Na nacionalnu političku scenu Nikola Grmoja ušetao je ruku pod ruku s metkovskim psihijatrom i u to vrijeme mladim gradonačelnikom Božom Petrovom, naizgled netipičnim političarom koji jedno vrijeme za svoju gradonačelničku službu nije primao plaću.
U to vrijeme Most je djelovao kao perspektivna, aktivistička i ideološki neutralna platforma mladih ljudi i angažiranih pojedinaca koji su u svojim sredinama ostavili značajan trag. Značajnim se tada, uoči parlamentarnih izbora, činilo i obećanje biračima, koje je Petrov čak ovjerio kod javnog bilježnika, da neće surađivati s dvjema velikim strankama. Bila je to prva velika pogreška bivšega gradonačelnika koja će, pokazat će se, trajno obilježiti i njega kao političara i Most kao političku stranku koja je godinama uspješno bježala od ideologije.
No, premda su prevarili birače i ignorirali javnobilježnički potpis prigrlivši koaliciju s Karamarkovim HDZ-om, mostovci su uspješno preživjeli nekoliko izbornih ciklusa i podosta kriza koje su pratile i mnoge druge opcije sa stigmom trećeg puta.
Poseban udarac
Za razliku od njih, Most je svoje krize uspio prebroditi, ali se u međuvremenu sveo na Grmoju, Petrova i Mira Bulja, te nekoliko zastupnika koji se uz njih nisu uspjeli profilirati. Dobar dio onih koji su nekoć bili lica Mosta, uključujući i bivše ministre koje je u ropotarnicu političke povijesti poslao premijer Andrej Plenković naloživši tajnici njihovu smjenu, odavno više nitko i ne spominje, dok je Grmoja i dalje aktivan, moglo bi se reći i neumoran. Okušao se već i kao kandidat za predsjednika države i kao kandidat za gradonačelnika svojega Metkovića.
Ni jednu od tih političkih utakmica nije dobio, no nijedan ga od tih poraza nije uspio ni ugasiti. Iako ga mnogi doživljavaju kao karijernog političara koji se ne bori za građane nego za sebe, za to da ostane u Saboru, nedvojbeno je da Grmoja u sabornici korektno odrađuje svoj posao kao glasni predstavnik oporbe te mudro iskorištava medijski prostor. S njime se u međuvremenu profilirala i kompletna stranka, no uoči posljednjih europskih izbora napustio ih je bračni par Raspudić, što se ipak značajno odrazilo na njihovu političku opstojnost.
Poseban su udarac doživjeli na posljednjim lokalnim izborima pa se prvi put u medijskom prostoru počelo govoriti o političkom kraju Mosta. No “karijerni Grmoja” s time se ne želi pomiriti. Zasukao je rukave i ovih dana od kolege Petrova preuzeo vodstvo stranke, što se čini sasvim prirodnim jer je Petrov u posljednje vrijeme bio potpuno nevidljiva politička figura bez ikakva značaja.
Ideološka načela
Značajniju ulogu u Mostu, ako govorimo o političkoj prepoznatljivosti, još ima i bombarder Miro Bulj, ali je iluzorno nadati se da će njegov potencijal nadići granice njegova Sinja. Ponešto potencijala u posljednje vrijeme pokazuje i Ante Kujundžić, koji je pored poznatih kolega dugo bio nevidljiv, a pozornost je privukao emotivnom pričom o posvojenju djece, zbog koje je za saborskom govornicom pustio i suzu. Kao dečka s velikim potencijalom bivše vodstvo Mosta predstavilo je Zvonimira Troskota, međutim, taj dečko svoj veliki potencijal nikada nije ni pokazao ni iskoristio.
Potencijal zato uspješno iskorištava Mostov vjeroučitelj Marin Miletić, o kojem se jedno vrijeme govorilo i kao o kandidatu za vodeću poziciju u Mostu. Razlika između Grmoje i Miletića jest u tome što je Miletić pokazao da je ideološki dosljedan političar kojemu ni u najvećim Mostovim krizama nije palo na pamet okretati se strankama s lijevog spektra. Grmoja se, s druge strane, posljednjih godina predstavljao kao političar koji uporno pokazuje otpor velikoj koaliciji na desnici.
Legitimno je, dakako, da svaka stranka bira svoj politički put i koalicijske partnere, ali velikom dijelu Mostovih birača vjerojatno je zaparalo uši kad je Grmoja nakon posljednjih parlamentarnih izbora nudio suradnju strankama krajnje ljevice – SDP-u i ekipi iz Možemo. To mu birači desnice do dana današnjeg nisu zaboravili i s time će se morati suočiti sada kada je preuzeo stranku.
Nova ekipa
S novim predsjednikom Most je dobio i nove potpredsjednike, Josipa Katalenića i Franka Kelama. Primjetno je da ni u ovom novom Grmojinu predsjedništvu nema nikoga tko bi bio poznat široj javnosti. S 274 osvojena glasa u njemu će, primjerice, sjediti nesuđeni Mostov gradonačelnik Velike Gorice, doktor Ivan Bekavac. U predsjedništvo ulazi i Branimir Pervan koji je na posljednjim lokalnim izborima predvodio Mostovu listu za Gradsku skupštinu u Zagrebu. Taj doktor tehničkih znanosti i viši asistent na zagrebačkom FER-u na posljednjim je lokalnim izborima surađivao s HSP-om, koji se u međuvremenu pridružio velikoj koaliciji na desnici predstavljenoj prije nekoliko tjedana u Vukovaru.
