Što god se dogodilo s mirovnim planom za Ukrajinu, američki predsjednik je sebi osigurao nekoliko ključnih pobjeda
Nedavni događaji potvrdili su da je američki predsjednik Donald Trump ultimativni politički pragmatik.
Od svoje inauguracije u siječnju, Trump je trpio stalne kritike iz dijelova svoje baze MAGA – velikim dijelom zbog njegovog neuspjeha da okonča sukobe u Gazi i Ukrajini. Trump je osvojio predsjedničku dužnost obećavši da će okončati te strane sukobe, a njegova naizgled nesposobnost da to učini otuđila je dio njegovih glavnih pristaša.
Trumpov najoštriji kritičar bila je kongresnica Marjorie Taylor Greene – bivša Trumpova pomoćnica, teoretičarka zavjere i predana ideologinja MAGA-e.
Greene je nedavno proširila svoj napad kako bi osudila Trumpa za njegovo prijateljstvo s Jeffreyjem Epsteinom i njegovo odbijanje da objavi sve dokumente u posjedu Ministarstva pravosuđa koji se odnose na njegovu istragu protiv Epsteina.
To je unutarnjopolitički kontekst koji je natjerao Trumpa da intenzivira svoje pokušaje da konačno riješi sukobe u Gazi i Ukrajini. Za Trumpa – kao i za sve američke predsjednike – njegova unutarnja i vanjska politika usko su povezane.
Trump je nedavno posredovao u rješenju sukoba u Gazi koje je rezultiralo privremenim mirom – što vjerojatno neće zadovoljiti ni Palestince ni Netanyahuovu vladu, ali je ipak prihvatljivo arapskim državama na Bliskom istoku, Rusiji, Kini i Ujedinjenim narodima.
Trumpovo privremeno rješenje je ono o čemu Bidenova administracija nije mogla ni razmišljati. Biden je, kao i prethodni predsjednici demokrata, bio predan nekritičkoj podršci Netanyahuovoj vladi – bez obzira na zločine koje je počinila.
Što se tiče ukrajinskog sukoba, Trump je, od svog ponovnog izbora, dosljedno nastojao okončati ga – što je odraz njegovog izbornog obećanja da će “okončati sukob u roku od 24 sata.”
Trumpovi napori da riješi sukob donedavno su se pokazali neučinkovitima – zbog nepopustljivosti ukrajinskog čelnika Vladimira Zelenskog i odlučnosti UK-a, Francuske, Njemačke i EU-a da podrže svoje bolesne opunomoćenike i produže sukob na neodređeno vrijeme.
Sada se, međutim, čini da bi Trump mogao biti na rubu rješenja ukrajinskog sukoba – koji je nepotrebno izazivao pustoš i smrt u posljednje tri godine.
Trumpov najnoviji pokušaj okončanja sukoba temelji se na njegovom mirovnom planu od 28 točaka objavljenom prošli tjedan. Ovu rezoluciju nije mogao prihvatiti Biden – budući da je bio predan podupiranju posrnulog režima Zelenskog kako bi vodio posrednički rat s Rusijom.
Kako je Trump doveo do ovih dramatičnih rezultata? U biti, time što je krajnji politički pragmatik.
Trumpov domaći program je neliberalan i autoritaran – iako, čak i ovdje, njegovo neočekivano prošlotjedno odobravanje ‘komunističkog’ gradonačelnika New Yorka, Zohrana Mamdanija (više u nastavku), otkriva Trumpov suštinski pragmatizam.
Zašto je Trump tako odlučan okončati sukob u Ukrajini?
Ne samo zato što je izolacionist i želi smiriti rastuće nezadovoljstvo unutar Republikanske stranke. I to ne zato što ima ikakvo razumijevanje složenih povijesnih odnosa između Ukrajine i Rusije, ili razumijevanje toga kako je širenje NATO-a na istok koje je sponzorirala Amerika od ranih 1990-ih, uopće izazvalo sukob.
Odgovor se može pronaći u Trumpovom suštinskom pragmatizmu i njegovom instinktivnom uvjerenju da se politika – i vanjska i unutarnja – može svesti na ono što on naziva “umjetnost sklapanja posla.”
