U Europi se radni tjedan skraćuje, a u Bosni i Hercegovini produžava, pokazalo je najnovije istraživanje. Radnici u BiH rade više nego gotovo svi u Europi, no ondje gdje su poslodavci uveli četverodnevni model rada, rezultati su iznenadili i njih same.
Prosjek u Europi iznosi 36 radnih sati tjedno. U BiH – više od 41. Razlika se čini malom dok ne shvatimo kako je riječ o pet sati više svaki tjedan, što je mjesec i pol dodatnog rada – bez ijedne dodatne plaće. Godišnje to znači da smo 250 sati dulje na poslu, piše Forbes BiH.
Od građana Bosne i Hercegovine u cijeloj Europi više rade samo građani Turske i Srbije, dok se Europska unija kreće u suprotnom smjeru. U većini europskih zemalja radni tjedan se skraćuje, a pojedine uvode i četverodnevni model. Nizozemska je već na prosjeku od samo 32 radna sata tjedno, a Danska, Njemačka i Austrija odavno testiraju fleksibilnije rasporede koji donose bolje zdravstvene rezultate za radnike. Skraćivanje radnog vremena više nije eksperiment.
“Kada gledamo analize i predviđanja vezana uz budućnost rada, veliki broj izvješća pokazuje da su kompanije toga svjesne te da su se na globalnoj razini počele pripremati nudeći različite fleksibilne modele rada, fokusirajući se na dobrobit radnika. To su različite vrste mjera – od skraćivanja radnog vremena, do kliznog radnog vremena, ali i integracije drugih modela koji pružaju podršku ljudima koji imaju obitelj”, kazala nam je Mersiha Mima Mehić, stručnjakinja za tržište rada.
Izrazito mali broj kompanija u Bosni i Hercegovini donio je takve odluke. Oni koji jesu – ne žale. Jedna sarajevska IT kompanija, koja već tri godine radi u režimu četverodnevnog tjedna, bilježi izvrsnu produktivnost bez ijednog otkaza.
“Nismo imali odlazaka iz dijelova kompanije koje je zahvatila ta promjena. Ono što je također pozitivno jest da kandidati pokazuju interes za rad u kompaniji, a taj jedan dodatni slobodan dan veliki je razlog njihova interesa”, pojasnio je Dževdet Dautbegović, direktor IT kompanije.
Slobodan petak uz neradni vikend na snazi je već tri godine i u livanjskoj tvrtki koja se bavi distribucijom lijekova. Riječ je o regiji koju godinama muče odlazak stanovništva i manjak radne snage. Direktor poručuje: ako želimo zadržati ljude, čovjeka moramo staviti na prvo mjesto.
“Što se tiče same produktivnosti, definitivno nismo osjetili nikakav pad – samo smo dobili na atmosferi. Bez čovjeka ne može raditi nijedna firma, niti stroj. Svim nam mora u fokusu biti čovjek. Mislim da ne smijemo dopuštati da naši dobri ljudi odlaze izvan granica Bosne i Hercegovine, nego da mi, kao gospodarstvenici, moramo stvoriti najbolje uvjete”, istaknuo je Mario Pavlinović, direktor kompanije iz Livna.
“Zaboravljamo čovjeka, činjenicu da je čovjek taj koji, sa sociološkog aspekta, ostaje na kraju. Jako se lako daju otkazi, jako se lako riješite pet ili deset tisuća ljudi, a što se vrlo često dogodi? Onaj tko ih je otpustio nagrađen je milijunima jer je kompaniji donio dodatni profit”, poručio je Amer Osmić, sociolog i profesor na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu.
Ne mogu sve kompanije ići istim putem. No testiranje kraćih i fleksibilnijih modela trebalo bi postati pravilo, a ne rijetka iznimka. Jer samo tamo gdje je čovjek zaštićen – ostaje i radnik.
