Gotovo u isto vrijeme kada se saznalo da je Andrija Mikulić uhićen, saznalo se i da je ovaj moćni HDZ-ovac razriješen s pozicije glavnog državnog inspektora. Kao što je poznato Mikulićevo razrješenje odvilo se na zatvorenom djelu sjednice Vlade zbog istrage u sklopu koje se sumnja na primanje mita.
Osim Mikulića na popisu uhićenih našla se još nekolicina ljudi među kojima i njegov kum Dragan Krasić donedavni načelnik sektora za rudarstvo u Ministarstvu gospodarstva. Spekulira se da su Krasić i Mikulić navodno primili 120.000 eura mita i veće količine mesa.
I mito, i meso
I dok je Mikulić široj javnosti dobro poznat njegov kum Krasić u javnom se prostoru nikada nije previše eksponirao mada su ga bez pretjeranog odjeka i nedavno prozivali Mostovi vijećnici iz Sinja koji su u svojem priopćenju tvrdili kako je nositelj NL dr. Jadrijević koja je u ondašnjem Gradskom vijeću ima tri vijećnika Stipislav Jadrijević u sukobu interesa.
‘‘MOST-ovi vijećnici izražavaju ozbiljnu zabrinutost zbog otvorenog sukoba interesa u kojem se nalazi poduzetnik Jadrijević, jedan od ključnih aktera tzv. rudokop koalicije (HDZ i NL poduzetnika Jadrijevića). Njegovo djelovanje, u suprotnosti s člankom 4. Zakona o sprječavanju sukoba interesa, jasno pokazuje da osobni i privatni interesi prevladavaju nad javnim dobrom i interesom građana Sinja”, tvrdili su Mostovci naglašavajući da Gradsko vijeće treba biti mjesto donošenja odluka o interesu razvoja i napretka zajednice, a da je ono umjesto toga pretvoreno u poligon za ostvarivanje privatnih ambicija i pogodovanje interesnim skupinama.
”Odbijanjem gradonačelnikovog amandmana vezanog uz Kojića gredu, rudokop koalicija ponovno je potvrdila da joj nije stalo do suradnje ni konstruktivnog rada, već isključivo do rušenja gradonačelnika Mire Bulja i prikrivanja vlastitih interesa”, tvrdili su nadalje u sinjskom Mostu skrećući pažnju na to da su isti akteri sudjelovali i u postupku oduzimanja eksploatacijskog polja gipsa Stipanovića greben sinjskoj Ciglani.
Sinjske veze
”Naime, na zahtjev fiktivnog trgovačkog društva Draga-Sadra d.o.o. – prije iz Zagreba, sada iz Sinja – a koje nema nijednog zaposlenog niti prometa na računu, Ministarstvo gospodarstva je 2003. godine oduzelo Ciglani eksploatacijsko polje gipsa Stipanovića greben, koje joj je pripadalo pravomoćno. U tom postupku ključnu ulogu imao je tadašnji načelnik Odjela za rudarstvo, Dragan Krasić, a upravo je on i danas prisutan u istim strukturama interesa.
Upravo tu se pokazuje istina: isti ljudi koji guraju interes na Kojića gredi, sudjelovali su i oko Stipanovića grebena – jer dvaput je dvaput. Riječ je o jasnom obrascu djelovanja, gdje se javne funkcije koriste za privatne probitke, dok se razvojni projekti od strateške važnosti za građane sustavno blokiraju”, kazali su Mostovi vijećnici. Ne čudi stoga da se Bulj i sada javno referirao na Krasićevo uhićenje.
”Daroviti su Mikulić i Krasić, kumovi Rudokop koalicije u Sinju i SD županiji. Toliko su daroviti da mrtve ožive. Mrtvo, neaktivno eksploatacijsko polje Koića greda u Lučanima oživili da bi se sastavila Rudokop koalicija u gradskom Vijeću”, kazao je Bulj na svojem Facebook profilu. O Krasiću se mimo toga Buljeva spominjanja malo toga može pronaći, no zanimljivo je da je o njemu još 2008. u Globusu pisao pokojni Denis Kuljiš.