U novom predsjedništvu Mosta bit će i mladi povjesničar Krešimir Rotim, koji posljednjih tjedana privlači pozornost stavovima o ustašama, komunistima, Jasenovcu i drugim temama zbog kojih mu je dio Mostu inače nesklonih medija već prilijepio etiketu kontroverznog, no pridobio je simpatije dijela desnog biračkog tijela. U kojem će smjeru ovi novi mladi ljudi odvesti Grmojin Most teško je reći, ali nije teško zaključiti da je pred njima razdoblje prepuno izazova.
Izazovi zasigurno očekuju i novog predsjednika IDS-a Lorisa Peršurića, koji će tu nekoć uspješnu regionalnu stranku pokušati vratiti na staze stare slave, što neće biti nimalo jednostavno. Porečki gradonačelnik na unutarstranačkim je izborima slavio u srazu s Valterom Boljunčićem, nakon čega je najavio da za IDS slijedi novo poglavlje jer on stranci donosi vjeru, iskustvo i jedinstvo.
Gubitak vlasti
“IDS je dio mog političkog identiteta”, rekao je nakon pobjede na unutarstranačkim izborima Peršurić, koji će se morati dobrano pomučiti da ostvari zacrtane ciljeve jer se planira boriti za to da njegova stranka ostane jaka, organizirana i povezana. Pred novim predsjednikom izazovan je period jer se na ovim izborima odlučivalo o daljnjem smjeru IDS-a. Naime, posljednjih je godina stranka izgubila vlast u cijelom nizu svojih tradicionalnih sredina, od Pazina i Pule do Labina i u konačnici Istarske županije, u kojoj je i na posljednjim lokalnim izborima slavio njihov bivši član Boris Miletić.
Istarski je župan u korektnim odnosima s premijerom Andrejem Plenkovićem i njegovim HDZ-om, za što je zaslužan najpoznatiji istarski HDZ-ovac Anton Kliman, kojega Plenković iznimno cijeni. Plenković bi iznimno cijenio i potencijalnu suradnju IDS-a i HDZ-a u Saboru koju je javno zagovarao Ivan Jakovčić. On pak, zbog izmjena statuta, nakon ovih unutarstranačkih izbora više nije počasni predsjednik IDS-a, iako je slovio kao siva eminencija te stranke.
Teze o potencijalnoj suradnji IDS-a i HDZ-a Peršurić je, nakon što je izabran za predsjednika stranke, odbacio, međutim, u HDZ-u podsjećaju da je Peršurić nedavno dao potporu Plenkovićevu izvješću o sastancima Europskog vijeća, dok mu donedavni predsjednik IDS-a Dalibor Paus nije dao zeleno svjetlo. Jednako tako, Peršurić se nije uključio u IDS-ovu akciju kojom su se prikupljali potpisi za ukidanje tunelarine kroz Učku, što je također potaknulo nagađanja da bi baš on mogao biti jedan od Plenkovićevih novih žetončića.
HDZ-ov zagrljaj
O suradnji IDS-a i HDZ-a na lokalnoj razini za istarski je portal u lipnju ove godine pisao i novinar Dražen Majić. On je primijetio da su Emil Nimčević i rovinjski IDS-ovci koji se silno trude uvjeriti građane da nisu u koaliciji s vladajućom strankom većinu u Gradskom vijeću osigurali glasom Milana Košare koji je postao potpredsjednik Vijeća.
Nimčević je, kaže Majić, promovirao HDZ-ova Košaru u ključnog rovinjskog političara. O Jakovčićevu guranju IDS-a u HDZ-ov zagrljaj Majić je pisao i prije, te je podsjetio da se donedavni počasni predsjednik redovito sastaje s Peršurićem. Peršurićevu privrženost vladajućoj stranci mnogi prepoznaju i u tome što je on potpredsjednik Udruge gradova koja je pod HDZ-ovom kontrolom, a i član je upravnog odbora Hrvatskog rukometnog saveza.
Oni koji poznaju odnose snaga u IDS-u kažu kako je novoizabrani predsjednik stranke uvijek bio, a vrlo vjerojatno i ostao, uz Jakovčića, pa i u unutarstranačkom ratu koji je vodio s Pausom. Dakle, bez obzira na euforične izjave dane nakon njegove pobjede na unutarstranačkim izborima, ipak ne treba odbaciti mogućnost suradnje HDZ-a i IDS-a.
Zamagljeno ideološko opredjeljenje i ciljevi
Šačica preostalih Mostovih simpatizera od Nikole Grmoje očekuje da stranku oživi, definira i vrati na pravi put, a to će biti teško ako ne izađe iz ormara i biračima ne otkrije svoje ideološko opredjeljenje i političke ciljeve. Grmoja će morati odlučiti i što misli o velikoj suradnji na desnici, čiji su se predstavnici nedavno ujedinili i okupili oko Suverenista i DOMiNO-a, što je podržao i Miletić. Grmojin stav o tome nije se mogao čuti.
Jakovčić ima velik utjecaj na Peršurića
Dugogodišnja siva eminencija IDS-a Ivan Jakovčić naznačio je da se IDS mora okrenuti prema HDZ-u, odnosno prema Plenkoviću i Klimanu, kojega je opisao kao otvorenu, konstruktivnu osobu. Premda više nije počasni predsjednik IDS-a, upućeni smatraju da Jakovčić ima velik utjecaj na Peršurića, koji je uvijek bio otvoren za suradnju s HDZ-om pa se njegovo ime spominjalo i kad je zbog podjela u DP-u u pitanje dovedena opstojnost vladajuće većine.
