Hrvatski pjesnik, esejist, filozof disident i političar Vladimir (Vlado) Gotovac, uz Dražena Budišu bio je vodeći predstavnik hrvatskog “Trećeg puta” i predvodnik liberalne misli. Bio je predsjednik Matice hrvatske od 1990. do 1996. godine. U svibnju 1989. sa Slavkom Goldsteinom i Draženom Budišom osnovao je Hrvatsku socijalno-liberalnu stranku (HSLS), prvu političku stranku u Hrvatskoj nakon ponovnog uvođenja višestranačja. Gotovac je bio i jedan od “proljećara”, zbog čega je ranih 1970-ih osuđen na četiri godine zatvora i gubitak građanskih prava, uključujući zabranu objavljivanja i javnog nastupa. Odslužio je i drugu zatvorsku kaznu 1977. zbog intervjua švedskoj televiziji, tijekom koje je javno kritizirao totalitarizam i odbio priznati krivnju.
Nakon pada komunizma 1990. zaposlio se na Hrvatskoj radioteleviziji kao savjetnik direktora, a ubrzo je izabran i za predsjednika Matice hrvatske. Tijekom Domovinskog rata, 30. kolovoza 1991., održao je javni govor pred Zapovjedništvom 5. vojne oblasti, podržavajući majke vojnika prisilno zadržanih u JNA i kritizirajući agresivne generale. Kao zastupnik u Hrvatskom saboru od 1992., postao je jedan od najžešćih kritičara predsjednika Franje Tuđmana, kojeg je često optuživao za autoritarizam. Neslaganje s Budišom oko koalicije s HDZ-om dovelo je do njegovog izlaska iz HSLS-a 1997., nakon čega je osnovao Liberalnu stranku, kojoj je bio predsjednik do svoje smrti. Poznat je po poviku: „Čuvajte mi Hrvatsku od niskosti i mržnje!”
Na predsjedničkim izborima 1997. završio je treći. Tijekom izbornog skupa u Puli fizički ga je napao alkoholizirani HV-ov satnik, uzvikujući ustaške parole. Napad je osudila hrvatska i međunarodna javnost, a napadač je dobio uvjetnu kaznu. Gotovac je napadaču oprostio, ali je istaknuo kako je bio indoktriniran. Kasnije je došlo do sukoba s Draženom Budišom oko vođenja HSLS-a. Nakon poraza na stranačkoj konvenciji, Gotovac je napustio HSLS i predvodio Liberalnu stranku. Na parlamentarnim izborima 2000. izabran je u četvrti saziv Sabora na listi HSS-a. Vlado Gotovac preminuo je 7. prosinca 2000. u Rimu, a njegovo tijelo prevezeno je u Zagreb, gdje je pokopan na Mirogoju.
Vlado Gotovac
byu/Subject-Practice-613 inhrvatska
Hrvati o Gotovcu: Nije imao šanse, mi se divimo Mamićima
Jedan Hrvat se na Redditu prisjetio Gotovca. “Jučer sam objavio citat Vlade Gotovca i vidim da mnogi ljudi poštuju njegov lik i djelo. Zanima me što mislite – kako bi izgledala Hrvatska da ju je on vodio? Zašto je hrvatski narod odbacio Vladu Gotovca?”. Iz odgovora se stječe dojam da Hrvati zaista nisu zaboravili Gotovca te da mnogi misle kako bi Hrvatska pod njegovim vodstvom danas izgledala znatno drugačije – u pozitivnom smislu. “Sigurno puno normalnija i poštenija”, jedan je od komentara. No, javilo se mnogo onih koji opominju da čovjek poput Gotovca ni u današnjoj Hrvatskoj ne bi ušao u vrh politike. “Ne brini – narod bi Vladu Gotovca odbacio i danas”.
“Hrvati se dive primitivcima koji izigravaju frajere, a ne intelektualcima koji se pristojno ponašaju i pišu stihove. U Hrvatskoj prolaze Mamići, Bandići, Sanaderi, Milanovići. Vlado Gotovac nije imao šanse, a s obzirom na to koliko smo se poseljačili od devedesetih, danas ni Tuđman sa svojim ekscesima (tenisom, HAŠK Građanskim i Bespućima povijesne zbiljnosti) ne bi prošao”, komentiraju korisnici Reddita.
Dodaju, bio je jedan od rijetkih koji je htio imati diskusiju, a ne odmah oružani sukob. “Da je sa srpske strane bilo takvih ljudi, ne bi došlo do eskalacije. Ovako… što se može. Kao ljevičar ne mogu podržavati taj smjer – socijalno u HSLS-u je tu više reda radi – ali kao čovjeka ga i danas apsolutno vidim kao razumnu osobu”. Dodaju da je bio ‘ljudina, ali nakon atentata na njega vidjelo se kamo ide Tuđmanova Hrvatska’.
‘Nama su pojmovi društvene odgovornosti strani kao i prije 40 godina’
Nadalje u komentarima dodaju da bi, nažalost, bio koji scenarij s Vladom Gotovcem na čelu izvršne vlasti bio bi osuđen na propast. “Društveno uređenje kakvo je zagovarao Vlado Gotovac nikada nije dijelilo više od 5% odrasle populacije Hrvatske. Pojmovi osobne odgovornosti i društvenog dobra i danas su nam kao naciji jednako strani kao i prije četrdeset godina. Čvrsto vjerujem da bi u nekoj alternativnoj stvarnosti, u kojoj smo izgubili rat i ostali u Jugoslaviji pod srpskom dominacijom, isti političari i dalje upravljali Hrvatskom”, smatra ovaj Hrvat dok drugi ocjenjuje:
“Ekonomski bi sve bilo više-manje isto; ne mislim da je on imao neko posebno znanje o tome, a većina tajkuna bi jednostavno prešla na njegovu stranu. Vojno bi možda bilo lošije, jer je Francek tu bio jači i stručniji od njega, ali opet, dosta toga ovisi o ljudima oko njega. Bio je dobar govornik, ali nemam pojma kakav bi bio po pitanju odlučnosti i kako bi reagirao u teškim situacijama u kojima doslovno ovise životi.
Za Račana sam siguran da bi tu bio užasan, a za njega ne znam – ne bi bio prvi koji je dobar govornik, a rezultati nisu na toj razini. Ideološki bi možda bili nešto liberalniji, ali ne vidim koliko bi on tu mogao napraviti u ratno doba i uz mentalitet Hrvata; ranije bi vjerojatno došlo do ideoloških prepucavanja oko gluposti. Također, mislim da bi većina Tuđmanovih ljudi bila na istom mjestu, samo bi prešli na drugu stranu. Ok, možda ne većina, ali dobar dio njih sigurno, pogotovo oni koji su bili ideološki lijevo, centar ili nigdje. Ne vidim gdje ga je narod odbacio, ali ajde”.
