Dan sjećanja na žrtve Domovinskog rata i Dan sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje dan je dubokog poštovanja, tišine i zajedništva. Prisjećamo se hrabrosti, žrtve i neizmjerne patnje Vukovara koji je postao simbol otpornosti hrvatskog naroda. Svake godine, 18. studenoga, odajemo počast svim braniteljima i civilima koji su položili svoje živote za slobodu, kao i onima koji su preživjeli, noseći u sebi teret nezamislivih gubitaka. Vukovar nas podsjeća na vrijednost mira i slobode, na važnost solidarnosti te na obvezu da nikada ne zaboravimo žrtvu koja je omogućila budućnost našoj domovini. Ovo je dan kada se, s ponosom i tugom, sjećamo grada heroja i svih njegovih ljudi.
Jedan od heroja i branitelj, dragovoljac, policajac, zarobljenik, srpskog koncentracijskog logora u kojem je proveo devet mučnih mjeseci, hrvatski ratni vojni invalidi te svjedok vremena o ostvarenju velikih snova o slobodnoj Hrvatskoj zemlji za sve ljude koji vole živjeti u njoj, Ante Ljubić, predsjednik Udruge policije vukovarskih branitelja Domovinskog rata koja danas broji oko 200 članova.
“Najveći cilj nam je bio zaustaviti veliku vojnu i agresorsku silu koja je dolazila s istoka, a ista ta 1991. godina je bila ključna za obranu Hrvatske, kao i njezino međunarodno priznanje kao samostalne, neovisne, jake i sposobne države koja je i dan danas na ponos svima nama“, kaže Ljubić.
U obrani Vukovara je sudjelovalo 700 policajaca
Prisjeća se kako je Policijska uprava Vukovar osnovana 25. 06. 1991. godine koja je u samom svom osnutku u gradu Vukovaru brojala oko 180 policajaca a taktičkim pripremama pred obranu grada Vukovara dodijeljeni sam nam policajci iz Policijskih uprava: Međimurske, Varaždinske, Brodsko-posavske, Zagrebačke i Vinkovačke.
Kroz obranu grada Vukovara je sudjelovalo oko 700 policajaca, a isti su bili prva borbena postrojba koja je aktivno sudjelovala u obrani grada Vukovara te i kasnije nakon proboja ili puštanja iz zatočeništva srpskih logora, aktivno je sudjelovala u obrani po cijelom teritoriju RH.
“Kako je tekla 1991. godina i samo naše saznanje da se moramo pripremiti za rat, veliki broj građana grada Vukovara nam se također priključio, a ti branitelji su danas pripadnici čuvene 204. Vukovarske brigade, pored svega za napomenuti je da je su u obranu također sudjelovali i pripadnici HOS-a, koji su dolazili iz svih dijelova Lijepe naše kao i inozemstva, a najbrojniji su bili iz Zagreba, Đakova, Našica i okolnih mjesta. Na području grada Vukovara policija je dala veliku žrtvu, 97 poginulih, devet nestalih i više od 450 ranjenih pripadnika MUP-a“, kaže Ljubić.
Obrana i pad grada
“Krajem kolovoza 1991. godine na položaj ‘RES’ pristiglo je 20 policajaca te smo utvrdili da moramo zaustaviti neprijatelja koji po našim saznanjima dolazi iz smjera Novog Sada i Beograda, a koji će doći mnogobrojan, glavnom cestom na ulaz u grad Vukovar gledano iz smjera Sotina ili točnije današnjeg memorijalnog groblja žrtava domovinskog rata. Druga uspomena me veže na 18. 11. 1991. godine kada smo mi branitelji predali svoje oružje kod Memorijalnog groblja žrtava Domovinskog rata, a iza nas nepregledna kolona oko pet tisuća ljudi sa vrećicama u rukama, u očaju i tuzi napušta svoj voljeni grad“, prisjeća se vukovarski branitelj.
U tim danima, kaže, nije imao nikakav kontakt s obitelji, niti s prijateljima izvan Vukovara, jedina obitelj u tim teškim vremenima bili su mu suborci.
“Kako sam bio u istoj situaciji sa svojim suborcima braneći Vukovar uzajamno smo hrabrili jedni druge do samoga kraja, samo što je naš kraj bio tek 14. 08. 1992. godine kad smo izišli iz koncentracijskog logora“, kaže Ljubić.
‘Neka s uzdignutom glavom šire ljubav svome narodu’
Današnji Vukovar je divan grad u kojem je lijepo živjeti, kaže naš sugovornik.
“Ratne rane nisu zacijelile, danas još uvijek tragamo za istinom o našim nestalim suborcima i žrtvama agresije, lijepo bi bilo vidjeti više mladih kao i više radnih mjesta.
Žrtva svih branitelja Vukovara, cijele Hrvatske i Herceg Bosne trebala bi biti poštovana tijekom cijele godine, a ne samo povremeno u godini. Mi smo sve stariji, lošijeg zdravlja, a neki nažalost nisu više s nama, uskoro ulazimo u doba kad će nam biti potrebna pomoć u svakodnevnom životu pa bi bilo lijepo da institucije naše države počnu pravovremeno misliti na nas“, poručuje naš sugovornik.
Za kraj Ljubić bi mladima poručio da je Domovinski rat donio mogućnost da se ostvari tisućljetni san o našoj divnoj zemlji Hrvatskoj, zemlji ljubavi, mira i blagostanja. “Neka ljube svoju zemlju, uživaju u svježem zraku u kojem se širi miris slobode i s uzdignutom glavom šire ljubav svome narodu. Naravno, također bi trebali poštivati sve različitosti koje nam se događaju, poštivati i uvažavati, ali također ne po žrtvi stečene slobode“, poručuje vukovarski branitelj.
