Te večeri u Muškovcima, selu u zaleđu Zadra, u blizini Obrovca Rade Čavlin nije mogao zaspati. Tvrdi da ga je cijelu noć pratio nemir koji nije znao objasniti.
– Osjetio sam da nešto nije u redu. Cilu noć nisam oka sklopio – rekao je.
Prije prvog svjetla krenuo je prema ispaši na srednjem dijelu Velebita, na državnom zemljištu koje njegova obitelj drži u zakupu. Psi su hodali ispred njega, a oko njih još mrak. U toj tišini iznenada se začulo zvono.
– Nije mi zvučalo normalno. Odmah sam znao da nešto ne štima – ispričao je.
Kad se približio, imao je što vidjeti. Jedna krava ležala je krvava, druga je stajala uz nju i vidjelo se da je branila koliko je mogla.
– Kad sam prišao, vidio sam da je jedna napadnuta, a druga je branila. Ta koja je branila bila je Luna. Lisa, stara jedanaest godina i teška oko osamsto kilograma, tada je dugovala život vlastitoj kćeri Luni. Lisu je obranila Luna. I nju je ugrizao za vrat, ali ga je odbacila. Ona ga je otjerala – opisao je Čavlin napad koji ne može zaboraviti.
Kad je stigao krave su ga gledale, priljubljene jedna uz drugu, kao da su se postavile u krug.
– Čekale su me. Jedva su dočekale vidit me. Lisa je kasnije provela mjesec dana zatvorena. Dugo se liječila. Dobro se izvukla, dobro da je ostala živa. Zubi medvjeda su prljavi, lako dođe do infekcije – opisao je.
Medvjeda nije vidio, ali tragovi su bili jasni.
– Vidio sam više različitih tragova, velikih i malih. Znači da ih je više, ne jedan – upozorio je.
Napadi u tom području postali su svakodnevica. Od Muškovaca do Duboke jale pored Ćelavca, pa sve do Rovanjske i Zelengrada, mještani govore da medvjedi silaze sve niže i sve češće. Na imanju obitelji Branislava Milanka, tri kilometra od Čavlinovih, situacija je najteža.
– Njima je bilo najmanje trideset napada. Ubija im pet teladi. U blizini je napadnut i bik – kaže Rade, te dodaje kako je i pored svega toga život stočara je težak.
– Dobra je godina samo ona u kojoj prodamo svu telad. Od države nešto dobijemo, ali sve ode na strojeve i opremu – kaže te dodaje rečenicu koja najviše govori o njegovoj svakodnevici, o strahu koji se uvukao u svaki izlazak na pašnjak:
– Ako dođe, dođe. Ne možeš ti tu ništa. Samo se nadaš da ćeš sutra opet sve naći živo – navodi.
U teoriji, država je odgovorna za štetu koju napravi strogo zaštićena divljač poput medvjeda. U praksi, postupci traju mjesecima, a naknade često nikad ne dođu. Još je gore kad medvjed napadne čovjeka.
Primjer Boška Ćuića to najbolje pokazuje. Medvjed ga je zaskočio kod jezera Bajer, a njegov zahtjev za odštetu na kraju je odbijen. Uz to je morao platiti sudske troškove. Sud je zaključio da medvjed nije “opasna stvar” u pravnom smislu.
U blizini Plitvičkih jezer jedva je izvukao živu glavu…
– Išao sam malo u šetnju, bilo je oko pola jedanaest. Kad sam se vraća prema kući, izletija je medvjed iza vrbe i ravno na mene. ispričao je tada. Pokušao je uzmaknuti, ali ga je medvjed oborio.
– Ugrizao me za desnu ruku, i kad je to napravio, pobjegao je među vrbe – opisao je tada.
Krvario je, ali je uspio nazvati pomoć i krenuti prema cesti. Nakon nekoliko koraka mu je pozlilo. Hitna je stigla za petnaest minuta i, kako kažu liječnici iz Gospića, spasila mu život. Zadobio je lakše ozljede lica i ruke, no posljedice šoka, kaže, još ne prolaze.
Stručnjaci navode kako ovi napadi nisu slučajnost. Kažu da se sve uklapa u obrazac koji se ponavlja u cijeloj Lici i velebitskom zaleđu. Prvi razlog je nedostatak hrane u šumi. Godine s manje žira i bukvice tjeraju medvjede da se spuštaju niže i traže lak plijen. Stoka na otvorenoj ispaši za njih je brza i sigurna hrana. Drugi razlog je gubitak straha od ljudi. Stručnjaci tvrde da se dio medvjeda naviknuo da u blizini kuća može pronaći ostatke hrane, voće, kukuruz, čak i smeće. Treći razlog su ženke s mladuncima, koje su najopasnije. One reagiraju naglo i nepredvidivo ako procijene da je mladunče ugroženo. U predjelima poput Duboke jale i Ćelavca, gdje je gustiš visok i pregled slab, iznenadni susreti takvih majki i stočara mogu završiti napadom u sekundi.
Četvrti razlog su upravo ti iznenadni susreti, koje stručnjaci često navode kao najčešći uzrok napada na ljude. Planinski teren, šikara i kamenjar skrivaju zvukove i pokrete. Čovjek i medvjed često se nađu preblizu jedno drugome, a tada se medvjed brani instinktivno. Peti razlog stručnjaci objašnjavaju vrlo jasno: porast populacije. U posljednjih deset godina broj medvjeda narastao je brže nego što se proširio prostor u kojem se mogu slobodno kretati. Kad se dogodi ta neravnoteža, mladi medvjedi traže nove teritorije, a to ih često dovodi do sela i pašnjaka. Mještani Rovanjske, Podgradine i Zelengrada sve češće govore da medvjedi dolaze gotovo do kućnih pragova.
