Nakon krajem listopada uspješno testiranih novih ruskih strateških raketa, zapravo oružja “sudnjega dana” nazvanog Burevestnik i Posejdon, 1. studenoga u more je porinuta i ruska podmornica čudovište. Klasificirana kao Projekt 09851, izgrađena je i porinuta u brodogradilištu Sevmash, u gradu Severodinsku na sjeverozapadu Rusije, u Arhangelskoj oblasti, na ušću rijeke Dvine. Burevestnik je interkontinentalna krstareća raketa na nuklearni pogon, što je čini jedinstvenom u svijetu i daje mogućnost gotovo beskonačnog krstarenja uzduž i poprijeko našega planeta. Sposobna je mijenjati smjer, tj. zaobići sve višeslojne sustave protuzračne obrane bazirane na presretačima, što je praktički čini neuništivom.
Nosi termonuklearnu bojnu glavu. Ruski vojni planeri osmislili su je još početkom dvijetisućitih, nakon što su se Sjedinjene Države povukle iz Ugovora o protubalističkim raketama iz 1972. Pentagon je time najavio izgradnju svojih čuvenih proturaketnih štitova. Moskva je prije toga upozoravala da će, ako SAD jednostrano napusti jedan od najvažnijih strateških sporazuma, biti prisiljena raditi na razvoju raketa koje će probiti taj štit, a sve kako bi se održala uspostavljena strateška ravnoteža dviju strana, koja bi izgradnjom štitova bila poremećena u korist SAD-a.
Međutim, Washington nije želio odustati od svojih planova te se na kraju povukao iz ugovora, vjerojatno procjenjujući kako postsovjetska Rusija, koja je tada još grcala u golemim gospodarskim i socijalnim problemima, neće moći razvijati svoj suvremeni strateški raketni program. Proizvodnja jedne ruske interkontinentalne rakete višestruko je jeftinija od izgradnje jednog visokosofisticiranog sustava proturaketne obrane koji čine najsuvremenije proturakete, isto takvi radarski sustavi, navigacija i štošta drugo, a sve to mora biti potpuno integrirano da bi bilo učinkovito.
Smrtonosne igračke
Sve te skupe američke vojne “igračke” postanu nedjelotvorne, odnosno “slijepe” i “šuplje”, što može biti kobno za nacionalnu sigurnost u stvarnim ratnim djelovanjima, za koje se nadamo da ih između nuklearnih velesila nikada neće biti. Posejdon je pak posve drugi tip ruskog oružja “sudnjega dana”. Riječ je o golemom podvodnom dronu, također na nuklearni pogon, sposobnom za isporuku konvencionalnih i nuklearnih bojnih glava. U ranijim medijskim izvješćima Posejdon, koji je prvi put najavljen 2018., opisan je kao besposadni sustav za dubokomorsko ronjenje s nuklearnim pogonom koji se može pohvaliti praktički neograničenim dometom. Prema najnovijim podacima iz Moskve, dug je 20 metara i težak 100 tona, sposoban postići brzinu od 200 km/h i spustiti se ispod dubine od 1000 metara, mijenjajući smjer kretanja u skladu s podmorskim reljefom.
Uspješno je testiran 21. listopada, kada je lansiran s podmornice pomoću potisnika i kada je pokrenut njegov nuklearni pogonski agregat, što je osobno objavio ruski predsjednik Vladimir Putin, dodajući kako “trenutačno ne postoje metode za presretanje” Posejdona. Prema njegovim riječima, mogućnosti Posejdona “značajno premašuju snagu čak i naše najperspektivnije interkontinentalne rakete Sarmat”. Najvažnija je karakteristika Posejdona to što može stvoriti vodeni cunami, golemi morski val pred obalnim gradovima ili strateškim objektima, lukama, brodogradilištima, i potopiti ih za nekoliko trenutaka. Sada pogledajmo što se to u Rusiji dogodilo 1. studenoga, tj. o kakvoj je novoj ruskoj podmornici riječ. Ovo nuklearno čudovište ima sljedeće karakteristike: duljina 130 metara; širina 10 metara; gaz 10 metara; brzina pod vodom 30 – 32 čvora ili približno 55 km/h; istisnina (vode) čak 10.000 tona; dubina ronjenja 500 metara; autonomna plovidba od 90 do 120 dana; posadu čini 100 osoba; naoružanje čini šest lansera 2P39 za samohodna podvodna vozila 2M39 Posejdon.
