Kaprijani su u srijedu nakon dolaska struje izrazili zadovoljstvo i zahvalnost direktoru šibenske Elektre Emilu Živkoviću, koji im je, pak, u svom mailu nastojao objasniti zbog čega se sve i kako odigralo. Ponajviše je ukazivao na vremenske uvjete, dijelom očigledno nepovoljne za plovilo kojim raspolažu, te navodi da je bezuspješno zatražena intervencija Pomorske policije kao i Lučke kapetanije gdje se, navodno, nitko nije ni javljao na pozive. O redovnim linijama koje su bile u funkciji nema riječi (!) a kvar je otklonjen čim su se stekli vremenski uvjeti. Ma… stekli su se i prije. No dobro.
Kvar od 12.30 minuta posla stajao je otočane 48 sati bez struje, pa neka to sad vide svi u nizu onih koji nisu pružili ruku pomoći i solidarnosti ni Elektri ni otočanima. Doduše svatko je mogao reći pa – vozi pruga!- no dobro.
Otočani su razočarani što nitko nije pružio ruku pomoći Elektri, pa tako ni njima, međutim, navode i ovo, što stoji u mailu prvom čovjeku Elektre:
„To što je izostao zatraženi interventni prijevoz Pomorske policije ili Lučke kapetanije, ipak ne može biti opravdanje, na raspolaganju stoje redovne brodske linije, zatim i komercijalni taksi gliseri koji plove i po znatno lošijim uvjetima, a u najgorem slučaju i naši su mještani spremni osigurati dobrovoljni prijevoz svojim brodicama, kao i smještaj na otoku za eventualno noćenje ekipe ili radnika.“
Samo da dobiju struju! I to s petnaestminutnom uklanjanjem kvara! Nasuprot 48 sati čekanja u hladnim kućama bez svjetla, razmekšanim škrinjama, krepanim frižiderima, prisilnim odlascima starčadi na kopno. To se inače zove evakuacija.
Još pišu:
„Da ste u utorak odgovorili na naše telefonske pozive ili e-mail poruke, sigurno bismo zajednički uspjeli pronaći neko rješenje – sigurno ste već u onom jedinom razgovoru u ponedjeljak 24.11. vidjeli koliko smo motivirani i maksimalno spremni pomoći da dođete na otok. Iz Udruge Periska, jer iz nje dolaze sve te intervencije budući da se Udruga bori ‘za promicanje i unapređenja života na otoku‘, još pitaju, koji je zakonski rok u kojem je Elektra dužna izaći na teren, mogu li korisnici dobiti odštetu ako se možebitni rok izlaska na teren prekorači?
S obzirom da mještanima našeg otoka ne uspijevate ponuditi sličnu kvalitetu usluge kao ostalim korisnicima na primjer na kopnu, ovdje su nestanci učestaliji i traju znatno duže, ne bi li bilo fer da svoju uslugu naplaćujete manje bar u mjesecima u kojima dolazi do drastičnog zanemarivanja nas, vaših korisnika, kao što je to bilo sada?“
„Jako se veselimo“, kažu Kaprijani, „zbog direktorovih navoda da će uskoro biti aktivirani novi kabeli SN veze, podzemni“. To bi svakako trebalo slične situacije svesti na minimum, rekli su im iz Elektre.
„Međutim, uzrok prekida nije bio u kabelima nego u trafostanici, zanima nas imate li kakav plan za renoviranje/poboljšanje trafostanica na Kapriju s obzirom da je to jednako bitan uvjet za stabilizaciju opskrbe električnom energijom na našem otoku?“
I ono što ih kao kruna svega, i nakon 48 satnog čekanja najviše boli sadržano je u pitanju:
„Zašto ste to otklanjanje kvara počeli oko 10-11 sati, a popravak je trajalo petnaestak minuta, ako je brod, kako navodite, isplovio oko 7.30? Plovidba traje manje od sat vremena…“
Zaista. Zar nisu, poslije 48 sati (plus prvi nestanak od skoro 12 sati dan ranije), bili vrijedni toga da ekipa stigne malo brže ili malo ranije?
Zašto, uopće, sve ovo, post festum, još traje?
Netko će reći – došla im je struja pa šta sad još ‘oće?
Stvar je o tome da je ovo primjer, paradigma, lošeg odnosa i zanemarivanja jedne male, otočne, i još žive zajednice, od strane – ha, naprosto… države! Njene lijene i beskorisne administracije. Dobro, lokalne samouprave… Ma svejedno.
I da postoji cijeli stupac onih koji su lišeni svakog osjećaja za te ljude, za otoke kao takve. A, kao, nadležni su im, komunalno, politički, upravno, administrativno, društveno…
Ne, nije na čelu toga stupca ni Elektra, ni direktor Elektre Emil Živković. Premda on sigurno u rukama ima alate kojima bi ovo, u konkretnim primjerima, mogao bar ublažiti. No čovjek, sigurno, ne može nositi grijehe cijelog ovog našeg hrvatskog odnosa, toga zapravo grijeha svijeta, prema hrvatskim otocima.
Ne bi bilo zgorega da ovo pročitaju i oni hijerarhijski iznad njega, u istoj firmi, a i šire.
Evo, da pročitajiu i u sličnom velikom poduzeću Vodovodu, koje i dalje ne sanira svoje iskope i radove na postavljanju vodovoda kroz selo pa su ljudi sad muku mučili uć‘ u maslinik.
S kojim pravom, gospodo iz Vodovoda?
Pravom jačega?
Ma da, da, to je jasno.
Zašto to, uređenja terena nakon postavljanja mreže, (ne) rade? Kao što su, kao dobar primjer, za sobom počistili i sve sredili nakon postavljanja plinovoda.
Tražit će(mo) odgovor.
Završavamo, ono, kao u romancinu u nastavcima, gdje na kraju epizode piše: U slijedećem broju…
