Piva, blato i devet golova po utakmici: šou bivših premijera u nedjeljnoj ligi

Zamislite da u nedjelju poslijepodne izađete iz kuće u šetnju, možda čak i sa psom na povocu koji će vam poslužiti kao izgovor da još malo lutate uokolo. Zamislite, opet ove nedjelje, čuti slabašne krike i pjevanje u daljini, oprezno prilaziti i vidjeti oronulo, nepravilno, blatno polje. I upravo tu, u kontekstu koji se kosi s onim što vidite, jasno se prepoznaju stare, pomalo izblijedjele naljepnice iz nogometa iz prošlosti. Duge brade, sinkopirano trčanje i tjelesna građa koja više nije atletska, već prožeta nostalgijom koja vas snažno vraća u prošlost. To je ono što su posljednjih mjeseci sigurno osjetili stanovnici Wythenshawea, područja južno od Manchestera, gdje je od ovog ljeta amaterska momčad sastavljena dijelom od nekolicine bivših igrača Premier lige počela stvarati valove, privlačeći velika mnoštva znatiželjnih i strastvenih ljudi.

Popis bivših zvijezda

—

Momčad veterana Wythenshawe FC – tim starijih od 35 godina istoimenog amaterskog kluba engleske devete lige – ima ukupno gotovo 1900 nastupa i preko 200 golova u engleskoj prvoj ligi, 89 poziva u reprezentaciju i 15 trofeja. The Ammije igraju kod kuće u Hollyhedge Parku, desetak kilometara od Old Trafforda i trijumfiraju nad gotovo svim suparnicima na koje naiđu zahvaljujući velikoj grupi bivših profesionalaca koji su se gotovo slučajno našli zabavljajući se kao nekoć u nepreglednoj panorami engleske nedjeljne lige, amaterskog prvenstva koje se igra nedjeljom, a ne tradicionalnom britanskom subotom posvećenom nogomet. Ima li imena u timu? Stephen Ireland – bivši Manchester City, Aston Villa i Stoke City –, Emile Heskey – bivši Liverpool sa 62 nastupa za englesku reprezentaciju –, Joleon Lescott – bivši Manchester City s gotovo 200 nastupa u Premier ligi – i Danny Drinkwater – engleski prvak s Leicester Cityjem 2016. Zatim im se pridružuju Maynor Figueroa (Wigan), Jefferson Montero (Swansea), Oumar Niasse (Everton), Nedum Onuoha (Manchester City i QPR), George Boyd (Burnley) i Papiss Demba Cissé (Newcastle). Potonji je zadnjih dana ponovno postao aktualan zbog 30-ak nadrealnih sekundi u kojima vrlo loše izvodi jedanaesterac, nespretno se zalijeće na odbijenu loptu i odmah nakon kornera izvodi direktno izvan terena, začinjući slijed širokim osmjesima koji odaju svu lakoću konteksta. U drugom poluvremenu iste utakmice tada je zabio 7 od 13 golova kojima je Wythenshawe pregazio jadne Liverpool South starije od 35 godina.

to je samo igra

—

Sve je počelo zahvaljujući Stephenu Irelandu, bivšem irskom veznjaku s 245 nastupa u Premier ligi, koji je ovdje počeo igrati na savjet prijatelja koji je svake nedjelje bio na terenu s Ammije. Otkako je prihvatio, postupno je počeo regrutirati stare suigrače i protivnike. “Došao sam ovdje tijekom predsezone samo zato što volim igrati nogomet”, rekao je Ireland za Guardian. “Pozvao sam neke bivše nogometaše koje poznajem i, polako ali sigurno, sada svi žele doći i igrati. Ovo, doduše, bez preuzimanja: sviđa mi se ideja dobrog miksa sa starim ‘veteranima’ koji su već igrali ovdje”, zaključio je tada. Možda je ipak najljepša slika ovog okruženja ona Drinkwatera: “Ne želim zvučati ludo, ali zabava je ista kao da igrate u Premier ligi. Odradite lagano 10-minutno zagrijavanje, zabavite se i onda popijete pola litre: bolje od toga… To je kao nogomet u susjedstvu, ono što ste voljeli kao dijete. Sve obogaćeno stalnim zadirkivanjem i šalama na terenu.” Možda je ljepota cijele ove priče upravo u tome: vidjeti bivše sportaše koji su odrasli kako se zabavljaju poput klinaca, kako se vraćaju onome što su, zbog svoje karijere, prerano prestali. S cipelama prljavim od blata i prije udarca, s bojama majica koje su malo izblijedjele poput sjećanja na njihove prve udarce, vođeni onom istom strašću koja ih – nakon što su u prošlosti potpisali milijunske ugovore – navodi da svaki mjesec uplaćuju 15 funti u klupsku blagajnu za igranje na teškim terenima u predgrađu.