Ovaj legendarni novinar tada je progovarao o velikoj aferi u Ministarstvu poduzetništva nazivajući Krasića običnim, srednjerangiranim državnim činovnikom u imperiju Ministarstva gospodarstva koji je u međuvremenu napredovao do pozicije načelnika Sektora za rudarstvo. Pri tome i sami Kuljiš tumači kako ravnatelj Uprave za energetiku i rudarstvo po dužnosti potpisuje akte koje mu Krasić podnosi, no kako je nestručan za specijalizirano rudarstvo tako mu je morao pokloniti povjerenje.
Kamen umjesto kokaina
”Čime se zapravo bavi Sektor za rudarstvo u zemlji u kojoj ne radi ni jedan rudnik”, pitao se tada Kuljiš objašnjavajući kako taj sektor regulira i administrira lukrativnu djelatnost eksploatacije arhitektonskog kamena, boksita, sirove sadre i tupine od koje se pravi cement. ”U zemlji ima oko 500 eksploatacijskih polja «mineralnih sirovina», a u Dalmaciji su rasprostranjene velike količine dekorativnog kamena, koji je strahovito skup. Kubični metar arhitektonskog kamena I klase na iskopu košta 550 eura.
Pritom eksploatacija nije osobito zahtjevna visoka tehnologija, dotjeraš bager, dijamantnu pilu i nekoliko šljakera, a državi plaćaš koncesijsku naknadu od 2%, još umanjeno za eksploatacijske troškove! Proizvodnja košta najviše 100 eura po kubiku, što znači da u kamenolomu koji proizvodi samo tisuću kubika godišnje, ni kriv ni dužan, zaradiš tri-četiri milijuna kuna na godinu.
Naš kamen silno je tražen, izvozi se u Italiju i u Kinu, a izvozna pristojba je upravo smiješna – samo 1%! Trgovci i dileri nacrtaju se u kopu sa svojim šleperima, samo trebaš dizalicu da im utovari blokove. Zašto bi čovjek švercao drogu, ako može otvoriti kamenolom? Ali, prvo moraš dobiti koncesiju”, tumačio je Kuljiš.
Krasić je pak prema njegovim saznanjima još u prvoj HDZ-ovoj vladi 97-e stigao u Odjel za rudarstvo i s nekoliko problematičnih odluka uzrokovao pritužbe s nižih razina države uprave koje su brzo legle pa je kao načelnik Sektora dobio gotovo neograničenu vlast u oblasti rudarstva pri čemu nije nevažno spomenuti niti to da je Krasić nećak državne revizorice Šime Krasić.
Vizionarski tekst
”Da bi baš sve baze bile pokrivene, Krasićev kum, Andrija Mikulić, postao je, štoviše, glavni državni inspektor za rudarstvo! A zatim je postao poslovni partner Krasićeve žene Ozane, geologinje. S kapitalom od 18 tisuća kuna njih dvoje su 1998. popola osnovali firmu ”Adriakamen” i od Krasićeva Sektora za rudarstvo 1999. zatražili otvaranje istražnog polja Plano, pet kilometara sjeveroistočno od Trogira.
Riječ je o rimskom kamenolomu na brdu poviše mjesta gdje se kamen, na ležištu Seget, vadio od pamtivijeka – od njega je načinjen Radovanov portal trogirske katedrale, zvonik splitske prvostolnice, mnoge palače u Veneciji i Carigradu, a u novije doba, Fischer von Erlach upotrebio ga je za dogradnju bečkog carskog dvorca Hofburga”, pisao je Kuljiš. Koncem 99-te Krasić odobrava istraživanje površine od 22,88 s tim da je spomenuti dvojac zatražio iskop 970 kubika godišnje.
Kako su istražne radnje obavljene samo na manjoj čestici od 3,95 hektara utvrđeno je da već tu ima 400.000 kubika kamena što je prema tada važećem Zakonu o rudarstvo bilo deset puta previše. ”Dakle, pošto je «Adriakamen» tražio 970 kubika, puta 40 godina – smjeli su dobiti nešto manje od 40.000 m3, a to znači, maksimalno oko 4 hektara ovog bogatog kamenoloma. S tim da ni to ne bi bio loš biznis – kamen je prva liga, pa bi im donio zaradu od 20 milijuna eura. Hosana! Ali, valjani poduzetnici imali su veće ambicije”, tvrdio je novinar uz opasku da su malo pričekali jer se mijenjala vlada pa je na čelo države stigla Račanova trećesiječanjska koalicija kada u Upravu za energetiku i rudarstvo stiže ekipa Goranka Fižulića.
Preživio sve vlasti
No, Krasić je promjenu vlasti preživio, a njegov novi šef ravnatelj Uprave za energetiku u lipnju 2021. rutinski potpisuje rješenje kojim se Adriakamenu odobrava eksploatacija na kompletnoj površini od 22,88 hektara. ”Koncesija na kamenolom pet kilometara udaljen od centra Trogira, malog mjesta u kojem se sve zna, izazvala je ogovor, pa Mikulić i gđa. Krasić prodaju svoju firmu nekim ljudima za – 70 tisuća eura. Zatim je dopala u ruke veletrgovca Pave Drpića.
To bi značilo da se on jeftino domogao milijardske koncesije, ako su prodavači zaista tako naivni kao što se čini. Drpić je, inače, vlasnik više kamenoloma po Dalmaciji, ima interese u Bugarskoj i Makedoniji, a posredovao je prilikom prodaje vrlo cijenjenog bračkog kamena u Italiju. Ono što je Mamić za nogomet, to je Drpić za kamen”, pisao je Kuljiš. Nakon što je njegov članak objavljen u Globusu Sanaderova vlada smijenila je i Krasića i Mikulića, a onda je pao i Sanader.
Vladu preuzima Jadranka Kosor, a Krasić biva vraćen u ministarstvo gospodarstva na mjesto načelnika Sektora Rudarstva dok Mikulić iz Državnog inspektorata- sektor rudarstva prelazi u Ministarstvo gospodarstva da u Sektoru rudarstva pomaže kumu, odnosno mužu svoje bivše partnerice.
Nevjerojatna bizarnost
Naknadno je Slobodna Dalmacija objavila članak o slučaju iz 2009. tvrdeći da nije utvrđeno nikakvo protuzakonito djelovanje međutim legendarni Kuljiš i ovdje uočava nevjerojatnu bizarnost.
”Ta komisija, piše Slobodna, uspjela je za samo jedan dan – istog dana kad je molba zaprimljena – izdati dozvolu za nastavak rada nekoj tvrtki s Brača. Vlasnik tvrtke bio je – Pavo Drpić, a direktor – Mirko Bauk, otac Arsena Bauka, koji dvije godine kasnije postaje Milanovićev ministar državne uprave. Bračani! Mikulić je u međuvremenu započeo i postigao blistavu političku karijeru.
Još pod SDP-om postao je predsjednik Nadzornog odbora tvrtki HŽ Cargo i HŽ Infrastruktura, te član Nadzornog odbora ZET-a i hotela ”Palace”. Zatim je poslije lokalnih izbora 2013. kao predsjednik zagrebačkog HDZ-a, imenovan potpredsjednikom Gradske skupštine. Njegov drugi kum, Milijan Brkić – Vaso, potpredsjednik stranke, sad ga, štoviše, zagovara kao kandidata za gradonačelnika na izborima 2017. iako je na prošlim lokalnim izborima stranka s Mikulićem na čelu dobila samo 14,7% posto glasova”, pisao je novinar.
