Dani srpske kulture koji su se uz goste iz Novog Sada trebali održati u splitskom gradskom kotaru Blatine pretvorili su se u ozbiljan incident zbog kojega je splitska policija privela devet muškaraca i zatim ih kazneno prijavila. Među njima je i hrvatski branitelj Petar Gojun, logoraš čiji je brat ubijen u Vukovaru, a posmrtni mu ostaci još nisu pronađeni. Nije se stoga trebalo dugo čekati na reakciju splitske javnosti, ubrzo su se na Rivi okupili prosvjednici kojima su potporu dale Torcida i splitsko-dalmatinske braniteljske udruge. Gotovo istodobno, na Danima srpske kulture u Zagrebu šačica neidentificiranih mladića pridružila se buntu koji je pod suspektnim okolnostima krenuo iz grada pod Marjanom. Već sljedeći dan policija je spriječila napad na srpske karataše u Rijeci, a otkazana je i najavljena izložba fotografija “Srpkinja” u Vukovaru.
Na te je suspektne okolnosti odmah pokušala upozoriti splitska HDZ-ovka Julija Budimir Bekan, dopredsjednica gradskog kotara Blatine-Škrape, koja je rekla kako večer srpske kulture nije dobila odobrenje za održavanje u prostorijama kotara.
“Oni nisu imali legalnu dozvolu za održavanje večeri srpske kulture u našem kotaru. Svaka osoba ili udruga koja želi održati događaj mora podnijeti zahtjev tajnici kotara, nakon čega povjerenstvo odlučuje o odobrenju. U ovom slučaju to nije bilo učinjeno, a mi nismo dali suglasnost”, rekla je Budimir Bekan pa dodala kako je bivši dogradonačelnik Splita Bojan Ivošević nekoliko sati prije rekao da će se manifestacija održati u velikoj dvorani kotara, nakon čega su se “momci spontano okupili”.
Jedan plaćenik
Možda okupljanje mladića jest bilo spontano, ali među hrvatskim obavještajcima postoji bojazan da ništa u ovoj priči koja je prerasla u međunarodni incident nije slučajno. Sumnja se da je riječ o dobro osmišljenoj i izrazito kvalitetnoj operaciji srpske tajne službe BIA pod nazivom “Pad Hrvatske” po narudžbi predsjednika Aleksandra Vučića.
BIA, odnosno Bezbednosno-informativna agencija, zapravo predstavlja bivšu Službu državne bezbednosti koja je tijekom Domovinskog rata provodila specijalne operacije protiv RH. Poznata je i po organizaciji pobune, naoružavanju i obuci hrvatskih građana srpske nacionalnosti 1989., 1990. i 1991., kada su se, primjerice, stvarali mitovi o kapetanu Draganu. Osim u Hrvatskoj, BIA je u Srbiji djelovala za potrebe režima, počevši s onim Miloševićevim za koji je ubijala i otimala. Sve je to provodila postrojba znana i kao Jedinica za posebne namjene, na čijem su čelu bili Jovica Stanišić i Frenki Simatović. Na tragu te mreže iz SFRJ radilo se na kontinuiranom djelovanju tajne službe s ozbiljnom infrastrukturom koja srpskom predsjedniku Vučiću koristi za njegove osobne potrebe, kako u matičnoj zemlji tako i u okruženju.
To, naravno, ne znači da su mladići koji su ovih dana prosvjedovali od Blatina od Zagreba na platnoj listi nekog četnika, ali da se u svemu ovome nazire rukopis tajnih službi, nije teško zaključiti. Dovoljno je da se među uvijek razdražljive navijače ubaci jedan plaćenik da bi se pokrenula lavina kojoj ovih dana svjedočimo. Naši obavještajni izvori tvrde da BIA ima svoje suradnike u svim segmentima hrvatskog društva, a poznato je da je službama uvijek bilo najlakše ubaciti se među pripadnike navijačkih skupina. Stoga zaključuju da je, prema onome što se zasad zna, velika operacija BIA-e pripremana mjesecima.
