Očekivano, najbogatiji i najveći američki grad, New York, ima mladog, demokratskog socijalističkog muslimana za gradonačelnika. Pobjeda Zohrana Mamdanija nikoga nije iznenadila, ali otvara pitanja može li zaista realizirati sve što je obećavao u kampanji i hoće li njegov uspon dati vjetar u leđa demokratima.
Mamdani je najmlađa osoba na čelu New Yorka u posljednjih deset godina, a njegova karijera začuđujuće je brzo napredovala. Zato mnogi postavljaju pitanje može li se i među demokratima tako naći “neki Mamdani” koji bi mogao konkurirati Donaldu Trumpu i njegovu potpredsjedniku Vanceu. U veljači je Mamdani jedva bilježio jedan posto u anketama, a sada je osvojio više glasova nego Michael Bloomberg u bilo kojoj od svoje tri kampanje za gradonačelnika, zapravo više glasova nego bilo koji kandidat za gradonačelnika New Yorka od 1969.
Usput je proširio biračko tijelo i doživio neke sjajne usporedbe s Barackom Obamom, nešto odmjerenije analogije s Billom de Blasiom i puno zastrašujućih reakcija i protuofenziva niskog dometa, komentiraju mediji.
Reporter: “Does New York City love President Trump?”
Zohran Mamdani: “New York City loves a future that is affordable and I can tell you more New Yorkers voted for President Trump in the most recent presidential election because of the cost-of-living. I’m looking forward to… pic.twitter.com/HKOQUsfsj4
— RedWave Press (@RedWave_Press) November 21, 2025
Mržnjom na mrežu
“U posljednjim tjednima kampanje Mamdanijev suparnik, bivši guverner Andrew Cuomo, opisao je utrku kao središnji front u građanskom ratu za Demokratsku stranku. Cuomo i njegovi surogati očajnički su karikirali Mamdanija kao probuđenog ekstremista i islamskog fundamentalista koji se slaže s predsjednikom Trumpom i preplavljuje društvene mreže mržnjom prema umjetnoj inteligenciji. Mamdani, očiti favorit mjesecima, ostavio je drukčiji dojam: nije izgledao kao mandžurijski kandidat, već kao utjelovljenje javno financiranih izbora, nudeći obećanje politike nove generacije nezainteresiranom biračkom tijelu”, kaže analitičar David Wallace-Wells pa postavlja najznačajnije pitanje, što američki demokrati mogu naučiti od novog njujorškog gradonačelnika.
Očito, ljudima je pomalo dosta, ne samo u Americi, priča o visokoj politici. Građani žele da se u fokus vrate životne teme, i to ne samo na izborima za gradonačelnike, nego i na izborima za šefa države, premijerskim i izborima za parlament. To jednostavno donosi novo vrijeme i nove generacije. Američki demokrati, kao uostalom sve “lijeve” stranke u svijetu, ako se o ljevici uopće može govoriti, u krizi su ponajviše zato što su izgubile odnos s ljudima.
Već dugo nemaju program koji bi bio privlačan građanima, a ako on i postoji, to je samo nabrajanje općih mjesta. “Posljednjih godina navikli smo se promatrati promjenjiv politički krajolik i vidjeti desničarski savez američkih radnika i bogatih ljudi, ujedinjenih prezirom prema profesionalnoj menadžerskoj klasi. Mamdanijeva pobjeda ilustrira drukčije slaganje, okupio je radničku, srednju i višu srednju klasu”, smatraju politički analitičari. One koji su žrtve korupcije na najvišim razinama i nekažnjavanja onih koji krše elementarne zakone.
Newly-elected DNC Chair Ken Martin: ‘Are we on the side of the robber baron, the ultra-wealthy billionaires, the oil and gas polluter, the union buster, or are we on the side of the American working family?’
Since 2018, Martin’s Minnesota DFL Party has taken $2.7 million from… pic.twitter.com/eBDLwv55Yr
— Anthony Gockowski (@AntGockowski) February 1, 2025
Žrtve korupcije
“Jedan od najznačajnijih aspekata Mamdanijeve pobjede jest to što je, iako se mjesecima suočavao sa skepticizmom vezanim uz njegovu agendu i širenjem straha koji se odnosio na njegov identitet, njegova prednost bila stabilna. U lipnju biste možda pomislili da će balon na kraju puknuti, s obzirom na količinu energije i novca koji su se trošili na njegovo probijanje. No, Mamdani je pokazao izniman talent za miješanje onoga što se ponekad naziva ‘materijalnom’ i onoga što se naziva ‘postmaterijalnom’ politikom”, stav je Davida Wallace-Wellsa.
