Hajduk je prvi na tablici, a 5:0 izgubi od Rijeke koja je dobila tek četiri od četrnaest utakmica, Dinamo padne od Vukovara, Gorice, Lokomotive i Istre 1961… Naša liga, koja nosi naziv po kladionici SuperSport, trebala bi se zvati – Las Vegas. HNL je poput ruleta, nitko ne zna tko će iz “casina” s lovom na računu, a tko gol i bos.
Zašto? Od prvog do posljednjeg na tablici svi su nedorečeni. Neki s više individualne kvalitete i skupljih nogu, drugi s “budget postavom”, međutim, nitko ne odskače intenzitetom igre, brzinom, čvrstinom, kompaktnošću, jednostavno – nogometom koji bi bio klasa iznad, jamčio kontinuitet kvalitetnih izvedbi i nastupa s malo oscilacija. Svaka je momčad dovoljno spremna i taktički organizirana da se pokaže dobrom u defenzivi i tranziciji ako ima svoj dan, a niti jedna dominantna, što bi se očekivalo od pretendenata na naslov prvaka, da lomi suparnike kroz napadački nogomet.
U ligi amplituda često odlučuje tko je kako ušao u susret, kome se posrećilo ili čiji su igrači taj dan raspoloženiji pa komentatori i analitičari iste trenere i hvale i kude, po prigodi. Zato je SHNL težak za klađenje, to je rulet liga u kojoj nikad nisi siguran hoće li ispasti crveno ili crno.
S takvim karakteristikama igra se nogomet koji je gledljiv, ali i s tim manama to je ujedno i nogomet koji ima europske turbulencije i limite. Jamči rollercoaster navijačkih emocija, napetosti i neizvjesnost, a to nije loše, diže zanimanje i puni tribine.
Dinamo je iz pozicije boga kakvog je imao u doba svoje hegemonije sam pristao na status običnog smrtnika koji ima više tradicije, novca, i mnogočega od ostalih, ali je kao i svi smrtnici – ranjiv! Prošlo je već neko vrijeme kako je SHNL doživio metamorfozu u ligu u kojoj može svatko svakoga. Zato sa zanimanjem pratimo sljedeće kolo jer ništa nije sigurno. Živimo još jednu sezonu u kojoj se prvak ne zna unaprijed, a to je velika vrijednost lige. Nekad i bitnija od kvalitete, koliko je god viša razina igre, na standardima na kojima želimo naš nogomet nešto čemu moramo težiti.
