Pogledaj ti, čovječe, kakve su sve mućke oko nas! Nema ko ne mulja. U nas ti ne vrijedi ona stara – koliko radiš, toliko vrijediš. U nas ti je godinama otvoren natječaj za zlatnog muljatora godine. Prosudbena komisija uzima u obzir razne elemente – brzinu, količinu, ideju muljaže te sačuvan đon-obraz.
Jer, jebiga, onda ne bi bio muljator, nego zatvorenik godine. U odijelu na rige s peteroznamenkastim brojem na prsima. Koji se ne mora nužno poklapati s količinom smuljane love. Muljatori su ti ko pantagane. Taman smisliš sredstvo za uništavanje, a oni već otkrili protuotrov. I uvijek se jave tamo đe ih najmanje očekuješ. I to od onih za koje bi dao ruku u vatru da su pošteni.
Obično svi kradu dok ih ne uhvate. A poslije žale. Ne što su krali, nego što su otkriveni. No, činjenica je da nisu poštenjačine svi oni koji nikad nisu nešto smuljali. Možda jednostavno nisu imali priliku. Mućka nije kad nova kolegica u firmi proširi trač da ti je jebač neki poznati gospodarstvenik koji kvando i kvando dođe u Grad. Ne, to je bolest glave koju treba liječit. Pogotovo ako je toj novoj debeleguzoj i debelokožnoj kolegici to stari običaj. Ono, ide putem i iza sebe ostavlja skandale. Ko Ivica i Marica mrvice kruha. Ne, ne, toj bolesnici treba reć–OK, mene prikucava Mr. Neko i Nešto, a tebe Mr. Niko i Ništa koji samo misli da je neko i nešto. Gospodin Mlatimudan.
Ne, ne, cilj je neki materijalni dobitak. Pišem jedan pamtim dva. A to brzo zasmrdi. Baš kao mućak. Samo slijedi smrad govna. Primi mi dijete na poso, fakultet, stažiranje, dom. Dodaj tome i stipendiju! Jebeš bodove i socijalni status! Potpiši mi dnevnice da smo bili 5, a ne jedan dan. Potvrdi da smo spavali u Holliday Innu, a ne u Centralu. Donesi plavu kovertu pa ćeš na benzinskoj pumpi pod okriljem noći dobit i ocjenu i maturu i diplomu – đuture. Donesi još jednom plavu kovertu pa ću ti ženu malo bolje pogledat u bolnici.
Naime, sad ona skviči ko da kolju praca, a ja je ignoriram. A ako dodaš još nešto siće, možda se nasmiješi i moja vječno nadrkana sestra. A to će biti, vjeruj mi, uspjeh godine. A ako si baš navalio da je pogledam preko reda i kako Bog zapovijeda, onda mi dođi privatno. I ne treba ti plava koverta. Nego samo ono iz nje. Opituraj mi kuću dok pituravaš firmu. A ja ću opiturat kretene u računovodstvu. I ne samo to. Obnovit ćemo sve što se u firmi može obnovit. Bit će to ulaganje u modernizaciju. A više od pola viška troška prepilat ćemo. Bude li ko što u firmi pizdio, obnovit ćemo i njega. Što je najgore, svi ti muljatori misle da smo mi idioti.
Da ne kopčamo kako se lova slijeva u potocima. Da smo pizde. I to dvosmjerne. Tzv. stereo pizde. Jer, ne kopčamo kako to oni mogu imat sve ono o čemu mi možemo samo sanjat, a imamo deboto istu plaću. A, ako i kopčamo, pizde smo što šutimo. A i kad progovorimo, pizde smo što smo ih otkrili javnosti. Za bit mućkaroš treba se rodit s time, imat to u genima. A moji su svi redom – pizde.
Nikad ništa nisam zaradila, a da to nisam krvavo odradila. Pa čak mi se ni lutrija nije omakla. A sve što mi je ikad iko poklonio, poslije mi je izašlo na nos. Jer je, već pogađate, tražio protuuslugu. Zato mrzim one koji me drže na lancu samo zato što im kadli-tadli mogu zatrebat. Jer, i to je mućka. A ja ne želim biti dijelom nečega što smrdi po govnima.
Maja