Ruski službeni izvori navode kako podmornica pete generacije Habarovsk može nositi šest autonomnih nuklearnih torpeda Posejdon, koji su sposobni pogoditi ciljeve “bilo gdje u svjetskim oceanima”. Zbog svoje ogromne veličine i težine, samo specijalizirane podmornice, poput jedine podmornice projekta 09852 Belgorod koja je na borbenoj dužnosti od 2022. godine, mogu nositi ova torpeda. Dakle, riječ je o potpuno novoj vrsti strateške podmornice. Očekuje se da će te podmornice nadopuniti nedavna ulaganja u proširenje flote podmornica klase Borej II i postati vodeće svjetsko sredstvo za izvođenje masovnih strateških nuklearnih udara s mora – kako je to napisao specijalizirani američki medij Military Watch Magazine.
Zaoštravanje odnosa
Američki medij Newsweek piše kako analitičari smatraju da je ova ruska podmornica sposobna skrivati se duboko pod površinom mora, a da ne bude otkrivena. U tom se skrivanju “nada da nikada neće doći trenutak da bude pozvana upotrijebiti svoje oružje”, kako je to rekao Frederik Mertens, strateški analitičar nizozemske istraživačke organizacije TNO. On smatra da je riječ o “čistom terorističkom oružju koje se nikada ne smije koristiti”. Martens dalje kaže kako SAD nije razvio oružje slično Posejdonu. “Ne treba im. Dakle, nemaju brod koji ima te mogućnosti”, objasnio je. Rusija modernizira svoju nuklearnu trijadu, a prema službenim priopćenjima, već je modernizirano više od 90 posto. Time su obuhvaćene i strateške podmornice koje nose balističke rakete, a grade se i nove s navođenim raketama.
Općenito se ruska podmornička flota smatra zastrašujućom i mnogo impresivnijom od površinske, iako se i ta ubrzano modernizira i nadopunjuje novim suvremenim brodovima. Zastoj je bio vidljiv u doba pandemije koronavirusa te u prvoj fazi ukrajinskog rata. Rusko ministarstvo obrane priopćilo je kako je podmornica Habarovsk namijenjena “obavljanju mornaričkih zadaća korištenjem modernog podvodnog oružja, uključujući robotske uređaje za različite namjene”. Ministar obrane Andrej Belousov izjavio je tijekom svečanosti porinuća da teška raketna krstarica na nuklearni pogon “omogućuje Rusiji da osigura svoje pomorske granice i zaštiti svoje nacionalne interese u raznim dijelovima svjetskih oceana”.
Podmornica će biti dodijeljena ruskoj Pacifičkoj floti i stacionirana na Kamčatki, umjesto da se rasporedi Sjevernoj floti za patroliranje Sjevernim Atlantikom i Arktikom, kako su mnogi očekivali s obzirom na krajnje zaoštrene odnose Rusije i NATO saveza. To je samo još jedna potvrda da se Moskva okreće od zapada prema istoku, ne samo u gospodarskom i trgovinskom smislu, nego i u strateškom vojnom, usprkos neriješenom stanju na svojim zapadnim granicama u kontekstu ukrajinskog rata kojemu se kraj još ne nazire.
Raskinuti sporazumi
Prava bojišnica bit će u Indopacifiku, smatraju mnogi, gdje se SAD sprema za epski, dugotrajni sukob s Kinom, u koji uvlači i svoje azijske saveznike i partnere, prije svih Japan i Južnu Koreju te Filipine. Kako god bilo, Rusija očito demonstrira svoju neupitnu potporu Kini, ali i jačanje svog utjecaja u toj regiji kroz suradnju s pojedinim važnim državama ASEAN-a.
