Nedavno je zagrebački gradonačelnik Tomislav Tomašević, na iznenađenje svojih simpatizera, potvrdio da mu je aktualni mandat ujedno i posljednji na čelu hrvatske metropole, ne otkrivajući čime će se nakon toga baviti. Usporedno s tom njegovom objavom pojavile su se i spekulacije o nastavku njegove karijere, pa se tako nagađalo da bi zagrebački gradonačelnik u doglednoj budućnosti mogao naslijediti predsjednika Zorana Milanovića, kojemu je postojeći mandat ujedno i posljednji, a također je rekao da se, nakon što odsluži svoje na Pantovčaku, više neće baviti politikom.
A ako bi se on umirovio, ljevica bi ostala bez svojeg jedinog lidera s kredibilitetom. Vidljivo je da trenutni predsjednik SDP-a Siniša Hajdaš Dončić nema kapaciteta za premijerski posao, a upitno je i koliko uopće ima političkog kapaciteta. Tako se, usred te krize na ljevici, kao mogući zajednički premijerski kandidat nametnuo Tomašević. Sežu li doista njegove ambicije do Banskih dvora, u ovom je trenutku teško reći, no nema dvojbe da zagrebački gradonačelnik sudjeluje u svojevrsnoj radikalizaciji društva, kao da želi izazvati tenzije i podjele onako kako to radi Milorad Pupovac. Vidi se to i iz toga što će u blagdansko vrijeme stanovnici glavnoga grada imati prilike uživati u još jednom nastupu Brenine snajke Aleksandre Prijović, a onda i u koncertu Željka Samardžića koji, doduše, u glavni grad stiže u privatnom aranžmanu.
U zagrebačkoj Areni svoj drugi koncert poželio je održati i glazbenik Marko Perković Thompson, ali se Tomašević tomu usprotivio te se požurio na dnevni red zagrebačke Gradske skupštine staviti prijedlog zaključka kojim se u prostorima Grada zabranjuje korištenje obilježja, slogana ili poruka kojima se veliča, potiče ili odobrava nacionalna, rasna ili vjerska mržnja. Primarno se to odnosi na pozdrav “Za dom spremni” koji je i sastavni dio legendarne Thompsonove “Bojne Čavoglave”. Ona je ljevičarima već dugo problematična, ali je se popularni glazbenik ne odriče jer ta pjesma možda i najviše simbolizira njegovu dugogodišnju karijeru, u kojoj su ga pratila razna podmetanja i kontroverzije, zahvaljujući čemu danas i jest tu gdje jest.
Poznato licemjerje
Thompson u Zagrebu ispisuje povijest, a s druge strane, u glavni se grad uvoze razni samardžići i prijovićke. Svatko ima pravo na svoj glazbeni ukus, reći će među prvima ljevičari kada im se spočitnu ovi turbofolk glazbenici i njihovi nastupi u Zagrebu, ali će to pravo osporiti Thompsonovoj publici. S obzirom na trenutno ozračje, može se zaključiti da je dovođenje tih srpskih glazbenika svojevrsna provokacija i poruka na koju bi morale reagirati desne udruge i političari pozivajući na sabotažu.
Jer samo bi to bila dobra reakcija na ono što ljevica čini Thompsonu, kojeg Tomašević koristi kako bi isprovocirao jedan dio građana nastojeći se dodvoriti svojem biračkom tijelu. Tomašević ih je razočarao uoči lokalnih izbora jer je popustio pod pritiskom i dopustio Thompsonu da nastupi na Hipodromu, gdje je on održao povijesni koncert. To je još jedan primjer dobro nam poznatog licemjerja hrvatske ljevice, koju u budućnosti želi voditi Tomašević. Narod je to “prokljuvio”, ali Tomašević još na svojoj strani ima dobar dio medija koji Thompsonu nikada nisu bili naklonjeni, zato se njegove odluke o zabrani Thompsonovih koncerata i ne propituju, iako je legitimno zapitati se kako će na to reagirati njegovi obožavatelji. A već se može čuti kako zagrebački gradonačelnik svojevrsnom zabranom “Bojne Čavoglave” izigrava premijera.
U gradu opterećenom komunalnim problemima, zagrebačka Gradska skupština po hitnom je postupku izglasala prijedlog zaključka kojim se gradonačelnika pozvalo da poduzme mjere radi sprečavanja fašističkih i ustaških simbola na svim površinama i prostorima kojima upravlja Grad Zagreb, što se, dakako, odnosi i na Arenu u kojoj Thompson krajem prosinca održava koncert.
Maskira probleme
Uz Tomaševićev blagoslov, Gradska je skupština prvi put donijela formalni akt kojim se u cijelosti zabranjuje korištenje pozdrava “Za dom spremni”, čime se Tomašević jasno svrstao na lijevi politički spektar, ako je nekomu to uopće dosad bilo dvojbeno. Gradonačelnik ima plan i za prvi Thompsonov koncert: izgovori li izvođač tijekom nastupa pozdrav “Za dom spremni”, Tomašević će od DORH-a i MUP-a očekivati da pokrenu postupke protiv izvođača, kojemu bi se ubuduće zabranili svi nastupi u gradskim prostorima.
