Iako je Zoran Milanović, predsjednik RH, kazao da dodjelom čina brigadnog generala, ‘ne ispravljamo nepravdu nego dovodimo stvari u harmoničan zdrav poredak‘, bila bi zaista nepravda da je taj počasni generalski čin mimoišao Milana Perkovića. Čovjeka koji se nikad nije ni laktario ni gurao u prvi plan, nego je strpljivo i samozatajno čekao da njegove zasluge dođu do izražaja, makar i sada, u mirovini.
Riječ je o vojniku i ratniku impresivnog ratnog puta, ‘naše gore listu, rodom iz Čiste Velike, ali i što je još bitnije, jednom od ratnih zapovjednika legendarne, šibenske 113. brigade HV-a koju svi građani Krešimirovog grada i danas s ponosom nose u srcu. Sada već brigadni general Perković jedan je od najzaslužnijih ljudi za obranu grada Zadra, u kojem je 1. pješačka bojne 4. brigade HV – a pod njegovim zapovjedništvom zaustavila tenkove JNA koji su krenuli iz Zemunika na liniji Ploče – Dračevac. Taj 6. listopad danas se slavi kao Dan obrane grada Zadra. Nekoliko mjeseci prije, Brigadir Perković bio je i jedan od zapovjednika legendarne obrane Kruševa, u samo ljeto 1991. a u 4. gardijskoj brigadi – jednoj od najboljih postrojbi HV-a – napredovao je do mjesta načelnika Stožera.
Nakon vođenja 113. brigade HV-a, Perković je 1994. godine zapovjedao 204. brigadom PZO-a, koju je vodio do kraja Domovinskog rata, a sudjelovala je u operacijama Skok I i Skok II, Ljeto, Oluja, Maestral i Južni potez. Njezin ratni put 1995. godine išao je od Peruče preko Dinare, Glamoča, Grahova, Drniša, Knina, Srba, Kaldrme, Drvara, Šipova, Gerzova, Mrkonjić grada, sve do Manjače, ispred Banja Luke. Jedan divizijun 204. brigade – pored prvog u zapovjedništvu Divuljama, 2. Pločama, 3. Zadru, bio je i 4. divizjun u Šibeniku, koji je bio stacioniran u vojarni Gomljanik na Ražinama. Njegovi su pripadnici, Šibenčani i ljudi iz ovog kraja sudjelovali ne samo u ‘Oluji‘, nego i u drugim operacijama HV-a, koje su joj prethodili.