Putin je istodobno i strpljiv i toksičan. Strpljiv, u smislu da ostavlja, prije svega Trumpu, otvorena vrata za nastavak pregovora o završetku ukrajinskog rata i bilateralnim američko-ruskim odnosima, a toksičan u smislu demonstracije novih ruskih strateških vojnih sposobnosti odvraćanja.
Naravno, ovo potonje kao upozorenje suparniku do čega može doći ako ne žele pregovarati i ako pregovori završe neuspjehom. Međutim, Trump na te, ne više signale nego klasična upozorenja Moskve nije reagirao onako kako bi to želio Putin, već je izdao zapovijed o pokretanju američkih nuklearnih pokusa. U čemu je ovdje problem? Nuklearna testiranja obustavilo je svih devet nuklearnih država još sredinom 90-ih godina 20. stoljeća Sporazumom o sveobuhvatnoj zabrani testiranja nuklearnog oružja potpisanim 1996. On zabranjuje “svaku probnu eksploziju nuklearnog oružja ili bilo koju drugu nuklearnu eksploziju” bilo gdje u svijetu, s ciljem smanjenja i konačnog uklanjanja nuklearnog oružja.
Sporazum je potpisalo ukupno 187 država, dok ga je njih 178 ratificiralo u svojim parlamentima, a od spomenutih devet članica to su učinile samo Francuska i Velika Britanija. Sjedinjene Države, Izrael i Kina potpisali su, ali nisu ratificirali sporazum, a Rusija ga je potpisala i ratificirala, ali je ratifikaciju povukla krajem 2023., pri čemu je Putin rekao kao Rusija neće obavljati nuklearne pokuse ako to ne učine Sjedinjene Države. Zapravo, Sporazum CTBT nije pravno valjan dok ga 44 zemlje ne potpišu i ne ratificiraju – svih devet koje imaju nuklearno oružje i 35 ostalih koje posjeduju nuklearnu energiju i istraživačke reaktore.
Povratak u rat
S ciljem objašnjenja američkog službenog stava koji je sada prilično nejasan, u Kremlju je prošlog tjedna održan operativni sastanak stalnih članova ruskog Vijeća sigurnosti na čelu s Vladimirom Putinom. Naime, Trump je dao zapovijed da počnu američka testiranja, ali je potom odlučio da se testira samo strateška nuklearna raketa Minuteman III. Takvo testiranje nije nuklearno, tj. ono koje podliježe navedenom sporazumu CTBT, ali Trump pritom nije isključio ni, kako je rekao, “manja” podzemna nuklearna testiranja koja itekako podliježu CTBT-ju, jer se u njemu ne govori o nekoj dopuštenoj ograničavajućoj snazi za obavljanje podzemnih pokusa već ih se zabranjuje u cijelosti. Time Trump američki stav dovodi u zonu strateške neodređenosti ili strateške dvosmislenosti.
Stoga je sastanak u Kremlju završio pozivom Washingtonu da precizira svoj stav kako bi Moskva potom odredila svoj u pogledu obnove nuklearnih testiranja. Međutim, Putin nije želio samo čekati američki odgovor, koji može i ne mora uslijediti. Odmah je zapovjedio najvišim dužnosnicima zemlje da pripreme prijedloge za moguća testiranja nuklearnog oružja, što Moskva nije učinila još od raspada Sovjetskog Saveza 1991.
Uopće ne treba sumnjati da će Rusija pokrenuti nuklearna testiranja ako to učini SAD. Na to ukazuju i riječi ministra obrane Andreja Belousova, koji je nazočio sastanku u Kremlju. Predložio je Putinu početak pripreme za nuklearne testove u punom opsegu na arhipelagu Nova Zemlja. Rusija mora održati svoj nuklearni potencijal i primjereno odgovoriti na postupke Washingtona – rekao je i dodao kako američki program “Zlatna kupola” predviđa i presretanje i uništavanje ruskih i kineskih projektila prije lansiranja, te napomenuo da Washington redovito provodi vježbe strateških nuklearnih snaga. Sjedinjene Države planiraju u Europi i azijsko-pacifičkoj regiji rasporediti rakete koje od Njemačke do središnje Rusije lete od šest do sedam minuta.
