Tiago Dantas stigao je na Rujevicu kao ime koje automatski podiže očekivanja. Bogata škola Benfice, epizode u Bayernu, PAOK-u i AZ Alkmaaru, europska minutaža i reputacija veznjaka koji s loptom u nogama može učiniti razliku… sve je to stvaralo uvjerenje da bi Rijeka mogla dobiti kreativnog dirigenta koji će organizirati igru, ubrzati protok lopte i dati dodatnu razinu preciznosti u zadnjoj trećini.
Prijelaz iz Osijeka, u kojem je bio solidan, ali ne i presudan, trebao je označiti njegov iskorak. Po njegovu dolasku sve se više o omalenom portugalskom veznjaku krenulo pričati kao o alternativi za Lindona Selahija (iako mu to nikako nije primarna pozicija), igrača koji je godinama bio simbol Rijekine energije, dinamike i terenskog volumena na poziciji “šestice”.
Prema službenim podacima u aktualnoj sezoni Dantas je imao 21 nastup, uz tri pogotka i tri asistencije, ukupno 1371 odigranu minutu. U SuperSport HNL-u je odigrao 11 utakmica (804 minute) uz učinak 1+2, u europskim kvalifikacijama ima šest nastupa (477 min) uz pogodak i asistenciju, u Konferencijskoj ligi tri nastupa (57 min) te jedan nastup u Hrvatskom kupu (33 min).
Jedine dvije utakmice u kojima Dantas ove sezone nije nastupio sasvim su opravdane: klub i trener dali su mu nekoliko slobodnih dana uoči Osijeka kada je postao najsretniji otac na svijetu, izostanak u dvoboju protiv Dinama samo je posljedica nekoliko dana pauze i manjka treninga. Na papiru vrlo korektno, riječ je o prosječno jednom konkretnom doprinosu (gol ili asistencija) svakih oko 230 minuta, što je za njegovu poziciju sasvim pristojan ritam. Usto, većina njegovih nastupa dolazi iz utakmica u kojima je Rijeka dominirala posjedom, pa se njegova uloga dodatno ističe u kontinuitetu fazne organizacije igre.
No, brojke ne otkrivaju kompletnu priču. U stvarnosti, Dantas je igrač dvaju lica. Kada je u najboljem izdanju, dominira igrom kratkih dodavanja, služi kao primarni izlaz pod presingom, okreće tijelo u pravom trenutku, otvara koridore i ubrzava ritam utakmice. U tim trenucima jasno se vidi zašto je Benfica godinama inzistirala da je riječ o veznjaku s “elitnim tehničkim profilom”. Njegove najbolje minute u dresu Rijeke do sada bile su upravo one u kojima se igra lomila u sredini, uspijevao je vezati dvije linije i omogućiti momčadi stabilnost u posjedu, osobito u trenucima visokog pritiska.
Međutim, isto tako postoje utakmice u kojima njegov utjecaj gotovo nestane. Ako ga suparnik pritisne fizičkom igrom ili zatvori okomite kanale, Dantas ponekad upadne u problem, postane statičniji, sporije reagira, izgubi se između linija i ostane bez one inicijative koja ga čini ključnim. U tim trenucima posebno dolazi do izražaja razlika između njega i Selahija. Dok je Selahi bio igrač neumorne energije, konstantnog okomitog guranja i dominacije u duelima, Dantas igra na finese, tehniku i ritam. Selahijev profil davao je Rijeci visoku frekvenciju i terenski volumen, Dantas to nadoknađuje idejom, preciznošću i kreacijom, ali ne i snagom, defenzivnom prodornošću ni fizičkom prisutnošću.
U tom kontekstu, jasno je da je doveden kao igrač druge vrste, kao kreator, a ne kopija Selahija, no usporedba je neizbježna jer je Rijekina šestica tradicijski bila motor momčadi.
Realna slika pokazuje: u Rijeci je Dantas prikazao više nego što je prikazivao u Osijeku, ali još nije dosegnuo razinu koja bi ga učinila neupitnim liderom veznog reda. Njegovi najbolji trenuci sugeriraju da bi to mogao postati, a statistika mu daje vjetar u leđa. Ipak, amplitude su još uvijek prevelike. Kada je izvrstan, Rijeka dobiva rješenje kakvo u domaćem prvenstvu imaju rijetki. Kada nije na razini, igra gubi dinamiku i agresivnost, a momčad ostaje bez veznjaka koji diktira tempo.
Ako uspije pronaći kontinuitet i spojiti kreativnost s većom dozom fizičke kompaktnosti i defenzivne energije, mogao bi postati centralna figura Rijekine igre i potpuno opravdati očekivanja. Ako ostane na postojećim amplitudama, bit će to važan igrač, koristan i kvalitetan, ali ne i onaj koji mijenja utakmice samom svojom pojavom.
Njegov riječki put još traje, a najzanimljiviji dio tek dolazi jer sve preduvjete ima, samo treba spojiti ono najbolje što posjeduje u niz koji traje, a ne da bljesne pa nestane. I upravo u toj borbi između kontinuiteta i nedosljednosti krije se ključ odgovora na pitanje je li Tiago Dantas pojačanje Potencijalno – da. Trajno – tek ćemo vidjeti na travnjaku.
Priliku za novo dokazivanje imat će već ove subote na vrlo vjerojatno rasprodanoj Rujevici protiv vodeće momčadi prvenstva Hajduka.
