Ne, naslovna teza nije pretjerana. A sve je krenulo komplimentom Denija Lušića, zlatnog splitskog vaterpolista, koji je u rodbinskoj vezi s pokojnim Šibenčaninom Gavrilom Čučukom.
– Bio sam na lanjskoj „Noći hrvatskog vaterpola“ u Zagrebu. Sve su usporedbe na strani Šibenika. Prije svega, dvorana Konvekcijskog centra u „Solarisu“, koja je puno primjerenija za ovakve priredbe od zagrebačke u hotelu Westin – bez pardona je izjavio Lušić.
Neizbježne su bile emotivne riječi predsjednika HVS Mladena Drnasina, koji je, među inim, kazao „Vaterpolo je najuspješniji hrvatski kolektivni sport“ i „ Nikad ne bismo se dočepali tolikog broja medalja da u obitelji hrvatskog vaterpola ne vladaju ljubav i sloga“.
Najboljim hrvatskim igračem za ovu godinu proglašen je šibenski potomak Luka Bukić, dok je Ivica Tucak još jednom dobio komplimente u stilu „genijalni stručnjak“. Lukinim priznanjem bio je, naravno, posebno zadovoljan otac Perica, spiritus movens hrvatskog vaterpola, koji nam je kazao:
– Noć hrvatskog vaterpola ima, po meni neizbježnu disperziju, pa je zasluženo organizirana i u Šibeniku, kao jednoj od tvrđava tog našeg uspješnog sporta.
Nazočni Josip Pavić, tajnik Ministarstva sporta (i bivši vratar reprezentacije) samo se slatko nasmijao kad smo ga u prijateljskoj ćakuli krstili „zakletim Jadrijašem“ (čitaj: Splićaninom, koji rado provodi ljeta na starom šibenskom kupalištu).
Od lijepih šibenskih uspomena nije bježao ni Jadranov topnik Jerko Kragić-Marinić izjavom:
– Kako zaboraviti sjajnu atmosferu od prije 16 godina, kad sam u Crnici slavio zlato na Svjetskom prvenstvu za mlade!?
Legendarni svjetski stručnjak Ratko Rudić se emotivno prisjetio priča iz studentske mladosti, kad se družio sa Šibenčanima Sinišom Belamarićem, Ivanom Medićem, Vinkom Filipijem, Ninom Lovrićem…
A Kragićeve i Rudićeve simpatije za Šibenik i Crnicu samo su slijedili bivši treneri „Solarisa“, Splićani Milivoj Bebić i Neven Kovačević, te Dubrovčanin Veselin Đuho. Uostalom, da je Šibenik jedna od tvrđava hrvatskog vaterpola (ne)izravno svjedoči i podatak da će se u finalnoj utakmici Kupa Hrvatske sudariti splitski Jadran i zagrebačka Mladost, kojima su treneri Šibenčanin Jure Marelja i šibenski zet Zoran Bajić.
Neraspoloženje je, zbog visokog poraza u polufinalu sa Splićanima, jedva skrivao trener „Solarisa“ Bruno Sabioni. Utješili smo ga tek riječima „kako je šibensko nadmetanje s Jadranom u sportskom smislu podsjetilo na nogometnu utakmicu Brazil – Njemačka (1:7), kad je jednom suparniku (Njemačkoj) sve polazilo za rukom, a domaćinu (Brazilu) malo toga“.
U više nego ugodnu atmosferu „Noći hrvatskog vaterpola“ dobro se uklopila i domaća, lokalna vlast. Nisu izostali župan Paško Rakić, šibenski gradonačelnik Željko Burić i dogradonačelnik Danijel Mileta, sportski čelnici Joško Jurić i Dario Kulušić, dogradonačelnik Vodica Marin Mikšić… Mileta je, kao provjereni šibenski bonkulović, na sva usta hvalio jelovnik, koji je bio serviran u „Solarisu“, te posegao za usporedbom kako je spiza bila pet put bolja nego prošle godine u Westinu.
Na kraju teksta ne možemo, sve i da hoćemo, preskočiti nazočnost Mile Nakića i Bojana Krvavice, koji u hrvatskom, posebice šibenskom vaterpolu traju od „stoljeća sedmog“. Od zaboravljene uvale Paklena do Crnice, od Crnice do Solarisa i natrag. U tom kontekstu dočekali smo, dakako, neizbježnu šibensku zajebanciju u stilu: „Pa, kako ćeš preskočiti Milu, kad je čovjek visok više od 2 metra!?“