Izgubio fokus
Na Novoj Zemlji postoji poligon za podzemna nuklearna testiranja još iz doba Sovjetskog Saveza i prilično je očuvan te ne bi trebale godine za njegovo osposobljavanje. Naime, ruski su ga vojni stratezi konzervirali slično kao i sve tvornice za proizvodnju oružja iz bivšeg SSSR-a, što se u kontekstu ukrajinskog rata i proturuskih sankcija pokazalo kao pametna odluka jer bi pokretanje masovne proizvodnje oružja i streljiva od nule zahtijevalo vrijeme, goleme napore i isto takva financijska izdvajanja, što se upravo sada vidi kao velik problem europskih članica NATO saveza.
Usprkos Putinovim nastojanjima da ga na zapadu čuju, a tomu podjednako služe političke izjave i potezi vojno-demonstrativnog karaktera, to mu ne uspijeva. Čini se da Trump nije fokusiran ni na što, njegov površni interes raspršen je na sve strane: na brojna krizna žarišta u svijetu, kao i na probleme koje takvima percipira Washington, poput Venezuele i njezina, SAD-u nesklonog državnog vrha. Osim Trumpa, Putina ne čuje ni glavni tajnik NATO saveza Mark Rutte, koji je nedavno izjavio kako je već prestao obraćati pozornost na govore ruskog predsjednika. Što će reći da ga ne shvaća ozbiljno.
Tu je izjavu NATO-ova glavnog tajnika 6. studenoga komentirao Putinov glasnogovornik Dmitrij Peskov: “Upravo je to problem sa Sjevernoatlantskim savezom i njegovim vođom: s jedne strane kažu da ne slušaju Rusiju, a s druge strane kažu da je ne razumiju. Pokušajte slušati, razumjet ćete.” Zapad Putinove pristanke na razgovore i moguće kompromise smatra njegovom slabošću ili neodlučnošću, a ne odgovornim ponašanjem državnika koji želi spriječiti kataklizmu globalnih razmjera.
Lažni dijalog
To pak nosi velike rizike jer se može dogoditi da Putin odluči nastaviti ukrajinski rat do kraja sa svim mogućim popratnim posljedicama za tu zemlju, a i da posegne za nekim svojim razornim oružjem. I upotrijebi ga u nekoj državi koja pomaže Ukrajini. Ako se to dogodi, hoće li tada zapadni čelnici uopće više moći sjesti za pregovarački stol, jer tada uistinu mogu izgledati kao poražena strana koju je Putin prisilio na razgovore jednim ograničenim vojnim udarom po kapacitetima koji se koriste za rat protiv Rusije? Ili će morati vojno odgovoriti kako bi spasili svoje političke sudbine pred biračima i “čast” zemalja koje predvode? A to bi značilo ulazak u spiralu “udara na udar” koja bi brzo dovela do izbijanja totalnog rata.
Sve su to veliki rizici o kojima na zapadu ne žele javno govoriti, pri čemu, apsurdno, svi računaju ili na Putinov strah ili na odgovorno ponašanje usprkos tomu što ne odustaju od naoružavanja i poticanja Ukrajine da nastavi udarati po dubini ruskog teritorija. Nemoguće je očekivati da bi Putin zbog tih udara pristao na završetak rata pod uvjetima kakve sada traže Volodimir Zelenski i zapadni lideri jer bi to bio njegov i ruski vojni i geopolitički poraz. Prije će, kao ruski patriot i nacionalist, ići na radikalne poteze ako iscrpi sve druge mogućnosti nego dopustiti poraz i poniženje zemlje. To mnogi na zapadu znaju, ali je kotač zamašnjak odavno pokrenut i vrlo ga je teško zaustaviti. Jer je dijalog između Moskve i Washingtona, oprezno započet ubrzo nakon Trumpova dolaska na vlast, zastao.