Iako je bio pod udarom kritičara koji su ga optuživali da je radikalan, pa i preradikalan, građani su njegove poruke dobro prihvatili. Bila je to dobitna kombinacija. Američki demokrati u velikoj su, neki kažu i vječnoj krizi. Već više od godine dana zbunjeno raspravljaju što im se događa, a odgovora nema. “Na stranačkim okupljanjima i privatnim Slack kanalima, uz razmjenu žestokih komentara na društvenim mrežama i strateška curenja informacija novinarima, demokratski insajderi raspravljali su o pogreškama Bidenove administracije i nedostacima kampanje Kamale Harris”, kaže povjesničar moderne američke politike Timothy Shenk.
Sve se pogoršalo nakon atentata na Charlieja Kirka, Bijela kuća pojačala je obračun s disidentima, a čelnici MAGA-e objavili su “sveti rat” ljevici. No raspravu o tome što slijedi prožima atmosfera poricanja, a u novije vrijeme i panika. Lako je reći da je potrebna drastična reforma, no ne postoji dogovor o tome kako bi to trebalo izgledati. U praksi, stranački establišment radi ono što stranački establišment uvijek radi: računa na to da će se druga strana samouništiti kako bi se oni mogla vratiti na vlast uz što manje promjena.
Klasni ratnik
“Strategija bi bila obranjiva kada bi demokrati mogli otpisati trampizam kao groznicu koja je osuđena na propast. Ali dokazi iz proteklih nekoliko godina upućuju na suprotno: smanjenje stanovništva u plavim državama, alarmantan pad broja registriranih demokratskih birača, strašna matematika za ponovno preuzimanje Senata i uništenje većine koja kaže da je stranka izgubila kontakt s javnošću. Najgori je kontinuirani pomak udesno u radničkoj klasi, izazov koji nadilazi pobjedu na izborima kako bi došao do srži onoga što znači biti demokrat”, kaže američki povjesničar.
I stavlja u prvi plan upravo Mamdanija koji se “pojavio niotkuda” i privukao glasače sasvim konkretnim temama. “Od samog početka Mamdani se pozicionirao kao novo lice koje se suočava s disfunkcionalnim sustavom u ime običnih Njujorčana koji se bore s plaćanjem računa. On je sretni klasni ratnik, zamjena za korumpirani i neupućeni establišment.” Nova lica među demokratima ne bi se trebala baviti samo visokom politikom, trebali bi se okrenuti problemima ljudi, temama kao što su povećanje plaća, bolji radni uvjeti, mogućnost kupnje ili unajmljivanja stana.
To su goruće teme, a ne beskrajne žalopojke da Trump nije dobar vođa. Ali i tu ih čeka zamka – populisti. Od populista do demokratskih socijalista stvara se strategija za preoblikovanje Demokratske stranke, koalicija umjerenjaka i progresivaca koji naginju ekonomskom populizmu, a istovremeno ostavljaju prostor za manevriranje u kulturnom ratu. Govore ono što demokratske elite tjera na zgražanje, poput “zamrznite najamninu”. Neki od njih ne mogu ni zamisliti da postanu demokrati. I upravo bi zato mogli biti budućnost stranke. Četiri godine u politici dug je period i ima vremena za konsolidaciju demokrata, iako se to sada ne čini mogućim.
Loša kampanja
Upravo je u toliko vremena i Barack Obama od senatora postao predsjednički kandidat. Još je manje vremena trebalo Trumpu da od šoumena iz reality showa dođe do predsjedničke nominacije. Nije isključeno da sljedeći vođa demokrata ne bude netko tko je danas na radaru nacije. Kamala Harris smatra da nije otpisana, iako su njezine šanse da opet bude kandidatkinja demokrata male. Vodila je lošu kampanju protiv Trumpa, pomeo ju je u gotovo svim državama. Ako bi se htjela ponovno kandidirati, vjerojatno bi morala pridobiti skeptične demokrate impresivnim intervjuima za glavne vijesti i isto takvim nastupima na događanjima i forumima u gradskoj vijećnici, gdje je ove godine često bila oprezna ili kolebljiva, smatraju analitičari.
Guverner Minnesote Tim Walz, za razliku od Harris, ima posao kojem se morao vratiti. Vraća se u svoju državu kao nacionalna figura, iako će mu nedostajati ujedinjena demokratska kontrola nad državnim zakonodavstvom koju je uživao posljednje dvije godine. Njegove su ambicije velike i najavljuje da će se “vratiti u borbu”. Start čekaju i mnogi utjecajni demokrati o kojima šira javnost malo zna. Među njima su Andy Beshear iz Kentuckyja, Roy Cooper iz Sjeverne Karoline, Wes Moore iz Marylanda, Phil Murphy iz New Jerseya, Gavin Newsom iz Kalifornije, J. B. Pritzker iz Illinoisa, Josh Shapiro iz Pennsylvanije i Gretchen Whitmer iz Michigana.
