Otkako je početkom siječnja 2023. godine Hrvatska ušla u Schengen i uvela euro kao valutu, promijenilo se i tržište rada u Hrvatskoj. Brojni Hrvati su pronašli posao u susjednim europskim zemljama, a u našu zemlju su počeli pristizati strani radnici koji obavljaju poslove za koje Hrvati više nemaju volje ili ih jednostavno nema dovoljno.
Samo tri posto građana potpuno je ili djelomično zadovoljno prisutnošću stranih radnika u Hrvatskoj, dok je njih 97 posto nezadovoljno ili neutralno. Nitko ih ne želi u obitelji, a manje od tri posto građana prihvatilo bi ih za prijatelje, navodi Institut za istraživanje migracija.
Institut za istraživanje migracija je u suradnji s agencijom Medianet proveo drugi val istraživanja o stavovima hrvatskih građana prema stranim radnicima početkom studenoga, na nacionalno reprezentativnom uzorku od tisuću punoljetnih građana Hrvatske, koristeći telefonsku anketu kao metodologiju prikupljanja podataka.
Poraz kritičnosti
Ovogodišnji rezultati pokazuju porast kritičnosti u odnosu na prethodnu godinu. Potpuno nezadovoljstvo prisutnošću stranih radnika izražava 20,63 posto ispitanika, što je više nego prošle godine kada je taj udio iznosio 16,5 posto. Djelomično nezadovoljnih je 42,16 posto, a neutralnih 34,13 posto, priopćio je Institut.
Manjina izražava zadovoljstvo: djelomično zadovoljnih je 2,78 posto, a potpuno zadovoljnih tek 0,30 posto.
U odnosu na prošlu godinu uočava se promjena u razlozima nezadovoljstva. Strah od kriminala bio je prisutan i lani, kada je uz sigurnosne razloge jedan od ključnih izvora nezadovoljstva bio i stav da u Hrvatskoj postoji prevelika kulturna raznolikost.
I ove godine strah od porasta kriminala ostaje najčešći razlog nezadovoljstva, a navodi ga 69,8 posto nezadovoljnih ispitanika. Međutim, u drugi plan dolaze ekonomski i radni razlozi.
Zabrinutost zbog smanjenja mogućnosti zaposlenja za domaće radnike navodi 51,7 posto građana, dok 47,7 posto smatra da strani radnici snižavaju cijenu rada i radne standarde.
Kulturne razlike i nesuglasice navodi 48,8 posto ispitanika, ali s manjim intenzitetom nego u prošlom valu istraživanja, što ukazuje na pomak razloga nezadovoljstva prema sigurnosnim i radno-ekonomskim objašnjenjima.
Među građanima koji pozitivno gledaju na prisutnost stranih radnika, kao najvažniji razlog ističe se kulturna raznolikost, što navodi 87,1 posto zadovoljnih ispitanika. Oni smatraju da strani radnici doprinose međukulturnoj razmjeni i obogaćuju društveni život.
Ispitivanje socijalne distance
Drugi razlozi uključuju smanjenje nezaposlenosti koje navodi 58,1 posto ispitanika, povećanje ekonomske produktivnosti koje ističe 48,4 posto građana te veću dostupnost pojedinih usluga koju navodi 19,4 posto.
Ove godine prvi put je ispitivana i socijalna distanca prema stranim radnicima, a rezultati pokazuju izraženu društvenu rezervu. Gotovo nitko ne želi da strani radnik postane član njihove obitelji. Samo 2,4 posto građana želi ih za prijatelje, 5,7 posto prihvatilo bi ih kao susjede, a oko deset posto želi ih za kolege na radnom mjestu.
Nalazi upućuju na to da je prihvaćanje stranih radnika najviše prisutno u radnom okruženju, dok su bliži osobni odnosi rijetko prihvatljivi.
Analiza sociodemografskih obilježja pokazuje da su stavovi prema stranim radnicima u velikoj mjeri ujednačeni prema spolu, dobi i obrazovanju, uz manja odstupanja. Mlađi ispitanici nešto češće iskazuju neutralne ili blago pozitivne stavove, dok stariji ispitanici češće navode sigurnosne razloge nezadovoljstva.
Razlike prema spolu i obrazovanju su minimalne, no prema radnom statusu razlike su jasnije. Nezaposleni ispitanici pokazuju izraženije negativne stavove i naglašenu zabrinutost zbog radnih mjesta i ekonomske nesigurnosti. Radno aktivni građani bilježe iste razloge, ali blažeg intenziteta, dok umirovljenici češće ističu sigurnosne aspekte.
Voditelj istraživanja Ivan Balabanić ističe: “Dok su prošle godine glavni razlozi nezadovoljstva bili strah od kriminala i percepcija prevelike kulturne raznolikosti, ove godine građani u znatno većoj mjeri ističu zabrinutosti povezane s utjecajem dolaska stranih radnika na sigurnost, dostupnost radnih mjesta i visinu plaća, a u manjoj mjeri izražavaju zabrinutost za vlastitu kulturu i vrijednosti”.
Balabanić dodaje: “Istraživanje također pokazuje da hrvatski građani ne žele imati gotovo nikakve osobne odnose sa stranim radnicima, a što sugerira da ih doživljavaju ponajprije kao privremenu radnu snagu, a ne kao potencijalne sugrađane”.
Integracija značajan izazov
Zaključuje da će integracija stranih radnika biti izazov: “Budući da je integracija dvosmjeran proces u kojem strani radnici trebaju prihvatiti hrvatsku kulturu i vrijednosti, ali i domaće stanovništvo treba pokazati otvorenost prema kulturnoj različitosti stranih radnika, ovi nalazi upućuju na to da će integracija stranih radnika u hrvatsko društvo biti značajan izazov”.
Ravnateljica Instituta Marina Perić Kaselj naglašava važnost ovakvih istraživanja jer omogućuju da se rasprava o stranim radnicima temelji na provjerenim i empirijskim podacima umjesto na pretpostavkama ili pojedinačnim dojmovima.
“Sustavno prikupljanje i analiziranje podataka omogućuje donošenje informiranih političkih odluka i izradu strategija koje se temelje na stvarnim trendovima i problemima. Upravo zato smatramo da je kontinuirano praćenje ovog fenomena nužno za učinkovito upravljanje migracijama i razvoj održivih javnih politika”, zaključuje Perić Kaselj.