Dobra režija
Kada se malo dublje zagrebe u ono što se odvilo, jasno je da ovdje meta nisu bili novosadski folkloraši nego Republika Hrvatska, kojoj situacija u Splitu nije donijela ništa dobro, dok Vučić ubire vrhnje jer se do prije nekoliko dana zbog novosadskih prosvjeda držao o niti.
Od incidenta u Splitu srpski tabloidi koji egzistiraju na njegovim jaslama neumorno šire propagandu o ustaškom pirovanju i napadima propitujući europske vrijednosti naše zemlje. Srpskom predsjedniku, kojemu su skloni tamošnji prorežimski mediji, ova splitska situacija zasigurno ide u prilog jer on ionako već dugo širi propagandu o stranim neprijateljima koje je, nemojmo zaboraviti, optužio i za građanske prosvjede u svojoj zemlji.
Argument za to Vučiću je ono što se u gradu pod Marjanom odigralo gotovo istodobno s prosvjedima u Novom Sadu koji su trebali označiti početak kraja srpskoga predsjednika koji ne preza ni od čega. Ako na svoje studente šalje policiju, onda se od njega u borbi za opstanak može očekivati sve, pa i zloporaba tajnih službi svoje zemlje. Ovime u Splitu Vučić je dobio što želi: provokacije na koje su nasjeli privedeni, među kojima je i hrvatski branitelj, još će mu neko vrijeme koristiti u borbi za opstanak, a ono što žele, ovime su dobili i hrvatski ljevičari koji nisu sposobni režirati takvo što, ali su zgrabili ono što mogu pa udarili po premijeru Andreju Plenkoviću i Marku Perkoviću Thompsonu, optužujući domoljubni dio hrvatskog naroda za širenje ustaške ideologije. Tomislavu Tomaševiću to je poslužilo kao izvrstan paravan za zabranu još jednog koncerta Marka Perkovića Thompsona u zagrebačkoj Areni.
Drugi plan
Stječe se dojam da su mnogi, od Milorada Pupovca do cijele lijeve političke scene, jedva dočekali incident u Splitu, gdje je prekinut nastup folklornog ansambla koji u svojim pjesmama svojata dijelove Hrvatske. No isto se tako nameće pitanje u kojoj uređenoj državi Pupovac ili netko drugi iz struktura SDSS-a i Prosvjete ne bi bio pozvan na obavijesni razgovor, ako ni zbog čega drugog, onda zbog poticanja zločina iz mržnje i međunacionalne netrpeljivosti, što predstavlja ugrozu stabilnosti zemlje. Upućeni u tematiku smatraju da je vlast doista ozbiljnije trebala razmotriti igrokaze predstavnika srpske manjine upakirane u kulturološke događaje koje su njihovi kulturni centri financirani iz hrvatskog državnog proračuna odlučili organizirati baš u studenome. Ti se kulturni centri polako, ali sigurno pretvaraju u opasne mine za hrvatski narod, koji često nije ni svjestan da se možda pod krinkom propagiranja srpske kulture zapravo krije širenje velikosrpske ideologije, koja se u Srbiji širi na raznim mitinzima uz potporu Srpske pravoslavne crkve.
Incident u Splitu u drugi je plan bacio i sve ono što nas ovih dana očekuje u Vukovaru, oko kojeg su se također pojavile izmišljene objave o neisticanju HOS-ova znakovlja na posljednjem ispraćaju francuskog ratnika Jean-Michela Nicoliera.
Kada se sve zbroji i oduzme, teško je ne zapitati se komu sve ovo što se događa ide u prilog i je li baš sve puka slučajnost? Je li moguće da je naručitelj te akcije, pa i samog planiranog nastupa novosadskih folkloraša u Splitu, Aleksandar Vučić koji je za izvedbu zadužio srpsku tajnu službu BIA-u? Naši obavještajni izvori tvrde da je upravo to posrijedi. Naravno da se sve to u Hrvatskoj koja se još nosi s posljedicama rata može okarakterizirati kao teorija zavjere, jer u društvu u kojem obespravljeni branitelji svjedoče izdašnom financiranju aktivnosti srpske manjine iz državnog proračuna nije potrebno puno da bi se stvorio problem, ali imajući u vidu takvo društvo, nije teško zaključiti da je takvima dovoljna jedna motivirana osoba da ih povede.
