Žarka mi je želja otići u Tursku. Molio sam liječnike da mi dopuste – rekao je papa Franjo kada mu je već bilo loše i kada je bilo jasno da neće moći prisustvovati obljetnici 1700 godina Nicejskog ekumenskog sabora. Ali papa Lav XIV. ispunit će želju svoga prethodnika jer je za prvo putovanje izabrao baš Tursku, gdje će boraviti od 27. do 30. studenoga, a zatim će otići u Libanon.
Patrijarh Carigrada Bartolomej bit će mu domaćin, a mitropolit Emanuel Kalcedonski uoči papina dolaska kaže: “Njegov je posjet Ekumenskom patrijarhatu, na poziv Njegove Svetosti patrijarha Bartolomeja, na zajedničkom hodočašću u čast 17. stoljeća Prvog ekumenskog sabora u Niceji velika i radosna vijest.”
Ova razmjena i ovaj posjet Carigradskoj crkvi u Istanbulu odvija se još od pape Pavla VI. Posjet je u početku bio ograničen samo na Ankaru, glavni grad, a zatim na Istanbul radi posjeta Ekumenskom patrijarhatu i katoličkim zajednicama.
Važna obljetnica
“Zato Niceja dosad nije bila na dnevnom redu, ali obljetnica koju ove godine slavimo pruža priliku za ovaj zajednički posjet.” Nakon Turske papa odlazi u Libanon, sa željom da prenese poruke mira za Bliski istok. Ravnatelj tiskovnog ureda Svete Stolice Matteo Bruni rekao je da je papa prihvatio pozive “šefa države i crkvenih vlasti obiju zemalja“. Program je bogat, počet će tako što će papa i Bartolomej zajedno krenuti na hodočašće u Niceju prije nego što provedu dva dana u Fanaru, sjedištu Ekumenskog patrijarhata u Istanbulu, gdje će proslaviti blagdan svetog Andrije Apostola.
Lav će biti peti papa koji posjećuje Tursku. Papa Franjo posjetio je tu zemlju 2014., na početku svog pontifikata, kako bi ojačao međureligijski dijalog Katoličke crkve s pravoslavnim i muslimanskim vođama. Posljednji papa koji je posjetio Libanon bio je Benedikt XVI., koji je ondje boravio od 14. do 16. rujna 2012., više od godinu dana nakon izbijanja sirijskog građanskog rata.
“Ovaj povijesni događaj primamo s velikom radošću i obnovljenom nadom, moleći se da ovaj apostolski posjet donese Libanonu mir i stabilnost te da bude znak jedinstva za sve libanonske kršćane i muslimane u ovoj osjetljivoj fazi povijesti naše nacije”, poručuju patrijarsi i biskupi, a libanonski predsjednik Joseph Aoun rekao je da će papin posjet produbiti “nepokolebljivo povjerenje” između Libanona i Vatikana te da će biti znak mira u zemlji različitih religija i kultura.
Zašto je za Crkvu toliko važan Nicejski sabor koji je sazvao car Konstantin? Iz njega je proizišlo Vjerovanje koje je dopunjeno na Saboru u Carigradu 381. godine i postalo iskaznica vjere u Isusa Krista koju ispovijeda Crkva.
Pope Leo XIV received His Holiness Bartholomew I, Ecumenical Patriarch of Constantinople, in audience this morning at the Vatican. pic.twitter.com/JqPpfeVnOr
— EWTN Vatican (@EWTNVatican) May 19, 2025
Ostvaruju poslanstvo
Niceja kao teološki i crkveni događaj bavi se načinom na koji Vjerovanje i Sabor “svjedoče o istom događaju Isusa Krista, čiji prodor u povijest nudi neviđen pristup Bogu i uvodi preobrazbu ljudske misli“, te načinom na koji se Crkva ustrojava i ostvaruje svoje poslanje. Sazvao ga je car kako bi riješio lokalni spor koji se proširio na sve crkve Istočnoga Rimskog Carstva i brojne crkve Zapada. Prvi put su biskupi iz cijele ekumene bili okupljeni na saboru. Njegova ispovijest vjere i njegove kanonske odluke proglašene su normativnima za cijelu Crkvu.