Pokazalo se vrlo brzo da je Trumpov optimizam vezan uz brzo zaustavljanje ukrajinskog rata bio ne samo nerealan nego je pokazao i potpuno nerazumijevanje uzroka i visine uloga svih igrača koji su u taj rat involvirani. Zapravo se pokazalo da Trump nema baš nikakvu strategiju za rješavanje ukrajinskog rata. On samo uspoređuje argumente za i protiv nekog poteza, pri čemu odluku donosi ovisno o tome koja ga je strana uspjela uvjeriti da je taj potez ispravan.
NEW: NYC Mayor-elect Zohran Mamdani challenges President Trump in his victory speech:
“New York will remain a city of immigrants, a city built by immigrants, powered by immigrants. And as of tonight, led by an immigrant.”
“So hear me, President Trump, when I say this: To get… pic.twitter.com/L0tOS5Ddnr
— Fox News (@FoxNews) November 5, 2025
Veliki udarac
Trumpu je samo važno “završiti rat i zaustaviti daljnje ubijanje ljudi”, što je fraza koju često ponavlja. A ako bi bilo moguće, još za to i dobiti Nobelovu nagradu za mir. Ove mu je godine izmaknula, a kako je krenulo, teško da će je dobiti i sljedeće. Sve su to elementi koji puno više ukazuju na ubrzanu destabilizaciju stanja u međunarodnim odnosima nego na stabilizaciju. Tim više što za Trumpa stanje postaje sve složenije i u Americi, gdje sve više spoznaje kako ipak nije “svemoguć”.
U tijeku je rekordno dug zastoj, tj. blokada financiranja saveznih institucija zbog nemogućnosti dogovora o proračunu između dviju stranaka, što prijeti paralizom sustava. Medij Euraktiv u četvrtak je napisao kako 37.000 američkih vojnika stacioniranih u Njemačkoj zbog te blokade možda u studenome neće dobiti plaće. Republikanska stranka u pojedinim je državama u posljednje vrijeme doživjela vrlo neugodne izborne poraze uoči predizbora koji se održavaju iduće godine. Tako su uvjerljive pobjede ostvarili demokratski predstavnici za guvernere.
Međutim, za američkog je čelnika nedvojbeno najbolniji udarac bila prošlotjedna uvjerljiva pobjeda u New Yorku demokratskog kandidata Zohrana Mamdanija, koji će postati prvi muslimanski gradonačelnik najvećeg američkog grada i najvažnije svjetske metropole, u kojoj živi i najviše pripadnika američke židovske zajednice. Trump ubrzano gubi potporu i unutar svog izbornog tijela, tzv. trampista ili MAGA Amerikanaca koje je razočarao u brojnim pitanjima. Zato u sve složenijim domaćim prilikama i dubokoj polarizaciji društva nije i ne može biti isključeno da će Trumpova administracija i sile koje iza nje stoje izlaz iz problema pokušati pronaći u nekom novom američkom ratnom pohodu, što ne bi bilo prvi put.
Have to give it to Putin.
He gets a hug from Xi Jinping.
And he makes Trump sparkle.
People skills: ⭐️⭐️⭐️⭐️⭐️ pic.twitter.com/vcw0pVILev
— S.L. Kanthan (@Kanthan2030) October 30, 2025
Nove prijetnje
Međutim, ovoga bi se puta to dogodilo u kudikamo složenijim globalnim geopolitičkim odnosima. Kada je Amerika kretala u ratove protiv primjerice Afganistana ili Iraka i Libije, prethodno je u Vijeću sigurnosti uvjerila globalne sile u nužnost svoje borbe protiv terorizma. Sada nikako ne bi mogla uvjeriti svoje velike globalne suparnike, poput Rusije i Kine ili Brazila, da bi borba protiv Venezuele i njezina političkog vodstva zapravo bila borba protiv narkokartela. I Putin i Xi Jinping mogli bi je itekako shvatiti kao povoljan trenutak da riješe svoje sigurnosne probleme u susjedstvu onako kako to čini i Trump.
