Društvo za očuvanje šibenske baštine „Juraj Dalmatinac“ počastilo nas je pri kraju godine zanimljivim predavanjem krajobraznog arhitekta Igora Belamarića pod naslovom „Botanička baština Roberta Visianija“, istaknutog šibenskog liječnika i još priznatijeg botaničara. U interpretacijskom centru Civita Sacra nije bilo previše slobodnih stolica. Starijim Šibenčanima se pritom gotovo neizbježno nadmetala usporedba o sličnom životnom putu Visianija i obitelji Belamarić. Slavni botaničar se rodio u Šibeniku, završio srednju školu u Splitu, potom preselio u Padovu, ali ga je srce, unatoč talijanskim korijenima, vratilo u šibenski zavičaj, gdje je i sahranjen prije 148 godina.
Baš kao što se Igorov otac, poznati povjesničar Joško rodio, također, u Krešimirovu gradu, pohađao splitsku klasičnu gimnaziju, obišao gotovo cijeli svijet, te, makar sa stalnom splitskom adresom, punim ustima govori „Ja sam zakleti Šibenčanin!“ Visiani se vratio u Dalmaciju, zbog vruće želje da otkrije sve ili gotovo sve biljne vrste na obali, otocima i u zaleđu. Otuda i njegova čuvena knjiga „Flora Dalmatica“, koja nije samo detektirala raznolikost bilja u rodnoj mu Dalmaciji, već i predstavlja veliki doprinos europskoj botanici. – Poznati svećenik, biolog i prirodoslovac fra Jure Radić govorio je o kako nikad nije upoznao čovjeka s toliko botaničkog znanja, te istodobno s vještim okom za otkrivanje posebnih vrsta bilja, kakvim se odlikovao istaknuti Šibenčanin. Iako se govori o 2.500 različitih biljaka, koje je evidentirao Visiani, realnija je brojka od oko 2.300 – kazao je, među inim, Igor Belamarić. Prije povratka u šibenski zavičaj Robert Visiani je već ugrabio međunarodna priznanja. – On je na određeni način bio svojim radom i otkrićima svojevrsni nasljednik tzv. Botaničke Europe, koja je utemeljena u Padovi. U posebnoj botaničkoj audijenciji primao je ljude iz različitih krajeva, te im objašnjavao je li riječ o novootkrivenoj ili već poznatoj vrsti biljaka – otkrio nam je Belamarić. Šibenski liječnik i botaničar nije bježao ni od suradnje s kolegama iz susjednih zemalja.
– Posebno je vrijedna spomena njegova suradnja s ocem srpske botanike Josipom Pančićem, koji je, inače, rođen u Rijeci. Jednako je rado surađivao s kolegama iz Crne Gore. Kao da mu je, osim Biokova, i Lovćen bio posebna opsesija u potrazi za endemskim biljnim vrstama – naglasio je Igor Belamarić. Ako se, pak, vratimo neraskidivoj vezi Roberta Visianija i rodnog mu Šibenika, onda valja konstatirati kako šibenski turistički vodiči ne bi danas imali „Zelenu rutu“, kojom vode goste Krešimirovim gradom da ugledni botaničar nije favorizirao šibensko zelenilo. Zato se najveći šibenski park s razlogom zove imenom Roberta Visianija, te prostran i bogat zelenilom ima posebnu ulogu u šibenskim blagdanima krajem godine ili, kako smo nazvali, u Adventuri.
