Mimohodom “Korak po korak” i polaganjem vijenaca kod Središnjeg križa na groblju sv. Luke, u Škabrnji je u utorak završeno središnje obilježavanje 34. obljetnice stradanja toga ravnokotarskoga mjesta.
Hodnja u kojoj su, uz brojne građane, bila izaslanstva Vlade i Hrvatskog sabora, zadarske i susjednih dalmatinskih županija, predstavnici braniteljskih i civilnih udruga te saborski zastupnici, krenula je s Trga dr. Franje Tuđmana, a predvodili su je pripadnici Hrvatske vojske sa zastavama svih ratnih postrojba, kadeti Policijske akademije, članovi povijesnih postrojba, obitelji stradalih i nestalih hrvatskih branitelja i civila te hrvatski branitelji.
Pokraj Središnjeg križa i Spomen obilježja za poginule u Domovinskom ratu na groblju sv. Luke pročitana su imena svih stradalih i položeni vijenci.
Prije mimohoda, predvodeći misno slavlje u župnoj crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije, zadarski nadbiskup Milan Zgrablić rekao je kako je Škabrnja postala jedan od simbola stradanja hrvatskoga naroda u Domovinskom ratu, simbol boli, ali i vjere koja nije posustala ni pred zločinom i pred smrću.
“Škabrnja je postala mjesto sjećanja, domoljublja, ali i čišćenje duše i savjesti. U Škabrnju se ne dolazi samo tugovati i prisjećati strašnih događaja nego i moliti i učiti. Jer upravo ovdje, na ovoj zemlji natopljenoj suzama i krvlju nedužnih, uči se istinsko značenje vjere koja ne bježi od boli i smrti, nego je pretvara u molitvu, vjere koja ne prestaje ni onda kad sve ljudske riječi umuknu pred počinjenim zločinom”.
Ljubiti domovinu znači čuvati uspomenu i graditi budućnost
Ovdje učimo, ustvrdio je Zgrablić, da ljubav prema domovini nije samo osjećaj ponosa, nego i spremnost na žrtvu, na odgovornost, na istinu i pravednost. Ljubiti domovinu znači čuvati uspomenu na one koji su poginuli, ali i graditi budućnost dostojnu njihove žrtve – budućnost mira, solidarnosti, poštenja i bratstva.
“Promatrajući Škabrnju danas, ovdje nas Bog uči da iz pepela može niknuti novi život, da iz križa raste uskrsnuće, i da se iz boli rađa sposobnost za oproštenje, oproštenje koji ne briše istinu nego oslobađa srce i otvara prostor za suživot. To potvrđuje i naša brojna nazočnost u molitvi na Dan sjećanja na žrtve Domovinskog rata i Dan sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje”, poručio je Zgrablić.
Napad na Škabrnju počeo je 18. studenoga 1991. godine rano ujutro pod zapovjedništvom Ratka Mladića iz dva smjera. Jedna kolona tenkova i oklopnih transportera s kamionima pješaštva došla je preko Zemunika Gornjeg, a druga iz smjera Biljana Donjih.
Glavni udar i težište napada agresora bili su na zapadnom ulazu u Škabrnju, kod zaseoka Ambar i Ražovljeve glavice, gdje su uz žestoku vatrenu potporu iz neprijateljskih uporišta i zrakoplovstva angažirane jake tenkovsko-pješačke snage četnika i JNA.
Civili, pretežito žene, djeca i starije osobe, koji su se skrili u podrumima i drugim zaklonjenim prostorima, nasilno su izvlačeni van, ubijani i masakrirani. Stotinjak civila, uglavnom žena i djece, zarobili su i odveli u Benkovac.
Nakon toga Škabrnja je spaljena i u potpunosti uništena, a cijelo je područje minirano. Na dan napada mučki je ubijeno i masakrirano 43 civila i 15 hrvatskih branitelja, a ukupno je u Domovinskom ratu Škabrnja imala 56 civilnih žrtava i 25 poginulih branitelja. Nakon rata još je šestero mještana stradalo od zaostalih minsko-eksplozivnih sredstava.