Možda je upravo o tome riječ? Jer tko može znati čime se sve moćnici ovoga svijeta bave nama iza leđa! Trgovina interesima oduvijek je postojala među svjetskim silama, a tada bi obično stradavali mali i slabi. To se itekako tiče i geopolitičke mikroregije zvane Zapadni Balkan. Ali da o međusobnoj trgovini velikih zasad ipak nema govora, možda svjedoči i vijest koja je prispjela pri kraju pisanja ovoga teksta. Profesor s američkog Sveučilišta Columbia Jeffrey Sachs izjavio je u četvrtak na YouTubeu kako se upravo događa “nešto nezamislivo” jer se ruski ratni brodovi nalaze uz obalu Venezuele.
“Sada u Karipskom moru svjedočimo nečemu što bi prije samo deset godina bilo nezamislivo. Ruski ratni brodovi stigli su u venezuelanske vode, ne da bi pristali, nego da bi objavili svoje geopolitičke namjere. Ovo nije samo demonstracija vojne opreme ili pomorskih manevara – svjedočimo temeljnoj preraspodjeli moći na hemisferi koju je SAD uzimao zdravo za gotovo.”
Rusi se spremaju za nuklearne testove
Na sastanku u Kremlju i načelnik Glavnog stožera ruskih oružanih snaga Valerij Gerasimov rekao je kako priprema za nuklearne testove traje od nekoliko mjeseci do nekoliko godina i da analiza izjava visokih američkih dužnosnika ukazuje na to da je Washington predan pripremi i provođenju nuklearnih testova. Ne smije se dopustiti gubitak vremena jer bi to moglo biti kobno, zaključio je najviši ruski general.
Dakle, ako Trump počne s nuklearnim testiranjima, Putin će ga nedvojbeno slijediti, i to je odmah otvoreno i rekao. U tom će slučaju nuklearna testiranja pokrenuti i mnoge druge zemlje iz “nuklearnog kluba 9”. Kina sigurno hoće, zadnji pokus obavila je još 1996. pa će ih sigurno rado obnoviti s obzirom na veliki zaostatak u strateškom oružju za SAD-om i Rusijom, ali i zato što je u međuvremenu napravila velik znanstveni iskorak u svim sferama – uključujući i nuklearnu. Novac joj sigurno neće biti problem.
Ne treba uopće sumnjati da će isto što SAD, Rusija i Kina učiniti i Indija, a onda i njezin veliki suparnik, susjedni Pakistan. Drugim riječima, uslijedit će mahnita utrka u naoružanju, potaknuta strahom od jačanja moći suparnika odnosno stvaranja neravnoteže snaga, pri čemu nitko neće htjeti biti u položaju slabijeg. Supersile će ovoga puta biti tri, i to se neće dugo mijenjati: SAD, Rusija i Kina, koja će prve dvije sustići već za pet godina, procjenjuju američki analitičari bliski administraciji.
Amerikanci spremaju napad na Venezuelu i Nigeriju
Trump vuče sve ratobornije poteze prema Venezueli pa se nova američka vojna intervencija čini neizbježnom. Paralelno s Venezuelom, prošloga je tjedna zaprijetio i vojnom intervencijom u Nigeriji, dakle, na afričkom kontinentu. Navodno zbog zaštite tamošnjeg kršćanskog stanovništva koje trpi krvave napade radikalnih islamističkih organizacija kao što je Boko Haram, afrička podružnica puno poznatije “Islamske države”.
“Ako napadnemo, bit će to brzo, okrutno i slatko, baš kao što teroristički nasilnici napadaju naše VOLJENE kršćane. UPOZORENJE: NIGERIJSKOJ VLADI BILO BI BOLJE DA BRZO DJELUJE!”, napisao je Trump na Social Truthu.
To su uistinu veliki apetiti i zalogaji, posebno Nigerija – najmnogoljudnija afrička država s više od 200 milijuna stanovnika i jakom vojskom koju je, između ostalih, obučavao i naoružavao SAD. U Africi je, osim toga, snažna kineska prisutnost, ali i ruska, poglavito u zemljama Sahela od kojih neke i graniče s Nigerijom.
