Onda, je li ova stanka zbog obveza reprezentacije dobro došla treneru Hajduka Gonzalu Garciji ili je došlo do poremećaja s obzirom na činjenicu da je odsutno 11 od 29 nominalnih prvotimaca? Ove su sezone bila dva prekida, poslije onog rujanskog uslijedila su dva poraza “bijelih” (Varaždin 0:2, Dinamo 0:1), a nakon prošlog je Hajduk zaigrao kao preporođen i nanizao pozitivne rezultate. Čini se da bi za splitski klub sljedeći nastavak također mogao biti uspješan bez obzira na tri teška gostovanja (Rijeka, Dinamo, Lokomotiva) i dva domaćinska susreta (Varaždin, Vukovar 1991).
Prirodno je postaviti pitanje: otkud, kako to, kada Garcijinu momčad čekaju baš teški, neugodni ispiti? Pa čak je sedam prvotimaca daleko od Poljuda, znači oni koji su na posljednjim utakmicama učvrstili standardnost. Šestorica s najvećom odigranom minutažom: Ivušić 1170, Pukštas 988, Pajaziti 811, Hrgović i Mlačić po 744, Sigur 683 te sedmi Hodak koji se s 355 minuta stabilizirao kao starter na četiri posljednje utakmice. Praktično, Garciji za nastavak uigravanja nedostaje kompletni defenzivni sektor.
Tijekom ova praktično dva tjedna odmora trener Hajduka u stanju je dograđivati navalni aspekt, na raspolaganju su mu Krovinović, Šego, Almena, Livaja, Rebić i Kalik, uz dva ofenzivna beka Karačića i Melnjaka, pa može se kazati i polivalentni Kalik i Brajković.
Nahrupila su pitanja, bez pravog temelja, kako uskladiti Marka Livaju u sastav, koji je bez njega djelovao jako dobro. Kao, gdje sada s Micheleom Šegom, koji se svojim izvedbama učvrstio u poziciji centarfora i to ne samo zbog iskazanih golgeterskih sposobnosti nego i na račun sveukupnog djelovanja u obrambenim zadacima. I jer Livaja nije takav tip igrača da sudjeluje u obrani. Bez obzira na Garcijinu filozofiju igre, to da svi u kolektivu moraju pomagati barem razgradnji protivničkih napada, Livaja je i do sada pokazao sposobnost na tom planu. No ipak je šteta od Livaje tražiti takva trošenja u odnosu na njegove egzemplarne napadačke sposobnosti kao golgetera i asistenta.
Prilika je podsjetiti na neke primjere iz ipak daleke prošlosti kada je neumoljivi trener Tomislav Ivić zahtijevao od Jurice Jerkovića takvu povratnu trku. Nešto kasnije, u vrijeme vođenja belgijskog Anderlechta, Ivić je uvidio svoju zabludu, priznao je da je Jerkovića trebao osloboditi, omogućiti mu kreiranje bez inzistiranja na makar formalnom obrambenom djelovanju.
– Falija sam – rekao je Ivić – i to sam uvidio na slučaju s Juanom Lozanom. Bio sam zgranut kad je, s obzirom na svoj položaj u veznom redu, odbio pomagati u oduzimanju lopte jer mu onda, tako je rekao, nedostaje svježine za kreiranje napada. Ostavio sam ga na klupi, poslije nekoliko utakmica vratio u sastav, shvatio sam koliko je bitan za konstrukciju.
Naprotiv, Stanko Poklepović je u svoje vrijeme taj popust priuštio stvaralačkom Blažu Sliškoviću, govorio mu je:
– Ti samo fintiraj, ometaj, jer si važniji za nadigravanje.
I još nešto, sada treneri imaju na raspolaganju mogućnost uvođenja petorice s klupe, provoditi planske izmjene. Konkretno, tom blagodati da izvede promjenu sustava, rasporeda na terenu, izuzetno dobro se koristi Garcia. A trenutačna situacija, kada mu na treninzima nedostaju reprezentativci, s preostalom grupom igrača, stjecajem okolnosti u prilici je poboljšati ofenzivni aspekt. Zato bi Hajduk u nastavku borbe za bodove mogao u najmanju ruku zadržati niz pozitivnih rezultata.
