Hajduk je na Rujevici podbacio kolektivno, jednostavno nije bilo raspoloženog pojedinca, a utakmica je realno bila gotova nakon 22 minute kada je Ivušić već dva puta vadio loptu iz svoje mreže. Mogao je Gonzalo Garcia komotno napraviti svih 5 zamjena već na poluvremenu. Kad smo već Ivušića prvog spomenuli, on i nije nešto kriv za golove, što je najtragičnije. Kako se praktično “nitko nije ni pojavio” na utakmici, dogodilo se kolektivno sivilo koje nije izbjeglo niti najužu obranu. Griješili su svi Hajdukovci, dodavali čiste lopte Riječanima u noge, ali takvi “blackoutovi” su kod obrambenih igrača najuočljiviji i ne mogu se ama baš nikako ispraviti. Ako primjerice veznjak krivo procjeni, ne zatvori, ima još vremena za popravni. Stopere i bekove, pak, može spasiti samo vratar, a Ivušić kod udaraca Fruka baš i nije imao neke izglede.
Baš je obrana Bijelih bila jedna od linija na kojoj su se mogle očekivati rotacije obzirom da su Hodak, Hrgović i Mlačić par dana ranije igrali za U-21 reprezentaciju. Mogli su ih možda zamijeniti Karačić ili Raci, ali Garcia im je dao puno povjerenje. I tom se trojcu, a s njima i Zvonimiru Šarliji, dogodila utakmica koja jasno oslikava poslovicu da je “odrastanje skupa škola”, ovaj puta u nogometnom smislu. Jednostavno, ništa mladim Hajdukovcima nije polazilo od noge, a nije im pomogla niti “mrtvačka greška” inače mentora Zvonimira Šarlije. Najiskusniji dionik obrane Bijelih spremno se pojavio pred kamerama i nakon teškog poraza izjavio da je njegova greška prelomila utakmica. Zaista lijepo od njega što je barem podmetnuo leđa svojim mnogo mlađim kolegama. Uopće nije pretjerano kazati da je obrana Bijelih do ovog susreta bila najbolja u ligi, a tome svjedoči i samo 8 primljenih golova. No, nije ni bilo realno za očekivati da će se takve predstave pružati sve do kraja jesenskog dijela prvenstva. Kada imate 18, 19 i 21 godinu mora vam se dogoditi jedna “žuta minuta”. Ma ne minuta, nego i svih 90.
Naprosto je to proces odrastanja mladića koji će gotovo sigurno u Hajdukovu blagajnu nekada donijeti milijune kao što su to činili njihovi prethodnici Prpić, Vušković, Domagoj Bradarić… Zaboravlja se i činjenica da su ovi momci u kontinuitetu odradili pola tuceta utakmica na ozbiljnoj razini. Pa, morala je doći i jedna loša, nije to ništa strašno i neočekivano. No, uvijek je pred trenerima ta zamka s mladima koja glasi kako ih dozirati, kako spriječiti da “izgore”? Zapravo to uopće nisu lako procjene. Evo, poraz od 5:0 je težak, a već je pred vratima Varaždin koji je iskusna ekipa. Kako će Garcia reorganizirati obranu, hoće li, i koliko biti rotacija? Sve su to pitanja na koja odgovor zna samo trener Bijelih.
Možda bi zaista igračima poput Mlačića ili Hodaka dobro došla utakmica predaha. Hrgović je već nešto i iskusniji jer mu je ovo druga ozbiljna seniorska sezona, ali poglavito ekstremno mladi dvojac je praktički preko noći postao standardan u prvoj momčadi Hajduka. Govorio je to i Garcia još tamo u ljeto kada je Mlačić od pete opcije postao prva. Kamo sreće da Hajduk ima dovoljno širok kadar pa igrači poput Karačića, Racija i Gonzaleza čekaju na klupi. I valjda bi trebali uvijek biti spremni uskočiti. Možda je baš vrijeme da prekaljene iskusnjare podmetnu leđa za mlađe suigrače i pruže im 90 minuta predaha. Sigurno bi im dobro došlo…
