Nakon gotovo dvadeset godina obnove u Franjevačku knjižnicu Mostar nedavno je vraćeno više stotina primjeraka iznimno vrijednih knjiga kojima je prijetilo propadanje.
Posao obnove 869 primjeraka neizmjernog knjižničnog blaga Hercegovačke franjevačke provincije, među kojima su najstariji primjerci knjiga poznatiji kao „rara“, odradili su stručnjaci iz Hrvatskog državnog arhiva (HDA) u Zagrebu, piše Fena.
“Franjevačka knjižnica Mostar je središnja knjižnica Hercegovačke franjevačke provincije, a franjevački red u opisu svog samostana uvijek ima tri prostorije: gdje se moli, gdje se jede i gdje se čita. Od početka su franjevci tretirali knjižnicu kao nešto neophodno i nešto što je bilo u sustavu studiranja teologije i priprave za svećeničko i redovničko zvanje”, kazao je u razgovoru za Fenu fra Ante Marić, voditelj Franjevačke knjižnice u Mostaru.
Govoreći o povijesti franjevačkog samostan u Mostaru, fra Ante je podsjetio da je on osnovan 1890. godine, a pet godina kasnije na njemu je utemeljena prva visoko škola u Mostaru i Hercegovini, uopće, Franjevačka bogoslovija, koja je morala imati knjižnicu.
Knjižnica je preživjela Prvi svjetski rat i Drugi svjetski rat te Domovinski rat, kada se prostor crkve i samostana nalazio na prvoj crti bojišnice, a ondašnji fratri su prozore zatvorili metalnim pločama i vrećama s pijeskom.
“Crkva je bila srušena, a samostan oštećen pa je knjižnica „na svoj red“ došla tek 2005. godine. Mene je Provincija odredila za voditelja, a pošto po vokaciji nisam knjižničar dobio sam dopuštenje od pokojnog provincijala fra Slavka Solde da zaposlimo jednu stručnu osobu. To je bila gospođa Zdravka Šilić. Ona je poznavala duh knjižnice i našu knjižnicu je ona postavila na noge”, osvrnuo se na te godine fra Ante Marić.
Obnova knjiga
Najstariji dio fundusa Franjevačku knjižnicu, knjige tiskane u razdoblju od 1455. do 1835. godine, uslijed loših uvjeta bile su u lošem stanju.
“Knjige su prije obnove bile pune moljaca, prašine, a kad bi ih se dirnulo papir se krutio i mrvio. Prozori su u navedenim ratovima bili razbijeni, do knjiga je dolazila i vlaga i suša, a jedina je sreća što nije bilo požara. Mi smo, a posebno gospođa Šilić, 2006. godine 869 knjiga obradili i stavili u sustav, a to je bio nemal posao. Mnoge knjige su bile bez prvih stranica, a po knjižnicama svijeta smo tražili iste knjige, a mnoge od naših knjiga nema nijedna knjižnica na svijetu, pa smo se služili i pretragama po internetu, kako bi ih obradili i o njima saznali što više podataka”, kazao je fra Ante.
Stoga je bilo nužno krenuti u njihovu obnovu, što je bio iznimno skup posao. U toj priči značajnu je ulogu odigrao tadašnji ministar kulture u vladi Republike Hrvatske Božo Biškupić (ministar od 2003. do 2010. godine).
“Njemu je donesena procjena vrijednosti naše „rare“ te predračun koliko bi to koštalo. On je shvatio kakvo je ovo blago i nazvao je tadašnjeg ravnatelja Hrvatskog državnog arhiva Stjepana Ćosića gdje je odlučeno da se knjige prenesu u HDA, gdje će biti obnovljene, a hrvatska država će pomoći preko Središnjeg državnog ureda za pomoć Hrvatima izvan RH. Svake godine su izdvajana sredstva za obnovu knjiga, a u Arhivu su godišnje obnavljali knjiga koliko su mogli i stigli”, kazao je Marić.
Proces obnove obavljen je u Središnjem laboratoriju za konzervaciju i restauraciju u sklopu projekta Uređenja Franjevačke knjižnice Mostar. Veći dio posla je završen, a na obnovu čeka još stotinjak knjiga.
“Među njima i najstarija knjiga Franjevačke knjižnice iz 1535. godine, ona od rimskoga povjesničara Tita Livija „Decades tres cum dimidia“. Knjige su većinom religijske tematike, ima dosta književnosti, knjiga o građevini, umjetnosti i svega ostalog, a ipak je normalno da je najveći broj njih teološke i filozofske tematike, ipak smo mi franjevci”, kazao je fra Ante Marić.
Knjige su obnovljene, ali nisu još digitalizirane.
“Puno smo razmišljali o digitalizaciji, ali da smo ih digitalizirali prije obnove, došlo bi do njihovog uništenja radi uvjeta prije restauracije. To je sljedeći korak koji bi mi trebali uraditi. Mi u digitalnom obliku trenutno imamo zatečeno stanje knjiga prije obnove, tijek obnove, opis što se na njima uradilo i fotografija knjiga nakon obnove”, kazao je.
Nacionalno blago franjevaca i Bosne i Hercegovine dostupno svima
Govoreći o najvrjednijim primjercima obnovljenih knjiga, fra Ante je izdvojio četiri djela svetog Ivana Zlatoustog, tu je i najstariji primjerak „Biblije“ u Hercegovini koji datira iz 1574. godine, zatim djelo Bartola Kašića „Rituale Romanum“ iz 1640. godine, kao i dvije knjige fra Matije Divkovića spašene iz plamena.
“Sve su to rijetke knjige, a jedino što nemamo su inkunabule. Hercegovačka franjevačka provincija je mlada provincija, ali je posjedovala deset inkunabula na Širokom Brijegu u našem prvom samostanu, ali su one nažalost spaljene od strane partizana i OZNA-e 1947. godine, zajedno sa svime što je napisano na Širokom Brijegu, pa čak i maticama iz 16. stoljeća”, dodao je fra Ante.
Knjige će se nalaziti u sklopu čitaonice Franjevačke čitaonice Mostar, koja sada ima optimalne mikroklimatske uvjete, povoljne za čuvanje knjiga.
“Knjige neće biti ni u vlagi ni u žegi, već na 45 posto relativne vlažnosti i na temperaturi od 17 do 23 stupnja, što su optimalni uvjeti. Ovdje u ovoj čitaonici bit će i knjige hercegovačkih franjevaca koje su 1945. partizani odveli i ubili. Upravo ovaj prostor knjižnice želimo obilježiti kao samostansku i provincijsku viktimologiju, jer smo mnogo toga pretrpjeli”, istaknuo je.
Knjižnica će biti otvorena svima, bez obzira na vjeru ili naciju, uz stroge uvjete čuvanja, poručio je na kraju razgovora voditelj Franjevačke knjižnice Mostar Ante Marić.