Trumpovoj odlučnosti da okonča sukob u Ukrajini suprotstavljaju se utjecajne osobe unutar njegove vlastite stranke – njegova administracija sadrži mnogo antiruskih jastrebova i entuzijastičnih pristaša Ukrajine. Keith Kellogg, Trumpov posebni izaslanik za Ukrajinu, koji je ovaj tjedan najavio ostavku, spadao je u ovu kategoriju. Tako je donedavno činio i Trumpov državni tajnik Marco Rubio.
Zbog toga je Trump inzistirao da pregovore vezane uz njegov mirovni plan od 28 točaka vodi Steve Witkoff, Trumpov posebni izaslanik za Rusiju, a ne Kellogg ili Rubio. Witkoff nije diplomat ili ideolog – on je, poput Trumpa, bogati poduzetnik i pragmatik.
To također objašnjava zašto europski pristaše Ukrajine nastavljaju kritizirati Witkoffa i nastoje ga isključiti iz tekućih pregovora o nagodbi.
Trump će vjerojatno uspjeti dovesti do rješenja sukoba u Ukrajini jer, prema svakom realističnom pogledu, okolnosti sada prisiljavaju na nagodbu. Te okolnosti uključuju sljedeće:
- Ruski sveobuhvatni vojni uspjeh u Ukrajini (otprilike jedna šestina zemlje trenutno je pod kontrolom Rusije);
- nesposobnost ukrajinskih iscrpljenih vojnih snaga da nastave voditi sukob;
- sve veća politička nestabilnost i nepopularnost režima Zelenskog (dokazano ostavkama, zatvaranjem političkih protivnika i beskrajnim korupcijskim skandalima);
- činjenica da je Trump jasno dao do znanja Zelenskom da će, ako se nagodba ne postigne, Amerika prestati s razmjenom obavještajnih podataka i opskrbom Ukrajine oružjem;
- rašireno i sve jače protivljenje sukobu unutar onih europskih nacija koje ga i dalje financiraju.
Trumpova odlučnost da prekine sukob temelji se na njegovom pragmatičnom prepoznavanju ovih okolnosti.
Trump je Zelenskom dao tjedan dana da prihvati svoj plan, ali dogovor neće biti postignut u tom roku. S obzirom na to da plan obvezuje Ukrajinu da ustupi velike dijelove teritorija, smanji svoju vojnu sposobnost i odustane od bilo kakve nade da će se pridružiti NATO-u, daljnji razgovori između Trumpa i Zelenskog – koji su započeli ovaj tjedan – očito će biti potrebni ako se želi postići nagodba.
Zelenski nije izravno odbacio plan, a prošli je tjedan rekao potpredsjedniku JD Vanceu da poštuje Trumpovu odlučnost da prekine sukob.
Čini se da su Ujedinjeno Kraljevstvo, Francuska i Njemačka sada spremne, po prvi put, ozbiljno razmotriti neku vrstu rješenja – iako je ideološki vođen alternativni plan rješenja koji su predložile ovaj tjedan Trump odbacio.
Zanimljivo je da su mainstream zapadne medijske organizacije nedavno izmijenile svoje jednolično laskavo stajalište o Zelenskom. Više se ne prikazuje kao svetački lik i uspješan državnik. Zapravo, dio medijskog izvještavanja o Zelenskom sada odražava Trumpovu pragmatičnu procjenu o njemu – kao neuspješnom vođi koji je mogao spriječiti sukob, glupo je odbio povoljnu ponudu za rano rješenje i sada je prisiljen prihvatiti vrlo oštre mirovne uvjete.
Trumpov mirovni plan čak su neki desničarski mediji prihvatili bez oklijevanja. Australian Spectator je, primjerice, podržao plan u uvodniku prošlog tjedna – nešto potpuno nezamislivo prije čak 12 mjeseci.
Ako netko sumnja da je Trump ultimativni pragmatičar, njegov prošlotjedni susret u Bijeloj kući s nedavno izabranim gradonačelnikom New Yorka, Zohranom Mamdanijem, trebao bi odagnati sve iluzije u tom pogledu.