Nečuveno zajedništvo i jedinstvo koje je u Crkvi potaknuo događaj Isusa Krista postaju vidljivi i djelotvorni na nov način strukturom univerzalnog opsega, a navještaj Kristove radosne vijesti u svojoj neizmjernosti također dobiva sredstvo autoriteta bez presedana. Prije svega, trajna aktualnost tog sabora i Vjerovanja koje je proizišlo iz njega nalazi se u tome što dopuštamo da nas “zadivi Kristova neizmjernost, tako da svi mogu biti zadivljeni njime” i da “ponovno rasplamsamo vatru svoje ljubavi prema njemu” jer u Isusu istobitnom s Ocem sam se Bog zauvijek vezao za čovječanstvo.
Drugo, nalazi se u tome što se stvarnost ne ignorira niti se udaljava “od patnji i šokova koji muče svijet i čini se da kompromitiraju svaku nadu”. Treće, to znači biti “posebno pažljivi prema najmanjoj braći i sestrama“, jer “ti raspeti u povijesti su među nama”, to su “oni kojima su najpotrebniji nada i milost”, ali istodobno, poznajući patnje Raspetoga, oni su pak “apostoli, učitelji i evangelizatori bogatih i imućnih”.
Rasplamsana vatra
Na kraju, to znači naviještati, kao Crkva, odnosno “svjedočenjem bratstva”, pokazujući svijetu čudesne stvari zbog kojih je ona, “jedna, sveta, katolička i apostolska”, “univerzalni sakrament spasenja”, te istodobno širiti blago Svetoga pisma koje tumači vjerovanje, bogatstvo molitve, liturgije i sakramenata koji proizlaze iz krštenja ispovijedanog u Niceji i svjetla učiteljstva; uvijek s pogledom uprtim u Uskrsloga koji pobjeđuje smrt i grijeh, a ne u protivnike, jer u vazmenom otajstvu nema gubitnika, osim eshatološkoga gubitnika, Sotone.
Nije onda čudno što je to bilo u fokusu pontifikata papa Franje, a sada i pape Lava. Danas je Niceja Iznik u Turskoj, a za razliku od svih kasnijih koncila, ovaj do danas priznaju sve postojeće kršćanske konfesije. “Upravo je zato uzoran i rado se obilježava kao obljetnica”, kaže katolički teolog Christian Stoll. Zapravo je čežnja za jedinstvom. “Mnogi kršćani diljem svijeta danas gledaju na ovaj sabor ne samo s nadom nego i s nakanom da se jedinstvo ne obnovi samo u Crkvi nego i u političkom svijetu. Jer i 325. godine radilo se, u konačnici, o jedinstvu Crkve i jedinstvu Carstva. Danas su, nasuprot tome, i Crkva i svijet razjedinjeni i rascjepkani”, stav je uglednoga njemačkog teologa.
U Niceji je dogovoreno da se Krist može nazivati Bogom u istom smislu u kojem to vjernici kažu za Boga Oca. “To se i danas visoko cijeni među svim kršćanskim konfesijama. U Vjerovanju stoji da je Isus Krist ‘rođen od Oca prije svih vjekova – Bog od Boga, svjetlo od svjetla, pravi Bog od pravoga Boga – rođen, ne stvoren, istobitan s Ocem, po kome je sve stvoreno’.”
Visoka cijena
Nicejski koncil koji je trajao od kraja svibnja (točan datum početka nije poznat) do 25. srpnja 325. pripada zajedničkoj povijesti svih danas postojećih crkava, što je već samo po sebi rijetkost. Ondje je nastalo zajedničko Vjerovanje kao sidrišna točka. Grad Niceja više ne postoji, ali ruševine se nalaze u gradiću Izniku, stotinjak kilometara jugoistočno od Istanbula. Bartolomej je u posljednje vrijeme dva puta bio u Rimu, kada je Franjo umro i kada je ustoličen novi, američki papa. Treba znati da u prošlosti takve harmonije nije bilo i da su se nakon više od 500 godina papa iz Rima i carigradski patrijarh ponovno susreli tek 1964.
Lav i Bartolomej o svemu su razgovarali u svibnju u Vatikanu. Lav je tada jasno poručio da teži potpunom zajedništvu svih kršćana, s inspiracijom u Nicejskom saboru. Za razliku od mnogih svojih prethodnika, papa Lav je kao kardinal proputovao velik dio svijeta. Uvijek je na tim putovanjima isticao potrebu za mirom pa nije čudno što će nakon Turske posjetiti i Libanon. Američki papa namjerava ustrajati u svojim ponovljenim pozivima za mir i diplomaciju na Bliskom istoku te će izraziti svoju zabrinutost za kršćane koji ondje žive. “Putovanje će pružiti povijesnu priliku za promicanje kršćanskog jedinstva i proglašavanje poruke mira na Bliskom istoku, u zemlji koja je toliko propatila”, najavio je Lav.
