Dnevno će sportski i rekreativni ribolovci moći loviti dva gofa, dvije hobotnice, jednu kijernu i dva morska crva, dok će raže i golubovi biti pod trajnom zaštitom. Evidencija ulova putem ‘lovne aplikacije‘ postaje obaveza, a raste i cijena ribolovnih dozvola. Drugi krug pregovora o spornom Prijedlogu Pravilnika o sportskom i rekreacijskom ribolovu upravo razmatra Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i ribarstva, a ‘važu‘ ga i lokalni ribolovci koji s mora, kraja, iz barke i roneći love iz gusta, nikako komercijalno.
Što o najavljenim restrikcijama misle dubrovački ribolovci rekreativci kaže nam tajnica Amaterskog ribolovnog športskog kluba Orhan Perica Dragojević:
– To što ograničuju broj ulovljenih hobotnica nema smisla, jer ih je ionako nestalo. A s tim novim i preuređenim pravilnicima oni stalno izmišljaju toplu vodu koju već imamo. Evo vam samo primjer ovoga što traže za trenere sportskog ribolova – da moraju polagati anatomiju. I ako se jedan doktor prijavi za trenera, uzalud mu šest, sedam godina fakulteta, ništa mu to ne priznaju. Znam jednog našeg doktora, još aktivno radi, sportski je ribolovac i htio je polagati za trenera pa su mu rekli da mora proći anatomiju. Kad je pitao zašto, da on to odavno ima položeno, odgovorili su ‘morate‘ i točka. Van svake pameti. Čini mi se da ti iz Ministarstva pišu pravila kako kome padne na pamet, a pojma nemaju đe je more – primjećuje tajnica Orhana koja očekuje da će i ovom prilikom iz Dubrovnika biti primjedbi na Pravilnik.
– Mlađi članovi sad proučavaju koje su novosti predložene, a ja vodim knjige. Kad zaredaju ovi pravilnici i ograničenja, uvijek se malo pobune, napišemo neki dopis, pišemo Mariju Šljuki, predsjedniku Županijskog sportskog ribolovnog saveza, a onda on to proslijedi gdje treba. Govori se i o promjenama oko ribolovnog alata, ali naši se najviše jedu radi količine ulova, što im se propisuje sve i svašta. A to što će zaštiti ražu, koja je korist? Ražu na peskariji godinama nisam vidjela da prodaju. Prodaju penu, ali ne i ražu. Što se ‘kvote‘ od dva crva tiče, to je malo i premalo. Ovoga ljeta je na Lokrumu jednog kupača ‘upekao‘ crv, oni su opasni a ima ih napretek. I ne možeš ih se riješit‘. Morali smo mi odavno zabranit brodovima da nam dolaze, jer oni po krmi i po dnu broda povuku i nametnike i čudne ribe… – ističe Dragojević.
S podsmijehom gleda ona i na aplikacije za evidenciju ulova:
– To što govore da će se trebat‘ upisivat podatke o svakoj ulovljenoj ribi je posebna ludost. Što će sad svaki ribolovac nosit lapis ili laptop pa, onako mokar i umoran, zapisivat što je sve uhitio. Tko god u državi vodi te stvari oko ribolova nije dobre glave, to sam im i ja rekla, drito u Ribolovni savez Hrvatske pa eto ih tamo.. – odlučna je sugovornica.
Otkriva nam kako se dozvole za sportski ribolov prodaju u terminu od 1. prosinca do 1. ožujka sljedeće godine:
– Kod nas vrijede cijele godine, izdaju se po kategorijama, svi se slažu da je tako ok. Jedino tko zakasni s plaćanjem, mora plaćati uduplo, ali to je njegov problem. Penzionerska dozvola za one s članskom iskaznicom ako je kupe u klubu košta 27 eura, a onima ispod 65 godina rekreativno ribanje, izvanka, iz barke, podvodno, kad nam plate članarinu dođe negdje oko 73 eura. A ako se dogodi da pomorci zaborave kupiti dozvolu pa pođu navegati, kasnije uzmu dozvolu za šest mjeseci, a to ih dođe duplo skuplje. Imaju i popusti za invalide i naše ratnike, iznos je simboličan, oko 10 eura za cijelu godinu. U ‘Orhana‘ nas ima oko 120 članova, imam još i 15 djece, tata im isto kupi dozvolu. Kad neko ribarsko natjecanje organiziramo, bude barem desetak djece i svima im kupim medalje. Stariji male uče malo ribat na Porporeli, učimo ih malo vezivat, da očuvamo ztradiciju – zaključuje Perica Dragojević.
