Tko je i što je bio Jurica Gizdić teško se može objasniti. Zapravo, bio je običan čovjek, pun topline i radosti, dobre riječi baš za svakoga. Ali, njegova su veličina i posebnost doista bile neobjašnjive. Možda ih najbolje opisuje puna kino dvorana na Poljudu koja, nikad nije bila punija kad su ovakva tužna okupljanja u pitanju.
Rekao je to Vinko Radovani na komemoraciji za Hajdukova kroničara, koji je preminuo u 60. godini. Mnogi su se skupili posljednjim riječima pozdraviti svog Juru. Jure nije bio samo od obitelji Gizdić. On je bio svačiji. Voljeli su ga svi oni kojima Hajduk teče venama, ali i svi prijatelji hrvatskog sporta. Jer je toliko dobroga šjor Jure učinio za najljepšu djelatnost na svijetu.
Nema smisla sada izdvajati ljude ponaosob, ali kad na jednom mjestu vidite Slavena i Matu Bilića, Nikicu Cukrova, Anđela Šetku, Ivana Strinića, cijelu prvu momčad Bijelih, cijelu hajdučku obitelj, pa čak i Sinišu Krajača u ime HOO-a, onda je možda jasnije koliko je velik čovjek bio Jurica Gizdić. Rijeka emocija tekla je kino dvoranom na Poljudu, a govorila je grupa odabranih koja se pred svima posljednji put imala snage obratiti Juri. Prvi je s gropom u grlu za govornicu stao predsjednik Hajduka Ivan Bilić.
– Opraštamo od čovjeka koji je ljubavlju, radom i predanošću trajno obilježio povijest našeg kluba. Njegove knjige i zapisi zauvijek će ostati dio povijesti kluba. Doslovno je Hajduku dao svoj život. Svako jutro bi nas dočekao u svom uredu. Uvijek je bio dobre volje, uvijek je imao priču. Uvijek je govorio da će sve biti dobro. Mnoge njegove priče nisu u knjigama, ali su u nama. Svi smo mi prolazni, samo Hajduk živi vječno, ali živi i Jure u njemu – jedva je suze suzdržavao Bilić, nakon kojeg je mikrofon u ruke uzeo Luka Lerotić koji govorio u ime Našeg Hajduka.
– Svi osjećamo tugu, nedostaju nam riječi koje bi ispunili prazninu. Ostali smo bez oslonca i iskrenog prijatelja. Živio je klub cijelim bićem i bio stražar naše baštine. Marljivo nas je učio tko smo i što smo bili, ali u pozadini je bio običan čovjek. Bdio je nad svima nama, ne zato što je to trebao nego jer je takav bio. Bio je nezaobilazan, naučio nas je da smo svi prolazni, a samo Hajduk vječan. Uvijek je koristio rečenicu da Hajduk nikoga nije zaboravio. Klub mu je uvijek bio na prvom mjestu, a trudio se pomoći i Torcidi. Bilježio je povijest prijatelja Hajduka, uvijek smo s njim surađivali. Bio je nit koja nas je spajala i držala zajedništvo pod bijelim barjakom.
Siniša Krajač posebno je emotivno govorio o Gizdiću u ime HOO-a. Bili su, kaže, Krajač, veliki prijatelji i čuli se po dva puta dnevno. U Split nije išao samo na utakmice Hajduka nego i u posjet, kako ga je nazvao, svome splitskom bratu.
– Jurica je prvo bio naš brat, a onda sportski kroničar. Nema područja sporta koje nije aktualizirao. 96 knjiga je napisao, a od toga šest u suradnji s HOO-om. Kao kroničar Hajduka je učinio puno za jačanje kluba s raznim institucijama, oko kluba je okupljao ljude. Gradio je mostove i brojna prijateljstva kojima sam i sam svjedočio. Uvijek me zvao “Di si brate” Svemu je pristupao otvorena srca. Postali smo poput braće. Kad me pitaju idem li u Split nisam išao samo na utakmicu nego i u posjet svom hajdučkom bratu. Ovaj rastanak se ne može objasniti, ali jedino je sigurno da raj postoji i da je Jurica u njemu – kroz suze je jecajući govorio Krajač, a u istom tonu je nastavio i Ljubo Pavasović Visković.
– Malo je ljudi zračilo takvim prijateljstvom i toplinom. Tko će sada, Jure, raditi tvoj posao? To ne može nadoknaditi nitko. Jure je bio stvarna i istinska veličina. On je bio tih ali snažan čuvar veličine ovog kluba. Znao je sve važne priče. Možda netko nije bio svjestan njegova značaja. Završio je svoj ciklus s najvećim mogućim priznanjem što ga čovjek može dobiti. Govorio je zahvalni govor predsjedniku republike, prepoznat je kao netko čija toplina je zračila miljama kilometara – zaključio je Pavasović komemoraciju koja će ostati upamćena kao jedna od najvećih u povijesti Hajduka.
Tuga Hajdučke obitelji je golema, ali svi se u jednom slažu: Jurica Gizdić i dalje živi i prati svog Hajduka.