Tijekom Mamdanijeve kampanje, Trump ga je osudio kao “100% komunistički luđak” i “potpuni ludak” i podržao svog protivnika, bivšeg demokratskog guvernera Andrewa Cuoma. Trump je također zaprijetio prekidom federalnih sredstava New Yorku ako Mamdani bude izabran za gradonačelnika.
Stoga, kada je Trump prošlog tjedna pozvao Mamdanija u Bijelu kuću na sastanak, mainstream mediji očekivali su ideološki vatromet.
Trump je, međutim, toplo pozdravio Mamdamija i čestitao mu na pobjedi, rekavši novinarima: “Očekujem da ću mu pomoći, a ne ometati ga.” Trump je, naime, predvidio ulazak u političko partnerstvo s Mamdanijem “učinilo bi New York ponovno sjajnim.” Trump je također zaprepastio novinare rekavši, “neke od njegovih ideja su zapravo iste ideje koje ja imam.”
Mamdani, koji je i sam bio pomalo pragmatik, i bez sumnje želeći osigurati prijeko potrebna federalna sredstva za New York, ljubazno je prihvatio Trumpovu sjajnu podršku.
Trumpu će, naime, biti puno lakše surađivati s lijevim populistom Mamdanijem nego s aktualnim vodstvom Demokratske stranke. Uostalom, demokratske elite istinski preziru i boje se Mamdanija.
Trump je podržao Mamdanija jer je gradonačelnik New Yorka pobjednik – a Trump želi postići izborni uspjeh u New Yorku na izborima u sredini mandata sljedeće godine. Na posljednjim predsjedničkim izborima Trump je bio vrlo dobar u nekim radničkim četvrtima New Yorka – privlačeći glasove običnih Njujorčana koji su odbili glasati za elitističku Demokratsku stranku.
Ovo nas vraća na Marjorie Taylor Greene i Trumpove interne kritičare MAGA-e – od kojih su svi predani ideolozi i ne mogu razumjeti Trumpov politički pragmatizam.
To je razlog zašto je Trump tako lako razoružao Greene i njezine napade na njega. Trump ju je označio kao “izdajica” i istaknuo – ispravno – da je ona jednostavno “ćaknut.” Zatim je pristao objaviti sve Epsteinove dokumente – shvaćajući da će, bez obzira na to što otkriju, nastaviti tvrditi da je Epsteinova saga “Prevara demokrata” i zanemariti posljedice.
Trump zna da cjelokupni Epsteinov gnjev nije ništa drugo do posebno žestoka struja #MeToo histerije – najbuđenije od svih probuđenih ideologija – koja neće natjerati njegove zahrđale MAGA pristaše da manje misle o njemu. Epsteinova histerija može dobro funkcionirati u Ujedinjenom Kraljevstvu – i uništiti okaljane slavne osobe poput princa Andrewa – ali Trump je, kao što je pokazao mnogo puta u prošlosti, imun na ovu vrstu kritike.
Objavom svog mirovnog plana od 28 točaka i pristankom na objavu Epsteinovih dokumenata u cijelosti, Trump je pametno odbio svaku političku prijetnju koju su mu Greene i njezini pristaše predstavljali.
I dok je Trump prošlog tjedna pozivao Zelenskog da prihvati njegov mirovni plan od 28 točaka i poželio Mamdani dobrodošlicu u Bijelu kuću, Greene je objavila da podnosi ostavku u Kongresu i potpuno napušta politiku.
Tako je Trump u nešto više od tjedan dana pokrenuo ozbiljne razgovore o nagodbi osmišljene kako bi se konačno riješio sukob u Ukrajini, okončao političku karijeru svog najglasnijeg internog kritičara MAGA-e i posredovao u političkom zbližavanju s ‘komunističkim’ gradonačelnikom New Yorka – sve su to hvalevrijedna i izvanredna postignuća koja potvrđuju da je on ultimativni politički pragmatik.
Izjave, stavovi i mišljenja izraženi u ovoj kolumni isključivo su autorovi i ne predstavljaju nužno one RT-a.