Za prvi ekumenski sabor u povijesti kršćanstva papa kaže: “To je trenutak istinskog jedinstva u vjeri s pravoslavnim kršćanima. Ali nije riječ o gledanju unatrag, nego o gledanju unaprijed.” Walid Ghayad, glasnogovornik Libanonske maronitske crkve, koja priznaje papu kao svog vođu, rekao je ranije ove godine da će posjet Libanonu poslati “poruku cijelome svijetu i kršćanima na Istoku, koji su marginalizirani”.
Istinsko jedinstvo
To će biti posebno značajno za Siriju, gdje kršćani žive u ekstremnoj opasnosti, i za Irak. Libanonski predsjednik Joseph Aoun, bivši vojni general, pozvao je papu kada ga je posjetio u Vatikanu. “Posjet će biti duboki povijesni trenutak kojim će se potvrditi uloga Libanona kao prostora slobode i zemlje za zajednički život.” Libanon je većinom muslimanski, kako navode mediji, ali ima 18 službeno priznatih vjerskih skupina, uključujući i 12 kršćanskih denominacija, najveći postotak kršćana na Bliskom istoku u populaciji od oko šest milijuna, uključujući oko dva milijuna sirijskih izbjeglica.
Maronitska crkva najveća je i najmoćnija kršćanska denominacija u Libanonu. Po konvenciji, predsjednik zemlje uvijek je maronit. Otkad je izabran za papu, Lav je mir i dijalog učinio središnjom temom na audijencijama i u drugim obraćanjima vjernicima, a dosad ih je bilo mnogo. Gotovo svakog dana Lav prima jednog od svjetskih državnika. Također se zavjetovao da će aktivno promicati duhovnost i tradicije crkava istočnog obreda, katoličkih zajednica ukorijenjenih na Bliskom istoku i u istočnoj Europi koje su se borile za opstanak tijekom desetljeća progona i rata. “Crkva vas treba”, rekao je Lav skupini istočnih katolika.
“Zahvaljujem Bogu za one kršćane, istočne i latinske, koji, prije svega na Bliskom istoku, ustraju i ostaju u svojim domovinama, odolijevajući iskušenju da ih napuste. Kršćanima se mora dati prilika, i to ne samo riječima, da ostanu u svojim domovinama sa svim pravima potrebnima za siguran život.” Inače, posljednji papa koji je posjetio Libanon bio je Benedikt, a Lav je izrazio svoju bliskost voljenom i napaćenom Libanonu. “Uložit ću sve napore za mir”, rekao je nekoliko puta.
Početi ispočetka
“Kako bi se ovaj mir širio, mir Kristov, nenaoružani i razoružavajući mir najavljen u ime Uskrslog iz Lože svetog Petra kao temeljni program pontifikata; mir koji nije smrtna tišina nakon sukoba, nije rezultat ugnjetavanja, već je dar koji gleda na ljude i reaktivira njihove živote, pomirenje, oprost, potrebna je hrabrost da se okrene stranica i počne ispočetka. I zbog te odlučujuće kvalitete, on zahtijeva da se uloži svaki napor. Čak i osobni.” I baš kad Hamas i Izrael počinju razgovarati kako bi okončali dvogodišnju noćnu moru, papina najava da će od 30. studenoga do 2. prosinca kročiti bliskoistočnom zemljom natopljenom boli i krvlju ulijeva kap nade u ponor mržnje stvoren besmislenim i okrutnim ratom.
“Lav će sa sobom donijeti sliku kršćanstva koje se upravo našlo u Turskoj, na mjestu svojih početaka, gdje je prije 1700 godina moglo jednim glasom moliti teološko i duhovno remek-djelo Vjerovanja koje još hrani našu vjeru. U Niceji se priprema proročanstvo pomirenja među vjernicima u Krista. To znamo jer su nas sve pape od Sabora učili: samo zagrljaj braće podijeljene poviješću može dati vjerodostojnost molbi Crkve za mir. Lavovim riječima hodočasnicima s kršćanskog istoka, Crkva se stavila ‘na raspolaganje kako bi se neprijatelji mogli sresti i pogledati jedni drugima u oči, kako bi se narodima vratila nada i dostojanstvo koje zaslužuju, dostojanstvo mira’. Ove su riječi uklesale obvezu koju Prevost sada ide ispuniti – kako je obećao – osobno”, pišu talijanski mediji uoči papina putovanja.
