Jeste li znali da sićušne metalne nanočestice (manje od tisućinke vlasi kose) iz vaše kreme za sunčanje, odjeće ili elektronike na kraju završe u pročišćivačima otpadnih voda? Tamo se većinom uhvate u mulju, u kojem se skriva između deset milijuna i trideset milijardi nanočestica po gramu, ovisno o metalu i uzorku.
Znanstvenici s Instituta Ruđer Bošković i Instituta Jožef Stefan razvili su jednostavnu metodu, svojevrsno „povećalo za mulj“, koja im omogućuje da isperu nanočestice i dobiju precizne podatke o njihovoj veličini. Procjena rizika sugerira da današnja primjena mulja u poljoprivredi nosi zanemariv do nizak ekološki rizik te da je dosadašnji način primjene mulja u poljoprivredi siguran za okoliš.
No, oprez je i dalje potreban jer su nanooblici metala pokretljiviji i reaktivniji od svojih „klasičnih“ oblika pa metale poput srebra (Ag) i cinka (Zn) treba posebno pratiti zbog njihove veće reaktivnosti. Zahvaljujući ovom otkriću, komunalna poduzeća i inspekcije sada imaju pouzdan alat za rutinski nadzor mulja i donošenje novih propisa o otpadnom mulju.
Istraživanje je objavljeno u časopisu Journal of Hazardous Materials. Autori su dr. sc. Mavro Lučić (prvi i dopisni autor) i dr. sc. Željka Fiket s IRB-a te dr. sc. Radmila Milačič Ščančar, dr. sc. Janez Ščančar, dr. sc. Bor Arah i dr. sc. Janja Vidmar s Instituta Jožef Stefan, uz potporu Slovenske istraživačke i inovacijske agencije (ARIS, Program P1–0143) i sredstava Europske unije – NextGenerationEU.
D.G.
