U mjestu udaljenom tek nešto više od stotinjak kilometara od Zagreba započeo je krvavi put jednog od najstrašnijih serijskih ubojica bivše Jugoslavije – Slovenca Metoda Trobeca. Njegovo ime zauvijek će ostati upisano u anale zločina zbog brutalnosti kakvu je rijetko koja sredina mogla zamisliti. Taj psihopat, silovatelj i zlostavljač postao je poznat po krušnoj peći u kojoj je spalio najmanje pet žena koje je prethodno silovao, ubio i razrezao na komade.
Od trenutka kada su njegova zlodjela razotkrivena pa sve do 30. svibnja 2006., kada je u zatvoru oduzeo sebi život, Trobec je bio predmet fascinacije i zgražanja stručnjaka, novinara i javnosti. Njegovo ime čak su i pojedinci u popularnoj kulturi iskoristili za šokantne provokacije – poput zagrebačkog punk-benda koji se nazvao „Trobecove krušne peći“.
Sve je započelo potkraj srpnja 1979. godine u gostionici „Kod Cirmana“ u blizini Kranja. Tamo se 31-godišnji Trobec susreo s njemačkim turistom Hermanom Lempenauom. Nakon što je turista u njegov automobil ostavio kovčeg, Trobec je pod izlikom da mora telefonirati sjeo u svoj automobil i pobjegao s plijenom. Nekoliko dana kasnije Lempenau ga je slučajno ponovno sreo i upitao za kovčeg, na što mu je Trobec hladnokrvno odgovorio da se nalazi u njegovoj vikendici te ga pozvao da pođe s njim.
Brutalan zločin
Taj „poziv“ završio je brutalnim razbojstvom. Na osamljenom šumskom putu Trobec je prebio Nijemca, opljačkao ga i ostavio polumrtvog. Na njegovu nesreću, ili možda sreću, sve je vidio berač gljiva koji je zapamtio registarske oznake Trobecova automobila i prijavio ga policiji. Već iste večeri Metod Trobec bio je uhićen.
U istrazi je otkriveno da je Trobec bio povučeni, ali višestruko kažnjavani prijestupnik – šest puta u sukobu sa zakonom, četiri puta osuđivan, dvaput oženjen i razveden. U njegovoj kući pronađene su brojne ukradene stvari, većinom ženske. Policiju je posebno zabrinula činjenica da su u to vrijeme u Ljubljani nestale tri žene. Sumnje su rasle, a uskoro je sud odobrio detaljnu pretragu Trobecove stare kuće u Dolenjoj Vasi.
Ono što su istražitelji pronašli šokiralo je i najiskusnije među njima. U prostorijama i krušnoj peći otkrivene su kosti i posmrtni ostaci triju žena: Marjance Cankar, Ane Plevnik i Zorke Nikolić. Sve su bile nestale radnice iz Ljubljane. Trobecovi susjedi bili su zaprepašteni – opisivali su ga kao mirnog i zatvorenog čovjeka, daleko od slike krvnika. No ubrzo je postalo jasno da je riječ o monstruoznom serijskom ubojici.
Trobec je svoje žrtve zadavio, raskomadao i spalio u krušnoj peći. Istražitelji su mu ubrzo dokazali još dva ubojstva – Vide Markovčić (18) i Urške Brečko (21). Način na koji je govorio o njima tijekom istrage otkrivao je hladnokrvnost i potpuni nedostatak kajanja. „Vikala je kad sam je počeo udarati i daviti. Zatim sam je stavio u krušnu peć i zapalio. Gorjela je četiri sata“, izjavio je o jednoj od njih.
Suđenje Metodu Trobecu 1980. godine pratila je cijela Jugoslavija. U sudnici Temeljnog suda u Kranju redale su se desetine svjedoka, forenzičara i psihijatara. Njegov odvjetnik pokušao je dokazati da je Trobec neuračunljiv, no stručnjaci su bili jednoglasni: riječ je o psihopatu koji je bio svjestan svojih postupaka i mogao za njih odgovarati.
Presudio si sam
Tijekom postupka Trobec je često mijenjao iskaze. Jednom bi detaljno opisivao ubojstva, drugom prilikom bi tvrdio da se ničega ne sjeća. Tvrdio je da mu je policija prijetila, da mu je pamćenje „izbrisano u bolnici“, no dokazi su bili neumoljivi. U kućama žrtava, u njegovim stvarima i u peći pronađeni su predmeti koji su ih povezivali s njim.
Na koncu je sud presudio – smrtna kazna. Dok je slušao presudu, Trobec je ostao miran i bez izraza. No, iako je presuda izazvala olakšanje u javnosti, ona nikada nije izvršena. Slovenija, koja nakon 1959. nije primjenjivala smrtnu kaznu, odlučila mu ju je zamijeniti s 20 godina zatvora. Bio je posljednji osuđenik na smrt u toj republici.
U zatvoru se njegova nasilna priroda nije promijenila. Godine 1992. pokušao je ubiti cimera, zbog čega je dobio dodatnih 15 godina kazne. Unatoč izolaciji i disciplinskim mjerama, ostao je prijetnja svima oko sebe. Iako bi slobodu dočekao 2014. godine, nije ju dočekao.
Dana 30. svibnja 2006. Metod Trobec okončao je svoj život vješanjem u zatvorskoj ćeliji. Kao u nekoj morbidnoj ironiji sudbine, i svoj je kraj isplanirao sam.
