Guinnessov svjetski rekord feat. Dvostruka ljubav Rinusa Michelsa. Novi Breitner kojeg trener ne želi. Predsjednik koji hvata bika za rogove. Ludi plan. Lud trošak. Utakmica koja ne ide onako kako bi trebala ići. Porsche u borbi s vremenom. Očajna utrka. Pivo za razmišljanje
Teška vremena za gorštake: prenatrpani kalendari, igraš previše, mišići ne izdrže, prvenstva ne odlučuju podvizi nego naprezanja, oni koji rotiraju dolaze u svibnju bez daha, trebamo sačuvati zdravlje sportaša. De Laurentiis predlaže da se igrači ne šalju u reprezentaciju nakon 23. godine, nogometne udruge diljem svijeta povremeno prijete štrajkom, osvajač Zlatne lopte Rodri viče da “nismo roboti i ne želimo to postati”. Ima i onih koji prigovaraju da je u dobra stara vremena vrhunski igrač igrao tek nekoliko utakmica manje po sezoni, ali su momčadi imale 15-16 igrača, zamjene su bile manje od pola, a plaće po sadašnjem tečaju bile znatno manje, ali brojke su često kao svađa na sudu: svaki odvjetnik nađe mu dobrog. Prije četrdesetak godina, međutim, junak je postigao pothvat koji danas kao da ni ne pripada istom sportu: odigrati utakmicu s reprezentacijom i s klubom na isti dan, 2000 kilometara udaljeni jedno od drugog, s dva mora i tri naroda između, a nisu to bile ni male obveze. Ali Soren Lerby nije imao namjeru odustati od svoje momčadi, o kojoj god momčadi pričali.