“Kad više niste u Ovalnom uredu, ni vaša stranka više nije u Ovalnom uredu, fokus i središte moći pomiču se i šire”, smatra J. B. Pritzker iz Illinoisa. Pete Buttigieg, ministar prometa Joea Bidena, i Gina Raimondo, ministrica trgovine, dugogodišnji su favoriti demokratskih donatora i imaju ambicije ići dalje. Buttigieg se dobro snalazi i u javnosti, u televizijskim duelima koje mnogi demokrati izbjegavaju.
Nobody, not even the fiercest right-wing hosts, can back Pete Buttigieg into a corner. He calmly dismantles every attack with facts, logic, and Midwestern charm. It’s literally impossible; the man is unflappable. Impressive every single time. 🚀 pic.twitter.com/4AyNaSh8kY
— Brad (@BraddrofliT) November 25, 2025
Ambicije slavnih
Ambicije imaju i demokratski senatori, Cory Booker iz New Jerseya, Tammy Duckworth iz Illinoisa, John Fetterman iz Pennsylvanije, Mark Kelly iz Arizone, Chris Murphy iz Connecticuta i Raphael Warnock iz Georgije. Većinom imaju između 50 i 60 godina, dakle, u najboljim su godinama za utrku za najvišu funkciju u zemlji, jer očekuje se da će poslije Bidena i Trumpa doći netko mlađi. Bogataši, slavne osobe, također imaju ambicije za izbore nakon Trumpa. Često se spominje Oprah Winfrey, pa Mark Zuckerberg, koji je angažirao bivše Obamine pomoćnike da mu organiziraju privatni obilazak zemlje kako bi opipao puls.
Milijarderi Tom Steyer i Michael R. Bloomberg potrošili su mnogo milijuna kako bi se kandidirali za predsjednika na izborima 2020., a napori su se bogato isplatili njihovim konzultantima, ali ne i kandidatima. Spominje se i Michelle Obama, zatim Howard Schultz, bivši glavni izvršni direktor Starbucksa, milijarder Mark Cuban, pa i glumac Dwayne Johnson. Spremni su uklopiti se u politiku demokrata, koliko to čudno zvučalo, samo da realiziraju velike ambicije. Većinski demokrati, kako se nazivaju, dijelom su mreža i forum za okupljanje izabranih dužnosnika radi razmjene najboljih praksi, rasprave i razvoja ideja. U tijeku su rasprave o tome kako bi se dužnosnici mogli politički mobilizirati u ime drugih, a osmišljavaju se i planovi za javne događaje kasnije ovog ljeta kako bi se angažirali birači.
No grupa je ujedno i politička operacija, zapošljava desetak ljudi, i stalnih zaposlenika i konzultanata, a cilj joj je podržati i proširiti niz talenata, objašnjavaju organizatori. Izvršni direktor grupe je Rohan Patel, bivši direktor Tesle koji je radio u Bijeloj kući u Obamino vrijeme. Već postoje grupe i projekti usmjereni na ciljeve širokog raspona, koji počinju ponovnim pridobivanjem birača radničke klase.
Apsurd u anketama
“Nova grupa nada se da će se istaknuti na nekoliko načina. Predvode je izabrani dužnosnici, nudit će sveobuhvatne političke usluge članovima koji žele dodatnu pomoć ili se suočavaju s izrazito teškim utrkama, a nada se i da će imati koristi od svoje široke mreže jer ona uključuje lokalne dužnosnike koji možda bolje razumiju što birači govore od političara koji većinu vremena provode u Washingtonu”, kaže Katie Glueck.
“Uspjeh ćemo mjeriti prema kandidatima koje regrutiramo i podržimo te koji pobijede, ali i prema broju ljudi koji žele surađivati s našom mrežom”, poručuju. No, iako mnogi dužnosnici uključeni u Većinske demokrate dolaze iz lijevog centra, organizatori inzistiraju na tome da ne postoji ideološki test za pridruživanje. “Ono što nas sve ujedinjuje jest to što pokušavamo izgraditi veliki šator”, rekao je James Talarico, državni zastupnik u Teksasu.
Potrebno je strpljenje da ta proširena demokratska koalicija da rezultate, a svi se oni pozivaju na demokratske vrijednosti koje su sada ugrožene. Demokratska stranka trenutno predstavlja središnji bedem protiv sloma američkog ustavnog i demokratskog poretka. I dok se Trumpova agenda i vodstvo u anketama približavaju najnižim vrijednostima njegova drugog mandata, oporbena stranka desetljećima nije bila ovako nepopularna. Koji apsurd! Možda ima neke sličnosti s Hrvatskom i SDP-om.
