(Foto: Josip Bandic / CROPIX)
Stočarski sektor i domaća mesna industrija suočeni su s jakim konkurentskim pritiskom velikih svjetskih proizvođača iz trećih zemalja te sve češćim pojavama zaraznih bolesti životinja. Izazovi su i niska samodostatnost u proizvodnji mesa te deficit kvalificirane radne snage, istaknuto je na 2. Konferenciji o mesnoj industriji koja se održava u Hrvatskoj gospodarskoj komori.
Iako je produktivnost hrvatske mesne industrije na svega 56 posto prosjeka Europske unije, od svih prerađivačkih industrija, ona je i dalje najproduktivniji segment prerađivačke industrije, uključujući i prehrambenu.
Samodostatnost u proizvodnji mesa je na razini 63 %. Od ulaska u EU samodostatnost je u goveđem mesu pala s 90 na 58 %, u svinjskom mesu sa 67 na 50 %, a u peradarskom s 81 na 73 %.
Posljedica je to smanjene proizvodnje, povećane potražnje, ali i povećane potrošnje mesa peradi. Značajno se smanjio i broj stoke, posebice rasplodnih grla, za 58 odnosno 48 posto, dok u peradarskoj proizvodnji bilježimo rast za 18 posto, istaknuli su na konferenciji.
U kojem trgovačkom lancu je najbolje meso?
Portal Dnevno.hr proveo je anketu na društvenim mrežama s pitanjem u kojem trgovačkom lancu se, prema njihovom iskustvu, može kupiti najkvalitetnije meso?
Odgovori su ponovno stigli u velikom broju, a najviše glasova nije dobio neki razvikani trgovački lanac već KTC, obiteljska tvrtka iz Križevaca koja posluje u 27 hrvatskih gradova i zapošljava više od 1.700 radnika.
Iako je dio čitatelja istaknuo i druge lance, poput Spara, Kauflanda, Konzuma, Pivca i mesnica Ravlić, komentari pokazuju da mnogi građani i dalje imaju duboko nepovjerenje prema mesu iz velikih trgovačkih lanaca. Velik broj njih radije bira kupovati u lokalnim mesnicama ili na OPG-ovima, gdje, kako kažu, barem znaju odakle meso dolazi.
“Niti jednom. U svakom bi se dalo naći svega i svačega”, “Jedino u Pivcu – najbolje. Ostalo, svuda samo smeće od mesa”, “U Šparu i Kauflandu se još jedino nisam razočarala”, “KTC- Oni mi jedini nikad nisu prodali smeće”, bili su neki od odgovora.
Kod OPG-a
“Nijedan komad mesa iz trgovačkog lanca, bilo kojeg. Nije usporediv s domaćim OPG-om. Netko je prisiljen kupiti tko možda nema u blizini OPG. Iako je danas barem sve online na dohvat ruke, ako se već odlučimo štedjeti i malo počastiti”.
“Naravno da neću kupiti iz drugog kraja države. Samo nismo Kina ni Rusija. Svatko danas svakoga odnekud zna. I vjerujem da će svatko tko imalo cijeni domaću proizvodnju prije kupiti iz domaćeg uzgoja. A kome je svejedno, taj će kupiti pile iz kojeg curi sivkasta sluz kao iz teletine ili svinjetine.”
“Tko će gdje kupiti nije tema. Ja sam samo naglasila da domaća proizvodnja ne mora biti garancija kvalitete. Ne vjerujem da je nekome svejedno kakvu robu će kupiti. Svi bi htjeli i dobro i kvalitetno i jeftino. Ovo što spominjete za meso rezultat je dugotrajnog stajanja po policama u dućanima, možda i višestrukog smrzavanja, i može se dogoditi i stranom i domaćem proizvodu.
Ponekad je industrijski proizvod više puta inspekcijski nadziran nego domaći. Kod domaćeg se ide na povjerenje prema onome tko prodaje. Ja sam na selu gledala kako priređuju proizvode za prodaju, a kako za sebe. Nije me oduševilo.”
