Društveni problem i društvena odgovornost: femicidi nisu incidentni slučajevi nego upozorenje na ozbiljan društveno-sistemski problem. Dok brojke rastu, novinari i aktivisti upozoravaju da institucionalne reakcije često kasne, a reakcije društva su pogrešne. Kako se kao zajednica odnosimo prema femicidu?
Dalekosežnost problema femicida najbolje ilustrira činjenica da je samo tijekom 2024. godine zabilježeno 12 slučajeva femicida, ubojstava žena samo zato što su žene.
Službenog presjeka podataka za 2025. godinu još nema, ali svakodnevno svjedočimo novim slučajevima. Iako se o ovom problemu sve više govori i postoje adekvatna zakonska rješenja, institucije i dalje ne uspijevaju reagirati na vrijeme, prenosi BHRT.
“Ako mi imamo u Federaciji novi zakon, Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji i nasilja nad djecom, koji je donesen u ožujku, još uvijek nisu svi prateći dokumenti u praksi… Što trebamo? Koliko vremena treba da do toga dođe i prođe?” upozorava Jadranka Miličević iz Fondacije “Cure”.
Po slovu zakona policija je prva instanca za prijavu, ali novinarska istraživanja te svjedočanstva žrtava i aktivista ukazuju na nedopustive reakcije upravo prilikom prijave nasilja.
“Žrtve nasilja prijave nasilje, a onda im kažu: ‘Nije to ništa, idite, pomirit ćete se, to je mala nesuglasica.’ Mala nesuglasica za nekoga je veliki problem i izazov. Mi smo po zakonu obvezni, kada sumnjamo na nasilje, prijaviti i da policija izađe na lice mjesta i utvrdi stvarno stanje”, napominje Sabina Husić, direktorica Medice Zenica.
“U Detektoru, dok smo istraživali ubojstva žena, vidjeli smo da je većina ubojstava u pozadini imala obiteljsko nasilje na koje se nije reagiralo kako je trebalo, u smislu institucionalne odgovornosti. Nisu izdavane hitne zaštitne mjere, nasilnici nisu provjeravani od strane policije, policijski službenici su sebi dali za pravo da se uključe u pomirenje bračnog para ili uvjere ženu da prijava nije najbolja opcija”, kaže istraživačka novinarka Azra Husarić Omerović.
Problem je i u društvu koje relativizira nasilje, bira ne reagirati i nerijetko opravdava čin ubojstva. Uzrok takvih reakcija je patrijarhat.
“To je pitanje i problem patrijarhata u BiH i mnogo šire, i meni je strašnije to ‘neću reagirati’, to što se događa iza četiri zida, ali nasilje nije privatna stvar, to je javna stvar i društveni problem”, dodaje Miličević.
Femicid nije privatna stvar. Femicid je posljednji čin dugotrajnog nasilja koje je sustav propustio zaustaviti, a svi snosimo dio odgovornosti.