Mladi demokrati žele ukloniti staru gardu
Brojni istaknuti mlađi demokrati s pobjedama u teškim utrkama formiraju novu skupinu s velikim ambicijama da preoblikuju imidž svoje stranke, regrutiraju nove kandidate i ospore političke ortodoksije za koje kažu da koče stranku.
“Članovi inicijative imaju različite teorije o tome kako je nacionalna stranka pogriješila. Neki vjeruju da je veliko oslanjanje na poruke o pravu na pobačaj ili antitrampovske osjećaje došlo na štetu jačeg ekonomskog fokusa. Drugi kažu da stranački čelnici podcjenjuju koliko su zatvaranje škola tijekom pandemije ili refleksna obrana kandidature za reizbor bivšeg predsjednika Josepha R. Bidena narušili povjerenje birača u demokrate“, stav je analitičarke Katie Glueck. No otprilike 30 izabranih dužnosnika na saveznoj, državnoj i lokalnoj razini koji su se dosad pridružili grupi uglavnom se slažu da Demokratska stranka mora bolje rješavati probleme koji se čine najhitnijima u životima birača – primjerice, krizu priuštivosti – i da mora odbaciti sliku o stranci u kojoj se ništa ne mijenja. Mnogi članovi grupe povremeno su osporavali uspostavu stranke, što organizacija prihvaća.
“Ako ne izgradimo ovu veliku stranku koja može osvojiti većinu”, upozorila je zastupnica Angie Craig iz Minnesote, jedna od predvodnica inicijative, “na putu smo da postanemo stranka trajne manjine s gledišta nacionalnih izbora”.
Konzervativci su se pokazali modernijima i kreativnijima
Neki tvrde da se demokrati moraju pomaknuti udesno u određenim važnim pitanjima, bilo da je riječ o imigraciji ili građanskim pravima transrodnih osoba, dok drugi kažu da demokrati moraju udvostručiti populizam radničke klase i udvarati se biračima koji su s gađenjem odustali od sustava – kaže televizijski voditelj Chris Hayes. Stari način umire. Svaka kampanja mora imati teoriju i plan privlačenja pozornosti birača koje treba osvojiti. Prije ere televizije, kampanje su koristile sve vrste strategija, poput obilazaka bez prethodnog sudjelovanja i obuke pristaša da drže govore u lokalnim skupštinama u ime kandidata. Tijekom većeg dijela protekla četiri desetljeća, doseg i moć televizijskog emitiranja riješili su taj problem.
Recept je bio prilično jednostavan za političare koji se bore za funkciju na državnoj i saveznoj razini: prikupiti hrpu novca, a zatim ga potrošiti na TV reklame od 15 ili 30 sekundi. Postojali su i postoje drugi oblici oglašavanja – radijske reklame, slanje pošte i digitalno oglašavanje – ali glavni način privlačenja pozornosti potencijalnih birača bile su TV reklame. To je imalo smisla: televizija je najviše zaokupljala potencijalne birače (posebno u vrijeme lokalnog emitiranja večernjih vijesti). Ako ste imali dovoljno novca za reklame, mogli ste dosegnuti birače koje ste željeli, a problem je bio jednostavno dobiti dovoljno novca. “Taj svijet više ne postoji. Gledanost televizije opala je, a publika se raspala. Novcem se ne može kupiti pažnja tako pouzdano ili izravno kao nekada”, smatra Hayes. Često naoko bezvezne televizijske emisije donesu bolji rezultat nego promišljena kampanja.
Trump je najbolji dokaz za to, ali demokrati još igraju po starim pravilima. Koliko god čudni bili neki od Trumpovih intervjua u podcastu tijekom kampanje 2024., često su mu pružali priliku da pokaže svoju stranu koju birači nisu vidjeli na drugim mjestima. “Najviše mi se Trump svidio kada je s potkasterom Theom Vonom razgovarao o ovisnosti, suosjećajno govoreći o alkoholizmu svoga brata i zasipajući Vona ozbiljnim pitanjima o njegovu iskustvu zloporabe droga, poput toga je li kokain bolji ‘pojačivač raspoloženja’ od alkohola”, naglašava američki TV voditelj i autor nekoliko uspješnih knjiga. Novo vrijeme – nova pravila. Tako je i u politici. Tko se brzo mijenja, taj je pobjednik. Ako to američki demokrati, kao i demokrati svagdje u svijetu, pa i lijeve stranke kao što je naš SDP, ne shvate, ostat će na klupi za rezerve. Konzervativci su se pokazali puno modernijima i kreativnijima.
