Sportweek, Luca Antonini: “Stvorit ću novog Messija”

Yamal, Cubarsí, Guler, Estevao, Doué: najjači mladi ljudi na Zemlji djeca su zapadne hemisfere. Dobro, ali što se događa s druge strane? Prevedeno: hoće li globalni crack ikada nastati u Dubaiju ili u Arabiji? “Moguće je, ali pod određenim uvjetima. Trebate natjecateljsko okruženje, trebate trenirati s najboljima. Zatim europska nogometna kultura: doživjeti nogomet od 360°, odlazak na stadion… Pa će se, možda, za desetak godina moći pojaviti novi Messi.” Tekst i glazbu Luca Antonini, 43 godine, bivši bek s inverznom nogom. “Nisam bio prvak, izgradio sam se s vremenom.” Rezultat: 191 nastup u Serie A, Scudetto s Milanom, težak pogodak Juveu. “Imao sam Cannavara i Buffona ispred sebe, San Siro je bio pun. Nezaboravno.” Nakon umirovljenja, redom: agent, trener u Al-Nassru (CR7’s), tehnički direktor akademije u United FC (Pirlo’s). Od Italije do Dubaija preko Saudijske Arabije…

“Možda je to moja pretpostavka, ali vjerujem da mogu promijeniti nogomet ovdje u Dubaiju: stvoriti igrače, poboljšati ih…”.

Osim okoliša i kulture, što još nedostaje?

“Pritisak na djecu, a ja govorim o onom pozitivnom. U Europi znamo: ako si jak, stigneš, ako nisi, ne. Dubaiju nedostaje taj polet da izvuče najbolje iz najmlađih.”

Još jedan nužan uvjet?

“To se poklapa s prvim iskorakom koji je upravo napravljen. Prije je u omladinskom pogonu postojala obveza da u momčadi ima određeni broj ‘lokalnih’ igrača, odnosno onih koji su rođeni i odrasli u Dubaiju. Sada to više nije slučaj: možete prijaviti i Engleza, Francuza, Nijemca… I to je odlučujuće, makar samo zbog europskog mentaliteta koji nose sa sobom.”

Zar se toliko razlikuje od njihovog?

“Također samo zbog činjenice da Europljani gledaju utakmice na TV-u. Često dođem na teren i pitam svoje dečke: ‘Pa, jeste li vidjeli kakav show sinoć?’, možda pričajući o nekoj utakmici Lige prvaka. A oni mi odgovore: ‘Koja utakmica?'”.

Kako je organiziran nogomet mladih u Dubaiju?

“Ja sam tehnički direktor United FC-a i imao sam zadatak stvoriti omladinski sektor od nule. Naš je korak iza onih Al-Nasra, Al-Ahlija i Al-Wasla, koji su najjači timovi u Pro ligi. Najveći dio ipak igra u komercijalnim akademijama, odnosno timovima gdje obitelji plaćaju, nema selekcije i klinci se zabavljaju. Samo u Dubaiju ih je na stotine: Barcelona, Real Madrid, PSG, Ajax, Milan, Juventus za njih je zabava, ništa više.”

“To je posljedica onoga što sam upravo rekao. Omladinski sustav mog United FC-a usporediv je s onim u Serie D u Italiji, dok su velike momčadi na razini B momčadi. U postotku, međutim, ima više djece koja igraju u komercijalnim akademijama, a tamo je čak niža. Tajna je, kao i uvijek, imati obučene trenere; možda su i oni tamo, ali zahtijevaju da ih zabavljaju, šalju kući s osmijehom. Dakle, tjerati ih raditi na tehnici je nezamislivo jer ga smatraju dosadnim: bez toga se ne možete poboljšati.”

“Znate li što kažu u Italiji? Ovdje je isto. Misle da imaju novog Messija ili CR7, onda idemo igrati protiv Al-Ahlija, uzmemo njih trojicu i shvate da nemaju fenomen kod kuće. I ima još toga. Na drugom treningu zatekao sam oca naslonjenog na vratnicu. Upalilo se zvono za uzbunu: morao sam nešto poduzeti. Zapravo, organizirao sam poziv sa svim roditeljima, objašnjavajući zašto Ne želim ih na terenu, neki su se ‘prosvjedovali’, ali su na kraju povjerovali.”

Kakve su strukture?

“Citiram staru izreku: ‘tko ima zube, nema kruha’. Ovdje su ludi centri, poput ovoga mog kluba: imamo stadion, dva travnata, dva sintetička, jedan zatvoreni s klimom. A možete trenirati i druge sportove: tenis, padel, ragbi, atletiku… U Italiji možete samo sanjati”.

Kakav je vaš odnos s Pirlom, trenerom prve momčadi United FC-a?

“Mi smo susjedi u uredu, slučajno se nađemo tijekom pauze za kavu i razmijenimo ideje, mišljenja. Igrao sam 4 godine u Milanu, već smo tada počeli izlaziti, živjeli smo u istom stanu iza San Sira.”

Što mislite o odabiru trenera u Dubaiju?

“Ne znam točno što je uzrokovalo, mislim da je to bila obitelj. S dvoje male djece, Dubai nudi sasvim drugačiju kvalitetu života od Italije: izvrsne sadržaje, škole na visokoj razini, međunarodno okruženje. A tu je i profesionalni aspekt: ​​dolazak u zemlju koju malo tko uzima u obzir gesta je hrabrosti i osobni izazov. Za nekoga s Andreinom poviješću to je izbor koji zaslužuje poštovanje.”

Razgovarajmo o Arabiji, gdje ste trenirali momčad do 17 godina Al-Nassra: razlike s Dubaijem?

“Tamo vidite klince u prigradskim terenima, a kad završe s treninzima, nađu se u igri. Drugačija je kultura, zato su oni puno ispred i u sljedećih nekoliko godina, možda i ranije, pojavit će se neki talent.”

Što nedostaje do vrha?

“Vrijeme. Ako nastave dobro raditi na omladinskom sektoru, fokusirajući se na trenere koji dolaze iz Europe, napravit će veliki iskorak.”

Sin CR7 također igra u Al-Nassru: može li krenuti očevim stopama?

“Viđao sam ga svaki dan. On je izvrstan igrač, ima izvanrednu tjelesnu građu i to me ne čudi, s obzirom na njegov DNK. Također je dobio svoje šuterske vještine od svog oca: šutira poput njega. Plus vidi gol, netrivijalan detalj. Ali ono što me najviše dojmilo je njegova poniznost: govorimo o ozbiljnom, profesionalnom dječaku punom poštovanja.”

Tri svjetska nogometna talenta?

“Očito je, ali kako da ne kažem Yamal? On je najbolji u ovom trenutku. Zatim sam stavio Bellinghama, malo starijeg, ali momci, zapamtimo da on još uvijek ima 22 godine. Ima fizikalnost, tehničku kvalitetu, osobnost. Za razliku od Yamala, on se izgradio s vremenom. Kao treći ću reći nekoga tko me izluđuje: Arda Guler, nevjerojatan talent. Sada se nameće u Real Madridu.”

“Puno mi se sviđa Pisilli, ima sjajne tehničke kvalitete i čini razliku čak i s U21: morate mu vjerovati, on bi mogao biti budućnost reprezentacije. Drugi je Faticanti, on već ima vještine čitanja kao odrastao čovjek. Konačno Calafiori, on se već etablirao u Premier ligi, ali još ima dovoljno prostora za napredak.”