Dani pred 309. sinjsku alku prolaze užurbano u obitelji Frane Ivkovića. U to smo se sami uvjerili prilikom posjeta Brnazama gdje nas je pred svojom konjušnicom dočekao trostruki alkarski slavodobitnik, 39-godišnji Frano sa suprugom Lucijom i sinovima Pavom (6) i Andrijom (4). Treninzi jahanja su svakodnevni, podrška obitelji ne izostaje. Sve je u idućim danima podređeno najsvečanijem događaju koji se svake godine održava u Sinju.
Skroman u izjavama, Frano je, kao iz straha da se “ne urekne”, izbjegavao trošiti riječi na predstojeću Alku, još manje spekulirati o mogućem slavodobitniku. Ali zato se izraz njegova lica pretvara u široki osmijeh kada razgovor usmjerimo prema njegovoj obitelji. Dodatni razlog veselju u obitelji Ivković predstavlja ljubav prema konjima koja je odigrala ključnu ulogu u njihovim životima.
Alkar Ivković, inače zaposlenik alkarske ergele, konjima, pored trostrukog slavodobitništva, duguje zahvalnost i za svoje uspjehe u privatnom životu. Suprugu Luciju, danas zaposlenu u drniškoj bolnici, upoznao je 2014. godine na sinjskom hipodromu gdje joj je bio instruktor jahanja. Tako je Lucija, podrijetlom s Murtera, rodni splitski asfalt zamijenila seoskim životom u Brnazama.
– Živila sam 27 godina u Splitu dok se nisam udala za Franu. Na hipodromu smo se upoznali, došla sam učit jahanje, on mi je bio trener. To je bilo 2014., a oženili smo se 2017. godine. Otkad sam rodila dvoje dice, malo sam zapostavila jahanje, nisam aktivna, ali jednom kad se nauči ne zaboravlja se. Dobar je bio učitelj Frane – kaže nam Lucija.
– Od malena sam voljela konje, moji roditelji koji su završili Kineziološki fakultet, usadili su mi ljubav prema jahanju. Kao malu vodili su me u Sinj i na Vransko jezero gdje sam pohađala škole jahanja. Kao odrasla osoba odlučila sam usavršiti svoje jahačke sposobnosti. I Frano je bio dobar učitelj – kroz smijeh nam govori Lucija.
Supruga trostrukog slavodobitnika, prije no što je upoznala Franu nije pokazivala interes za Alku. No otkako ga je upoznala svake godine provodi u prvim redovima tribine na trkalištu gdje zajedno sa sinovima Pavom i Andrijom bodre svog alkara.
– Nikad prije nisam išla na Alku, znala sam što je to, ali to me nije zanimalo dok nisam upoznala Franu. Kad sam došla na Alku 2015., prvi put sam bila na trkalištu, i tad je Frano osvojio Alku. Lijepo se sve potrefilo. Frano je osvojio Alku 2015., 2019. i 2022. godine. Svaki put sam mu bila podrška. Na prvoj njegovoj osvojenoj Alki smo bili momak i cura, na drugoj smo već bili Pave i ja na trkalištu. Pave mi je bio u krilu dok je tata osvajao Alku. A za treću su bila dva sina – prisjeća se Lucija.
Lucija kao i njen suprug poslovično oprezno odgovara na naše pitanje o ovogodišnjem slavodobitniku. “Šta Bog da i sreća junačka”, glasio je Lucijin odgovor.
17 konja u konjušnici
U obitelji Ivković konji nisu novost. Još ih je Franin pradjed imao nekoliko. Naš sugovornik ih trenutno ima 17 u svojoj konjušnici i ima ambicije proširiti posao.
– Konji imaju po dva obroka, a damo im i treći obrok sad kad je veći umor zbog vježbi za Alku. Moj konj kojeg ću jahat za Alku sad je na hipodromu, zove se Anda. Sad imamo ovdje neke konje za preponske trke, za rekreaciju, za školu jahanja, za turiste…
U klubu “Alkar” imamo 60 djece u školi jahanja. Ove godine smo pokrenuli “Dalmacija preponski kup”, prvi turnir je bio u travnju. Odemo na dva, tri turnira do Zagreba. Nadamo se da će taj sport postajati sve popularniji među mladima – otkriva nam Ivković. Hoće li tradiciju nastaviti i sinovi još je rano za reći, ali stariji Pave već zna jahati konja. Kakvu god odluku donijeli, imat će podršku svojih roditelja.
Pave je sam, dok je jahao svog Zekana, najavio da će djed prepisati na njega tog konja. Frano dok kriškama jabuke mami konje k sebi objašnjava kako pripreme za Alku traju od svibnja u Sinjskom polju. Zadnjih tri, četiri tjedna prije Alke pripreme se prebacuju na alkarsko trkalište. Za njega sve teče ustaljenim tokom. Već 2006. godine bio je pratitelj barjaka. Od 2013. nastupa kao alkar u toj viteškoj igri. Ako broju nastupa pribrojimo vukovarsku i bečku Alku, ova će Frani biti trinaesta. Ipak, unatoč iskustvu sve u vezi Alke shvaća vrlo ozbiljno i s jednakim oduševljenjem.
– Predivan je osjećaj nastupiti na Alki, to se ne može opisati riječima, to se mora doživjeti, a kad sam osvojio, to je kruna mog rada, i onda vam da još više motivacije. Koliko uložite u konje, oni vam jednako vrate – zaključio je.
Na kraju se možemo pridružiti sudu njegove supruge Lucije o ovogodišnjoj Alki: “Što Bog da i sreća junačka”.