Otkad je preuzeo tu ulogu, Lav je na svakom javnom događaju davao glas iscrpljenim ljudima koji “žele mir”, ponavljajući na razne načine: “Ja, sa srcem u ruci, kažem vođama naroda: sastanimo se, razgovarajmo, pregovarajmo! Rat nikada nije neizbježan; oružje se može i mora ušutkati jer ne rješava probleme, već ih povećava. Jer onaj tko sije mir ući će u povijest, a ne onaj tko žanje žrtve. Jer drugi nisu prije svega neprijatelji, već ljudska bića: ne loši ljudi koje treba mrziti, nego ljudi s kojima treba razgovarati.”
Vjeruju u jedinstvo
“Demon diskreditacije i netolerancije prema onima koji ‘ne misle kao ja’ uvlači se i u nas, na ulice i na društvene mreže, pa čak i među vjernike, a narod treba biti pozvan da se popravlja, a ne da se rastrga. Svi trebamo pronaći mir”, poručuje papa. Lav pokazuje da želi biti aktivan u promociji mira i slijediti put pape Franje kada je riječ o ekumenizmu.
“Vjerujemo da jedinstvo koje Krist želi za svoju crkvu mora biti vidljivo i da takvo jedinstvo raste kroz teološki dijalog, zajedničko bogoslužje gdje je to moguće i zajedničko svjedočanstvo suočeno s patnjom čovječanstva”, kaže papa. “Mir nije samo ljudsko postignuće, već znak Gospodinove prisutnosti među nama. To je i obećanje i zadatak, jer su Kristovi sljedbenici pozvani postati graditelji pomirenja: hrabro se suočiti s podjelama, sa suosjećanjem ravnodušnosti i donijeti iscjeljenje tamo gdje je ranjeno.”
Tako i prije svoga prvog putovanja kao rismki biskup poručuje: “Zajedničko pravoslavno-katoličko hodočašće u Rim, Carigrad i Niceju jedan je od obilnih plodova ekumenskog pokreta usmjerenog na obnovu punog jedinstva među svim Kristovim učenicima.” To je za papu “povratak izvorima”, u Rim, gdje su sveti Petar i Pavao mučenički ubijeni, Carigrad – sada Istanbul – povezan sa svetim Andrijom i u Niceji, mjesto prvog ekumenskog sabora prije 1700 godina.
Moramo djelovati prije nego što bude prekasno
Papa Lav pokazuje što oblikuje njegov stil i odakle crpi snagu, konstatiraju stručnjaci za Vatikan. Strpljivo je tkao mrežu svog prvog putovanja, koje će biti točno u srcu pukotine koja dijeli svijet. “Moramo djelovati, učiniti sve što je moguće da ne bude prekasno”, rekao je kardinal Parolin najavljujući papino putovanje. Putovanje se priprema uz rigorozne sigurnosne mjere jer je rizik velik.
Mnogo je onih kojima ne odgovara da papa ide na Bliski istok, u trenutku kada nitko ne zna kako će sve to završiti. I Franjo je imao mnogo rizičnih putovanja, poput onoga u Irak u ožujku 2021. Tek se naknadno doznalo da su britanske službe spriječile atentat koji je trebao počiniti bombaš ubojica.
Franjo je rekao da su mu savjetovali da ne ide na to putovanje jer je covid još bjesnio, a sigurnosni rizici bili su visoki, posebno u Mosulu, sjevernom gradu koji su razorili militanti Islamske države, ali bio je odlučan otići. Kao i sada Lav.
Lav je nezadovoljan odnosom prema imigrantima
Ubrzo nakon što je izabran, papa Lav primio je poziv u Bijelu kuću od američkog predsjednika Donalda Trumpa. Poziv mu je uručio američki potpredsjednik J. D. Vance tijekom svog posjeta Vatikanu. Na snimci sastanka, papa rođen u Chicagu, bivši kardinal Robert Prevost, stavlja poziv na svoj stol i čuje se kako kaže “u nekom trenutku”.
Kada će doći “taj trenutak,” ne zna se, ali možda nije realno očekivati ga još neko vrijeme. Naime, papa preko svojih suradnika često šalje poruke da nije zadovoljan odnosom američke administracije prema imigrantima. Ne želi, zasad, zaoštravati odnose, ali ne želi ni dati Trumpu na važnosti.
Sigurno je samo da će ovaj papa puno putovati. Dosad je primio mnoge svjetske državnike, predsjednika Perua, Kolumbije, premijera Australije, predsjednika Gruzije, premijera Bugarske, Etiopije, talijanskog predsjednika, a poziv je dobio i Zoran Milanović, kojeg je primio i papa Franjo.