Važni detalji
Stoga se vrijedi zapitati je li i ovo čemu svjedočimo doista rukopis srpskih službi koji Hrvatskoj donosi destabilizaciju postojećeg ustavnog poretka. Ovakvim incidentima o kojima danima bruje domaći i srpski mediji, ljevičari i kompletna politička scena, kompromitiraju se vrijednosti Domovinskog rata, čiji se ratnici dovode u kontekst NDH, pa se spominje Thompsonova “Bojna Čavoglave” i sporni pozdrav “Za dom spremni”. Ovaj je incident ponovno oživio Pupovčevu mantru o ugroženoj srpskoj nacionalnoj manjini, što je pomoglo da se fokus medija s problema u Srbiji prebaci na umjetno stvorene probleme u Hrvatskoj. Zato se javnim prostorom šire napisi o prijetnjama i ugrozama srpskog naroda, pri čemu se pozivaju i na Drugi svjetski rat.
U prilog tomu da u ovoj priči ništa nije slučajno te da nije riječ tek o navijačkom buntu govori i nekoliko važnih detalja na koje pozornost skreću dobro upućeni hrvatski obavještajci. Primjerice, oni ukazuju na to da su revoltirani mladići u Zagrebu i Splitu bili gotovo isto odjeveni, kao da je riječ o kakvoj koordiniranoj skupini, a ne o nekolicini navijača koji su se spontano okupili kako bi iskazali svoje nezadovoljstvo time što se u dva hrvatska grada održavaju Dani srpske kulture.
Obavještajci upozoravaju i da su se huligani u Splitu okupili nakon što je na održavanje Dana srpske kulture pozornost javnosti skrenuo donedavni splitski dogradonačelnik Bojan Ivošević, čiji je otac Nikola navodno trebao ondje nastupiti, a u čijoj se ulici i nalazi splitska organizacija Prosvjete.
Uz to, obavještajci pozornost skreću i na medijske izvještaje, posebno onih medija koji djeluju u Hrvatskoj, a navodno su u srpskom vlasništvu, pa zaključuju da sve ovo miriše na klasičnu specijalnu operaciju, čiji je karakter zasad ograničen na verbalne ispade bez incidenata fizičkog karaktera.
Izravan udar
Kada već govorimo o tajnoj službi, treba reći da hrvatski operativci posljednjih godina intenzivno upozoravaju na dvije velike opasnosti odnosno ugroze: prva je islamski terorizam koji ugrožava cijeli zapadni svijet, a druga je Srbija, susjedna nam država čije smo neprijateljske namjere upoznali u Domovinskom ratu. Baš kao što smo na primjeru Petrač – Pozder – Beroš mogli vidjeti kako srpska mafija koristi hrvatske kolege za namještanje natječaja za nabavu medicinske opreme, ili šverc droge, tako i srpske tajne službe preko svojih ljudi na različite načine djeluju na hrvatskom području.
Svjesni su toga u vladajućem vrhu, u kojem ovu situaciju u Splitu tumače kao izravan udar na premijera Andreja Plenkovića pa je on u Split nakon incidenta po hitnom postupku poslao ministra policije Davora Božinovića.
I iz ministrova kruga i iz redova hrvatske obavještajne službe mogu se čuti teze o pojačanim aktivnostima BIA-e, zbog čega prioritet hrvatske Sigurnosno-obavještajne agencije svakako mora postati otkrivanje BIA-ine mreže u našoj zemlji. Čini se da naše službe zasad uspješno kontroliraju većinu svojih suradnika na svim razinama društva, ali se u strahu od događanja koja su uslijedila nakon splitskog incidenta ustrajno provjeravaju njihovi kontakti. Što će na koncu te provjere donijeti i kako će se Hrvatska zaštititi od ovoga što nalikuje na nezapamćeni i na najvišim razinama organizirani udar na našu zemlju, ostaje nam vidjeti.
