Vučić je udario po Oluji, a zaboravio je što je do nje dovelo: Prenapuhane brojke i danas odzvanjaju

Godinama predsjednik Srbije Aleksandar Vučić ponavlja istu retoriku uoči obilježavanja vojno-redarstvene operacije Oluja, nazivajući je “najvećim etničkim čišćenjem u Europi nakon Drugog svjetskog rata”, tvrdeći kako je tada iz Hrvatske protjerano oko 250.000 Srba i ubijeno više od 1.700 ljudi.

“Godinama u Srbiji kao da nije bilo svjedoka i nikoga tko bi ispričao kako su obični ljudi, civili ubijani, kako su im kuće pljačkane i paljene. Kako su ih, dok su u traktorskim kolonama napuštali Hrvatsku, napuštali svoja ognjišta, pljuvali i udarali, kamenovali… Nikoga da kaže da su bombardirali te kolone, ubijajući djecu i starce, malenu braću i sestre. Time smo ih pravdali i ponavljali zločin, time smo ravnodušnost proglasili za vladajuću ideologiju”, rekao je prije dvije godine Vučić, dodavši kako je srpskom narodu nametnut osjećaj krivice zbog godina zanemarivanja sjećanja na srpsko stradanje.

“Oguglali smo na vaše prijetnje. Danas smo ovdje da pokažemo da Srbija više nije šaka zobi i da nema namjeru savijati glavu i da im potvrdimo da zabranjeni grad ‘Jasenovac’ i ‘Oluja’, nisu mit, već činjenice s kojima živimo. Srbija neće šutjeti i praviti se mrtva kada netko pokušava ubijati naše ljude. Godinama šaljemo poruku da više neće biti ‘Oluja’ i danas to ponovo činimo. Oluja je ranila srpski narod, teško je ranila, ali je Srbija dobila mnogo dobrih ljudi, od kojih su mnogi ovdje među nama. Mi ćemo uvijek prihvatiti i pokajati se za zločine koje su neki učinili u naše ime, ali nikada više nećemo šutjeti i sramiti se zločina koji je učinjen protiv našeg naroda”, poručio je na srpskoj komemoraciji za žrtve Oluje u Novom Sadu.

Nevjerodostojni svjedok Puhovski

Do nešto drugačije brojke došao je politički analitičar i član Hrvatskog helsinškog odbora (HHO) Žarko Puhovski koji je uredio knjigu “Vojna operacija Oluja i poslije” u kojoj tvrdi da je tijekom i nakon operacije Oluja bilo počinjeno 667 ubojstava, što je naišlo na brojne kritike.

“Oluja nije bila genocid. Bila je dio etničkog čišćenja. Beogradsko-zagrebački dogovor, direktan ili indirektan – Srbiji je trebalo stanovništva da ga prebaci na Kosovo, to je bila Miloševićeva ideja. U Hrvatskoj je javno rečeno da treba što više terena sa što manje Srba. Dakle, čistilo se ljude. Od 1991. do 2001. četiri puta je smanjen udio srpskog stanovništva. Pravnik bi rekao – dio ljudi koji su se predstavljali kao vlast RS-a uzeli su kao taoce dio hrvatskih građana srpskog porijekla, natjerali su ih, neke su hrvatske vlasti natjerali. Činjenica je da je pobijeno ne tako malo civila, pokazalo je da bilo razloga za bježanje. Seosko stanovništvo ne napušta kuće ako nisu životno ugroženi. Tu je bila kombinacija srpsko – hrvatskog pritiska na iseljavanja iz Krajine, tu nema spora, ne znam da je bilo dogovora Tuđman-Milošević, to ne znam, ali interesi su biti sukladni. Trebalo bi ponovno emitirati Tuđmanvo govor u Kninu, tamo se jasno vidi atmosfera, gdje govori u najmanju ruku s antipatijom, da budem jako pristojan, takva je bila atmosfera, ti ljudi nisu otišli tek tako”, poručio je prije dvije godine za N1 Puhovski.

Podsjetimo, navedenu knjigu HHO-a Raspravno vijeće Haaškog suda u predmetu Gotovina, Čermak i Markač nije prihvatilo kao dokaz i relevantan izvor o broju ubojstava počinjenih u akciji Oluja. Naime, Tužiteljstvo je nastojalo uvesti tu knjigu kao dokaz preko svog svjedoka Puhovskog što Raspravno vijeće nije prihvatilo.