Drugim riječima, Tomašević mu može zabraniti nastupe u gradskim prostorima, ali Thompson nikakve druge sankcije neće i ne može snositi izgovori li na početku svoje pjesme “Za dom spremni”. Iz toga nije teško zaključiti da se Tomašević nepotrebno poigrava gurajući se u prvi plan jer se zakonski Thompson ne može sankcionirati, što je više puta potvrdio i premijer Andrej Plenković, koji je sve svjesniji da mu se zagrebački gradonačelnik nameće kao konkurent na idućim parlamentarnim izborima. Zbog toga je vjerojatno u posljednje vrijeme sve češće u sukobima sa strankom Možemo, dok postojanje Siniše Hajdaša Dončića potpuno ignorira jer mu on nije nikakva konkurencija pa mu i ne želi davati na značaju.
Na značaju među ljevičarima ovom posljednjom odlukom zato dobiva Tomašević, koji poput kolegice Dalije Orešković ideološki obojenim odlukama pokušava ostati vidljiv i istodobno zamaskirati sve one stvarne probleme koji guše razvoj Zagreba. Što je s odvozom otpada, zašto se raspadaju tramvaji, zatvara li se Jakuševec i koliko je djece ostalo bez mjesta u vrtiću, sve su to teme od kojih Tomašević bježi namećući ove ideološke podjele.
Jedini problem
Sve mu je to nedavno u Skupštini vrlo mudro elaborirala HNS-ova zastupnica Ivka Odvorčić, koja se obrušila na gradski prijedlog da Tomašević dobije ovlasti da zabrani korištenje spornih simbola i slogana u gradskim prostorima. “Ja se neću baviti ni poviješću ni pravom ni Ustavom. Ja se samo pitam kako vam nije neugodno. Kako vam nije neugodno da se pored toliko problema koje imamo u gradu Zagrebu vi bavite Markom Perkovićem Thompsonom“, rekla je Odvorčić, naglasivši potom da nije bitno je li riječ o Thompsonu ili bilo kome drugome jer gradska vlast nema pravo određivati što će se pjevati i tko smije nastupati.
“Ono što mi se ne želi slušati, ja ne slušam, ali kolege su već napomenule – nama se tramvaji u Zagrebu ljuljaju kao brod. Naše su ulice sama jama. Pogledajte samo Ilicu kada dolazite do Trga. Na što ta Ilica sliči. Pogledajte na što nam sliče tramvajske pruge”, poručila je zastupnica pa podsjetila i da gradska vlast selektivno tretira izvođače. “Jeste li vi ovdje zato da nešto zabranjujete, da osuđujete tko će pjevati? Pa što ste dopustili Prijovićki pet dvorana… sedam, pardon. Nije bitno. Dopuštate sve, samo vam on smeta. Pa ako vam smeta, začepite uši, nemojte slušati, ali bavite se onime za što je ova Skupština ovdje”, oštro je komentirala HNS-ovka koja je Tomaševiću poručila da upita oca je li i on na ratištu slušao “Bojnu Čavoglave”.
“Vi ste se sada primili toga kao pijan plota, to vam je najveći problem u ovom gradu. Pa kako bismo mi bili sretan grad kad bi to bio jedini i najveći problem”, rekla je Odvorčić pogađajući u bit licemjerja koje se u javni prostor plasira s lijevog političkog spektra, uz blagoslov medija koji Tomaševića guraju u prvi plan, kao čelnika ljevice, strahujući od nadolazeće desne snage i navodnog ustaštva. A očito i on razmišlja u tom smjeru, izgleda da se vidi u ulozi novog vođe ljevice, što bi zbog nove radikalizacije ljevice, koja za sobom povlači i novu radikalizaciju desnice, moglo biti opasno za osjetljivo društvo kao što je ovo hrvatsko u kojem demokracija nikada nije zaživjela u pravom smislu riječi, jer da jest i da se uvažavaju i ova i ona mišljenja, rasprave o bilo kakvim oblicima zabrana ne bi bile dnevnopolitička tema.
Histerični nastupi
Takve teme, međutim, pogoduju Tomaševiću i njegovim “suborcima” jer znaju da su sada limitirani isključivo na Grad Zagreb, a ovakvim bi zabranama mogli izaći iz gradskih okvira. Pitanje je hoće li im to biti dovoljno da Tomaševića uzdignu na višu razinu, prije svega zato što Milanoviću ne treba potpuno vjerovati kada kaže da će odustati od politike.
Prije godinu dana nitko nije mogao ni sanjati da će se s Pantovčaka pokušati kandidirati za premijera, pa ne treba potpuno odbaciti ni mogućnost da će se u završnici aktualnog mandata opet pokušati nametnuti kao lider oporbe, preuzimajući kormilo od uspavanog Hajdaša. I sve to uz potporu dijela braniteljskih organizacija i nekolicine veterana koji mu “jedu iz ruke”, te uz potporu nekih stranaka takozvanog desnog predznaka.
Kakve su to stranke, moglo se vidjeti i na prošlim parlamentarnim izborima, na kojima je novoizabrani predsjednik Mosta Nikola Grmoja Milanoviću otvoreno nudio suradnju i zazivao pregovore s posrnulim SDP-om, čije posrnuće ljevica u posljednje vrijeme pokušava kompenzirati Tomaševićem. No njega bi, osim ambicioznog Milanovića, mogle utopiti i vjerne mu kolegice, čiji histerični nastupi nerijetko živciraju i one koji nisu naklonjeni ni Plenkoviću ni njegovoj stranci.
