesne romane s autobiografskim elementima, zabavljali smo se u srijedu navečer nakon promocije književnog prvijenca poznatog radijskog novinara i dugogodišnjeg ministra u različitim Dinamovim vladama. Dok je 77-godišnji Naglić, svakako jedna od zrelijih berbi domaće književne produkcije, u knjižnici Bogdan Ogrizović predstavljao knjigu “Serijski ponavljači gradiva” (podnaslovljenu kao špijunsko-povijesni roman s autobiografskim elementima), život je upravo pisao malu humoresku unutar Dinamove obitelji.
O čemu je riječ? Četveročlana delegacija “plavih” zaputila se preko velike bare, prvo na Plavu noć u Cleveland, pa onda u New York na sastanak s predstavnicima hrvatske zajednice. Na put u SAD Velimir Zajec poveo je ambasadora Silvija Marića, člana uprave Zvonimira Manenicu i nadzornjaka Marijana Pojatinu, s namjerom da Dinamo približi američkim Hrvatima i Business Club “plavih” predstavi potencijalnim poslovnim partnerima, ali zapelo je već na prvom koraku. Počasnog su predsjednika u Frankfurtu skinuli s leta “zbog administrativnih prepreka”, tako da je mogao samo mahnuti trojici suputnika koji su zauzeli mjesta u avionu. Na pitanje nastavlja li put nekim kasnijim letom, Zajec je u srijedu odgovorio kratkom porukom: “Možda, sutra ću znati.”
Ali vratimo se još malo promociji. Na predstavljanje Naglićeve knjige autor ovih redaka zaputio se jer su mu upravo Naglić i pokojni Željko Marković prvi otvorili škrinjicu s tajnama kluba u kojem se tri godine nakon Mamićeva bijega u BiH rasplamsao rat struja za prevlast. Premda godinama lojalan Mamićev suradnik, Naglić je u tom prestrojavanju tijekom jednog videopoziva iz komšiluka otpilio Zdravka rečenicom: “Nikad se nećeš vratiti u Hrvatsku, klub ne može biti tvoj talac.”
U “Serijskim ponavljačima gradiva” bivši se član Izvršnog odbora odmaknuo od nogometa, ali je ostao fasciniran temom dubokih obiteljskih podjela. Naglićev otac Jure bio je, naime, poznati partizan i utjecajni dužnosnik nakon 2. svjetskog rata, dok su dvojica njegove braće završila u ustašama. Jedan je zahvaljujući zelenim godinama nekako izbjegao egzekuciju, pa se kasnije čak počeo uspinjati po socijalističkoj društvenoj ljestvici i dogurao do direktorske pozicije.
“Ocu su govorili, brat ti bio ustaša, a sada brže napreduje od tebe. On je u šali odgovarao, to je logično jer njemu u dosjeu piše da ima brata partizana, a meni da imam brata ustašu”, nasmijao je Naglić dvoranu u kojoj su bili i neki bivši dinamovci poput Tomislava Svetine i Krešimira Antolića, danas u statusu persona non grata u klubu. Kod Svetine u prolazu provjeravamo glasinu da bi Dinamo mogao koristiti HNS-ov kamp u Velikoj Gorici, čija izgradnja juri i prije predviđenih rokova, jednom kada krene rušenje Maksimira. Ambiciozni planovi o izgradnji Dinamova kampa na Borongaju ili u Mandlovoj zasad su samo to, ambiciozni planovi. Izvjesno je da će “plavi” jedno vrijeme biti beskućnici i da će im trebati azil.
“Ne, o tome nije bilo nikakvih razgovora”, odgovara glavni tajnik HNS-a i šef Zagrebačkog nogometnog saveza koji je nedavno na izborima uvjerljivom pobjedom stigao do novog četverogodišnjeg mandata protiv volje Zvonimira Bobana. “I HNS i ZNS otvoreni su Dinamu za komunikaciju i suradnju, ali Dinamo ne pokazuje volju…”