“Dokazni predmet P2402 je izvješće pod naslovom ‘Vojna operacija Oluja i poslije’, koje je objavio Hrvatski helsinški odbor i uredio Žarko Puhovski. Izvješće sadrži izjave koje nisu potkrijepljene izvorima i dvostruke unose. Nadalje, tijekom ispitivanja Puhovskog u sudnici postalo je jasno da u knjizi ima grešaka. Iz tih razloga, Raspravno vijeće je odlučilo da se ne osloni na dokazni predmet P2402 u pogledu u njemu opisanih informacija kad nisu bile potkrijepljene drugim dokazima”, stoji u odluci.

Najpoznatiji HOS-ovac rasturio Antu Tomića kao nitko do sada: ‘Smeće si od čovjeka’

‘Širite istinu’

O kontroverzama i manipulacijama brojem žrtava tijekom operacije najviše je govorio Pero Kovačević, pravni stručnjak i bivši političar, rekavši kako su tvrdnje o broju srpskih žrtava prenapuhane i netočne, te da se njima često manipulira iz političkih razloga.

Ističe i kako je prema presudi Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju (ICTY), dokazano da je tokom i nakon operacije ubijeno 44 pripadnika srpske nacionalne manjine. Također, Kovačević ističe da su hrvatski pravosudni organi procesuirali 21 slučaj ubojstava vezanih uz Oluju, sa 33 počinitelja koji su osuđeni.

“Evo što je utvrđeno u pitanju je li u Oluji provedeno etničko čišćenje odnosno jesu li Srbi deportirani iz Hrvatske. Žalbeno vijeće je u svojoj presudi utvrdilo da Hrvatska nije deportirala Srbe iz Hrvatske u Oluji niti provela etničko čišćenje.

Žalbeno vijeće je svojom presudom poništilo zaključak Raspravnog vijeća iz prvostupanjske presude u kojom je zaključilo da su krajinski Srbi bili deportirani samo iz 4 grada: Knina, Benkovca, Obrovca i Gračaca. Dakle samo iz ta četiri mjesta.

Za sva druga mjesta u tzv. Krajini, prvostupanjsko vijeće je zaključilo da su srpski civili napustili hrvatsku zbog razloga kojih nisu bili povezani s nezakonitim postupanjem hrvatskih vlasti. Ti zakoniti razlozi odlaska bili su:

• Dužnosnici “republike srpske krajine” pozvali su stanovnike da napuste područja (Prvostupanjska presuda, paragraf 1762);
• Strah od nasilja obično povezano s oružanim sukobom (Prvostupanjska presuda, paragraf 1762);
• Opći strah od hrvatskih snaga i nepovjerenje u hrvatske vlasti (Prvostupanjska presuda, paragraf 1762); i
• Činjenica da su ostali Srbi odlazili prouzročilo je efekt da su neki civili odlučili otići s njima (Prvostupanjska presuda, paragrafi 1754, 1762).

Znači zaključno Haški sud je zaključio da je ogromna većina pripadnika srpske nacionalne manjine tzv Krajine napustila Hrvatsku iz svojih razloga, a da hrvatska vlast za to nije bila odgovorna.

Je li 20.000 kuća spaljeno u Oluji? Ta tvrdnja, odnosno laž, je temeljito diskreditirana na suđenju. Ta teza, koja se stalno ponavljala u posljednjih dvadesetak godina, temelji se na pogrešnim tvrdnjama u izvješću HHO-a o Oluji od 1999. godine, u kojem je HHO tvrdio kako je kanadski general Alain Forand, zapovjednik UN-ovih snaga u Kninu, izjavio da su 22.000 kuća spaljene u Sektoru Jug.

Stvarnost je da je Forand izjavio kako je ukupno bilo pregledano 22.000 kuća u sektoru Jug, a ne da je toliko spaljeno. Istina o broju spaljenih kuća na oslobođenom prostoru vjerojatno je bliža brojki iz izvješća glavnog tajnika UN-a u prosincu 1995: oko 5000 kuća i staja uništene su nakon Oluje.

Eto, to je utvrđeno na suđenju u Den Haagu, a sve ostalo su laži. Širite istinu”, poručio je Kovačević.