Zagrebačka gimnastička zajednica oprostila se od Tigrana Goričkog, dugogodišnjeg trenera i nekadašnjeg natjecatelja, koji je preminuo u 52. godini. Njegov put od dječaka koji je 1973. prvi put zakoračio u dvoranu Hrvatskog sokola do laureata državne nagrade “Franjo Bučar” obilježen je upornošću, stručnim radom i velikim doprinosom hrvatskoj gimnastici.
Gorički je početkom sportske karijere u zagrebačkom Sokolu pokazivao talent, ali su ozljede ramena i leđa zaustavile planove o medaljama. Nakon natjecateljskih godina ostao je vezan uz dvoranu pokraj Oktogona i posvetio se učenju od starijih trenera. Njegovu upornost prepoznali su Joža Mešl i Vladimir Lupša pa je vrlo brzo dobio prve grupe djece, a s vremenom se profilirao kao stručnjak za mušku sportsku gimnastiku.
U javnosti je najviše ostao zapamćen po radu s Marijom Možnikom, s kojim je 2004. započeo specijalizaciju na preči. Već 2007. stigla je bronca na Svjetskom kupu u Mariboru, a suradnja je kasnije donijela 18 medalja s kupova, dvije europske, jednu svjetsku te odličje s Mediteranskih igara 2013. Priznanje struke stiglo je i kroz uvrštavanje elementa “Možnik” u službeni Kodeks točaka FIG-a, što potvrđuje dugotrajni i sustavni rad dvojca.
Osnivanje GK Trešnjevka
Osnivanjem GK Trešnjevka 2012. Gorički je počeo stvarati klub koji će se razvijati i izvan rezultata pojedinog natjecatelja. Iz male dvorane s nekoliko sprava Trešnjevka je narasla u centar s više stotina članova i tri prostora za trening, čime je potvrđena dugoročna vizija. Roditelje je često isticao kao tihu potporu, a mlade sportaše poticao na jačanje mentalne pripreme uz redovni rad u dvorani.
Njegov trenerski pristup uključivao je specifične metode, među kojima je kondicijski koncept za preču s naglaskom na izometričku snagu, izdržljivost i koordinaciju. Treninzi su trajali oko šest sati, najintenzivniji tijekom ljeta, uz rad na trampolinu, pješčanim podlogama i spravama koje oponašaju vibraciju službene preče. Često je govorio da je kombinacija faza snage i kontrole osnova svakog kvalitetnog nastupa.
Gorički je redovno organizirao motivacijske radionice, a suradnja sa stranim klubovima bila je dio nastojanja da gimnastičari usvajaju širi spektar znanja. Naglašavao je važnost vremena bez ekrana u mlađim kategorijama i podsjećao djecu da se motorika razvija kroz igru i pokret. U klubu se subotom posebno isticao žamor najmlađih, što je smatrao temeljem kasnijeg sportskog rasta.
Međunarodno priznanje
Potkraj 2023. stiglo je i međunarodno priznanje. FIG je dopisom predsjednika Morinaria Watanabea najavio dodjelu počasne diplome za neizbrisiv trag u razvoju gimnastike. “Ovo je nagrada cijelom hrvatskom sustavu sportske gimnastike, od državnih brendova poput HGS-a do roditelja koji svako popodne dovoze klince na trening”, rekao je tada Gorički, s prepoznatljivim ponosom.
Njegov doprinos bio je vidljiv i u upravljačkim funkcijama pa je tako četiri godine vodio ZTD Hrvatski sokol, pet godina bio izbornik seniorske reprezentacije i dva olimpijska ciklusa međunarodni BREVET sudac. Struka je posebno isticala da su njegove ideje primijenjene i u novom olimpijskom kvalifikacijskom sustavu za Igre u Los Angelesu 2028.
Tigran Gorički ostaje zapamćen kao trener koji je godinama radio na stvaranju sustava, a ne samo pojedinačnog rezultata. U dvorani do posljednjeg dana trenirao je mlade nade hrvatske gimnastike, uvjeren da se radni dio posla uvijek događa daleko od reflektora. Smijeh kojim je poticao djecu ostat će važan dio uspomene onih koji su s njim dijelili dvoranu i svakodnevni rad.
