U sezonu je kao prvi vratar Slavena Belupa krenuo Osman Hadžikić (29), reprezentativac Bosne i Hercegovine, koji je u Koprivnicu ljetos stigao iz mostarskog Veleža. Međutim, nakon što je Hadžikić i treći put postao otac, na golu ga je zamijenio Ivan Čović (35), koji je odličnim predstavama opravdao ukazano povjerenje.
– Zadovoljan sam kako branim i kako cijela ekipa izgleda. Uvijek iskoči netko, kao ove sezone Jagušić. Kad je momčad dobra, onda se i pojedinci istaknu – rekao nam je Čović.
Riječ je o vrataru punom iskustva, a kako bi rekao Mile Petković, iskustvo je nenadoknadiva kategorija.
– Apsolutno se slažem s tim. Iskustvo puno pomaže. Velika je razlika kad sam branio s 20 godina i sada. Puno je lakše s ovim iskustvom stati na gol nakon što neko vrijeme ne braniš.
Vi ste dobili priliku koju ste odlično iskoristili?
– To je tako u golmanskom svijetu, specifična je to pozicija. Ili braniš, ili ne braniš. Nikad nisam kolegi želio ozljedu ili nešto slično, ali činjenica je da se golmani rijetko mijenjaju. Najbitnije je da stalno treniraš na sto posto tako da nemaš straha kad dođe utakmica. Svaki novi trening je novo dokazivanje, a mislim da sam ja svoju priliku iskoristio na najbolji mogući način.
U Koprivnicu ste stigli 2020. godine, dosta toga ste već prošli s Farmaceutima?
– Bio sam prvi, pa drugi golman, pa opet prvi, pa drugi… Shvaćam sve to, normalno je da se guraju mlađi, ali smatram da momčad uvijek treba imati i jednog iskusnog vratara koji može pomoći ako se njegovom kolegi nešto dogodi.
Kakvi ste s kolegama Hadžikićem i Antunom Markovićem?
– Imamo doista odličan, prijateljski odnos. Konkurencija smo jedan drugome, ali smo iskreni, nema među nama zavisti ni ljubomore. Tko je najspremniji, ide na gol, ostali su mu podrška. Moram pohvaliti i Osmana i Antuna, odlično rade, odlični su golmani. Pohvalio bih ovom prilikom i trenera vratara Željka Sokača koji s nama radi izvrstan posao.
Hadžikić i Čović su jedini vratari u SHNL-u koji su ove sezone obranili kaznene udarce. Čović je zaustavio pokušaj Vukovarovog Gonzalesa s bijele točke prošlog petka u Koprivnici.
– Mi naravno radimo i analize, ali osobno baš ne volim previše analizirati kako tko puca penale. Znao sam tako par puta napraviti, ispalo bi da igrač puca desno, ja se bacim desno, a on promijeni stranu. Gonzalesa sam čekao sam ga do kraja, u tim trenucima najvažnija mi je intuicija – ističe Čović.
A što ćemo s autogolom?
– Bio je to splet nesretnih okolnosti. Ja sam bio uvjeren da je lopta vani, svi smo stali. Pogodila me u nogu, po blatu se odbila u gol, nije to specifična greška. No, kad mi golmani pogriješimo, to je u 99 posto slučajeva gol, i puno više se priča o tome nego kad pogriješi igrač. No, kažem, preiskusan sam da bi me to moglo poljuljati – rekao je iskusni vratar.
