Teško je reći tko je bio duhovitiji zadnjeg tjedna, Dalija koja nas je podarila mudrostima poput “kad uklonimo antifašizam, ostaje samo fašizam” i ispovijedima o svom nepostojećem ljubavnom životu, svojim dubokim pravnim promišljanjima poput onoga da je “prosvjed Torcide nelegalan” (nema nelegalnog prosvjeda u demokracijama!), pa i time što je postala miljenica posve otvoreno četničkih grupa poput “Obnovimo Krajinu”, ili Siniša Hajdaš Dončić. Kako je Dalija sveprisutna koliko i nebitna, posvetimo se za pola nijanse ozbiljnijem političaru, Siniši Hajdašu Dončiću.
Doduše, i on je ozbiljniji samo zato što vodi stranku koja i dalje ima više birača nego članova. Naime, kad politički slučajni prolaznik poput njega ispali da će na izborima politički nokautirati Plenkovića i da bi pobijedio i Milanovića da se kandidira za premijera, teško ga je smatrati ozbiljnijim političarom od Ave Karabatić. Hajdaš Dončić, Možemo žetončić, ima i program. Doduše, JANAF, LNG terminal, o tome nije rekao ništa, kao ni o nekim drugim, u ovom trenutku strateškim pitanjima za Hrvatsku, u to se ne razme i ne bi se štel mešati, kao ni u lobiranje po hodnicima u Bruxellesu jer ne zna za što bi uopće trebao lobirati, ali bi smanjio ogromnu inflaciju od 3,5 posto godišnje podizanjem poreza (?!). Ako je ova i ovakva inflacija najveći problem Hrvatske, onda Hrvatska nema problema. A ako se inflacija smanjuje povećanjem poreza – u Hajdaševoj ekonomskoj teoriji, hajdašnomici, kad podignete poreze, cijene dobara padaju jer poduzetnici više nemaju ekstraprofite – onda to znači da svi ekonomisti svijeta trebaju preispitati svoje teorije i znanje. Hajdaš zna.
Spominje i neki svoj “dugotrajni elaborat”, što god to značilo (asocira na “dalekometnog patka” iz serije “Alo, Alo”). Predaže i nove zakone, najvažniji bi bio onaj o zabrani ZDS-a: siguran sam da bi Thompsonova publika i navijači smjesta prestali sa ZDS-om ako bi Hajdaš za to propisao globu. Jer, znate, ljudska je psihologija da, kad im nešto nasilu zabranite, oni se ne inate nego uredno poslušaju. Ukratko, ne dao Bog da ti diletanti preuzmu državu jer ćemo se ekonomski vratiti u eru Ivice Račana dok ste rekli “koalicija”. A Račan je bio profesor za pikzibnere koji danas vode SDP. Daleko je HDZ od poštenog, a Plenković od idealnog, ali kad vidim tko vodi oprobu, dođe mi da zapalim svijeću na Kamenitim vratima za njegovo zdravlje i dug život, pa makar mi rekli da sam režimski novinar. Plenković je politički za Hajdaša druga galaktika.
Kao Marija Antoaneta
U okolici Zagreba preko vikenda je napadao snijeg, ali u samome ga gradu nije bilo. Cmrok je bio zelen i sanjkanja za djecu nije bilo. Srećom, nisam trebao djecu voziti daleko da bismo našli sanjkalište u okolici. I tu se moram prisjetiti koliko su mediji svojevremeno sotonizirali Bandića zbog umjetnog snijega na Cmroku. Naslov iz 2020: “Bandić ne odustaje od bizarnih pokušaja. Opet ulupao novac u snijeg na Cmroku”. Ili: “Ovo je Bandićev snijeg na Cmroku, pogledajte na što je potrošio vaš novac”. Strašno. Zamislite. Nabavio je stroj za snijeg, koji je koštao 300.000 kuna, a tih dana na Cmroku je bilo toplo, pa se umjetni snijeg brzo topio. Grozno, zar ne? I sad, mene bi zanimalo, ako već Grad ima taj stroj, i ako prošlog vikenda baš i nije bilo toplo – bilo je oko nule – zašto ga nisu upalili? Ok, ako je Bandić bio kreten jer je radio snijeg za djecu i kad je bilo pretoplo da bi se zadržao, zašto ga sad nitko ne radi ni kad je ispod nule?
Zapravo, Bandića su u zadnjem njegovu mandatu mediji sotonizirali zbog svega što je radio, bilo dobro ili loše, i zbog svega što nije radio. Jednom kad padnete u nemilost mašinerije, nema vam spasa. Pa sjetite se samo koliko ga se kritiziralo zbog triju poplavljenih podruma u centru grada, nakon višednevne jake kiše, a pogledajte koliko se sad piše o poplavljenim stanovima u Zagrebu! Krivi li tko sad gradske vlasti i neočišćene odvode? Očito je da Tomašević zasad ima posve suprotan medijski tretman od onog kakav je imao Bandićeva na kraju svoje vladavine, ali sličan onom kakav je imao početkom, kad je bio Račanova uzdanica za Zagreb i “brana HDZ-ovcima“! Nakon požara i prometnog kaosa koji je uslijedio, neki na društvenim mrežama uspoređuju Tomaševića s Marijom Antoanetom: “Neka voze bicikle”. No zašto nema napisa u stilu “pogledajte na što je Tomašević potrošio vaš novac? Ne nekih 300.000 kuna za stroj za umjetni snijeg, nego 9,3 milijuna eura (s PDV-om, 12 milijuna) za projekt “Bajs”, koji uključuje oko 2000 bicikala? Ispada da smo platili svaki taj bicikl oko 6000 eura. Bandića bi već zbog cijene razapeli: “Pogledajte koliko Bandić plaća za bicikle privatnoj firmi!”
“Bajs”, doduše, nije besplatan za građane, morate ga unajmiti, ali uloženi će novac vratiti – nikad. E sad, ideja koju promovira Tomašević, da se biciklom odvezete do stanice javnog prijevoza i platite samo pola eura za pola sata ako imate pretplatu, lijepa je, ali beskorisna jer bicikl nije kraj vašeg stana, nego kraj stanice tramvaja. Ako ga pak unajmite ondje i odete s njim na posao, te se vratite na isti način, potrošit ćete desetak eura. A ako ga odvezete kući nakon posla pa ujutro odete njime do tramvajske ili autobusne stanice, platit ćete petnaestak do dvadeset eura. Uber je osjetno jeftiniji i praktičniji. U gradu su svjesni da posao “nije financijski isplativ”, ali ga vide kao “važan doprinos povećanoj mobilnosti građana”. Posao zapravo jest financijski isplativ, ali za onoga tko prodaje bicikle, a možda i za gradsku vlast. Nije isplativ za građane. Važan doprinos povećanoj mobilnosti građana bio bi da se završe radovi na prometnicama do početka škole, a ne sužavanje ključne gradske prometnice zbog biciklističkih staza koje uglavnom koriste dostavljači Glova i Wolta, i održavanje gradskih autobusa i tramvaja kako bi bili ispravni i kako ne bi svako malo dolazilo do ispadanja iz prometa. A malo umjetnog snijega na Cmroku bilo bi veliki doprinos djeci Zagreba. Ne boj se, Tomaševiću, s tobom se zbog toga nitko neće sprdati niti te kritizirati. To je bilo rezervirano samo za Bandića.
Glasna šutnja Ivane Kekin
No prava potvrda da su neki beskrajno benevolentni prema sekti jest medijski tretman afere u psihijatrijskoj bolnici u Jankomiru. Ondje je, kako vam je zacijelo poznato, ravnatelj namještao natječaje po dobro poznatom receptu u Hrvatskoj, a sudjelovala je i glavna sestra. Gradske vlasti to ne mogu svaliti na “bandićevce” jer je krao ravnatelj kojeg je imenovala ekipa iz Možemo. I da, to je isti onaj psihijatar koji je bio vještak u slučaju skrbništva nad Severininim sinom, koji je na kraju promijenio svoje “vještačenje” i rekao kako je bio “intelektualno i kognitivno nesposoban” nakon što ga je Severina zastrašivala. Unatoč takvom javnom sramoćenju, gubitku stručnog autoriteta, osobnog poštenja i samopoštovanja, možemovci su ga imenovali za šefa Klinike za psihijatriju. Priča tu ne staje jer se kasnije pojavljuje u medijima kao psihijatar devetnaestogodišnjaka koji je krenuo u ubilački pohod u školi u Prečkom, pa su se mnogi zapitali zašto opasni luđak nije bio pod ključem i kakva je tu odgovornost njegova psihijatra.
To dolazi samo nekoliko dana nakon što je bivša vršiteljica dužnosti ravnatelja Ustanove za upravljanje sportskim objektima (USO) Jagoda Bončina Franjković priznala USKOK-u da ju je nekadašnji predsjednik Upravnog vijeća te ustanove, utjecajni zagrebački možemovac Goran Đulić, prisiljavao da degradira ljude koji su svjedočili protiv Koste Kostanjevića, optuženog za izvlačenje dva milijuna eura s Hipodroma za nepostojeće zaštitare. Drugim riječima – prijetilo se onima koji su odali “drugove” koji su krali, zataškavalo se, i to je očito dolazilo s najviše razine gradske vlasti. Ovdje opet imamo, osim uobičajene korupcije, zataškavanje. Državna revizija još je u travnju 2024. upozorila Tomaševića na ozbiljne propuste u radu ravnatelja i Upravnog vijeća bolnice Sveti Ivan. On nije reagirao punih godinu dana. Kad je izbila afera, prešutio je da je odavno znao za nepravilnosti te slagao kako je urpavo on otkrio te propuste i prijavio ih. No iz DORH-a su ga isti čas demantirali, iako neslužbeno: on, rekli su, samo kontrolira štetu. Izvidi DORH-a traju već godinu dana, a ne od njegove prijave od nekidan!
Dakle, Tomašević je prijavio svog ravnatelja tek kada je saznao da je pod istragom, što znači da su jako dobro znali što radi. Nevjerojatno bi bilo da Ivana Kekin nije znala ništa o tome, ili Gordan Bosanac, kojeg su kao svog aktivista – uz to što obilato financiraju njegove brojne udruge – smjestili na mjesto predsjednika Upravnog vijeća, prije nego što su ga poslali na još bolje plaćeno mjesto, europarlamentarca u Bruxellesu. A onda ga je na mjestu predsjednika Upravnog vijeća bolnice zamijenio Tomislav Domes, naravno, također član Možemo. Bivši ravnatelj Grošić, da stvar bude gora, ne samo da ima plaću od 4500 eura nego ima i drugu plaću, koju prima kao predstojnik Katedre za psihijatriju i neurologiju Fakulteta u Osijeku, gdje prima još 1118 eura mjesečno. Naravno, plus ono što ukrade. Plus sudska vještačenja na kojima onda kaže da je glup i da ne razumije ništa. A taj će novac, uz glasnu šutnju Ivane Kekin, jednako glasnu poput njezine galame kad se u istoj situaciji našao Beroš, zadržati.
I Bandić im je dugo bio dobar
Sad, mogli biste naivno pomisliti da bi sve ovo mogao biti problem za Možemo i Tomaševića. Da će neki njihovi birači biti razočarani jer su ih birali vjerujući da su pošteni, i da su proganjali Bandića kao vrag grešnu dušu jer je bio lopov. Ne. Većinu njih nije nimalo briga krade li, dijeli li novac svojim prijateljima, nije ih briga ni za smeće ni za smrad ni za štakore po haustorima, ni za raspad javnog prijevoza, ni za kaos u prometu. Sve su to sitne neugodnosti koje će rado podnijeti sve dok ne moraju trpjeti vlast desniju od SDP-a, pa da je najbolja na svijetu. Iz istog razloga im nije bilo bitno krade li Bandić dok god je bio “na pravoj strani povijesti”.
Tomašević i njegove doglavnice sigurni su dok god proganjaju Thompsona i ZDS, dok god organiziraju Kresove, dok god su pravi drugovi i antifašisti. I Bandiću je sve prolazilo dok je bio alternativa HDZ-u, član SDP-a. A afere je imao od prvog mandata, i to ozbiljnije od onih s kraja priče. Izda li Tomašević jednog dana antifašizam kako je to učinio Bandić, onda će mu se gledati i 10 centi koje je dodijelio udruzi nekog bliskog svojoj stranci. Onda će smjesta postati dotepenec i Bosančina za sve one koji se sad prave slijepi i gluhi i ponavljaju kako tu nema ničega i kako mu HDZ pokušava nešto smjestiti. Onda će odjednom sve vidjeti i čuti i razumjeti. I onda će Tomašević biti kriv za svaku fasadu koja se guli, za snijeg koji se topi, bit će kriv i za to što pada kiša, jednako onako kao što sad ne bi bio kriv ni da ga ulove in flagranti s dječakom od 15 godina.
I zato se ne trebamo čuditi što se nesposobni, ali lukavi Tomica toliko bavi Thompsonom. Izbore su dobili kao ekološki aktivisti, ali glavna su im preokupacija Palestina i ZDS. Nije to (samo) skretanje pozornosti sa stvarnih problema, nego je to ono što njegovi birači od njega žele i očekuju. To je ono zbog čega su ga zapravo birali, da dokaže da Zagreb nije kao ostatak Hrvatske, da je progresivniji, tolerantniji (prema transrodnima i Srbima, ne i prema Hrvatima iz Zagore ili onima kojima je bliži Tuđman nego Tito). Nitko nikad nije vjerovao da će on stvarno preseliti Jakuševec ili nešto korisno učiniti u vezi s prometom ili bilo čime. Kako i bi kad nikad nije vodio ni kućni savjet, kamoli milijunski grad. Tomašević ne mora biti ni sposoban ni pošten, samo treba i dalje svaljivati sve na ustaše, Bandića i HDZ, i biti ustrajan u borbi protiv “fašizma” oličenog u Thompsonu i “kockoglavim ognjištarima” iz Bosne, iz koje je i sam.
Tko je jamio, jamio je
Plenković i Milanović ponovno su na suprotnim stranama, sad kad je objavljen Trumpov plan za mir u Ukrajini. Plenković je na strani Bruxellesa, Milanović na strani Moskve. A nijedan od njih nije na strani Ukrajine. Da se ovo ne bi svelo na staru priču “Plenković je globalist i briselski ćato” i “Milanović je Putinova pudlica“, potrebno je objasniti Trumpov plan. Koliko ste puta u medijima pročitali kako on simpatizira Putina, pa onda kako je promijenio mišljenje o Putinu i optužio Europu da je licemjerna jer financira Ruse kupujući njihovu naftu i plin, uz sankcije za koje je i djeci jasno da su pokazne? Ne, Trump nikad nije “promijenio stranu”. Trump je, to nije moguće dovoljno naglasiti, poslovni čovjek čije je oružje umijeće pregovaranja i kao takav nema simpatija ni za koga za stolom, kamoli za Putina. Ima samo svoj interes i svoje ciljeve. Njegov je interes mir u Ukrajini, i da on za taj mir bude zaslužan. Sve ostalo samo je dio pregovaračke taktike, a tu spada i hvaljenje Putina kao razumnog čovjeka, i pritisak na Ukrajinu da se odrekne dijela teritorija. A ako to ne upali, e onda ide pritisak na Putina.
Naravno, Trumpa ne zanima pravedan mir, već mir koji je moguće ispregovarati bez vojne intervencije – na koju ionako nitko nije spreman. A to podrazumijeva dati Putinu častan izlaz iz situacije, ponuditi mu izlaznu strategiju, mogućnost da prekine rat i da može reći da je iz njega izašao kao pobjednik. Ili netko stvarno misli da bi Putin pristao vratiti osvojeno, a da na to bude vojno prisiljen? I tu se ogleda licemjerje EU-a: Trump je možda bezosjećajni biznismen, kojega zanima samo njegov cilj, ne i pravda, ali barem nije dvoličan. Tim više što je EU isti takav nepravedni mir zagovarao kod nas i nagovarao nas da prihvatimo Z1.
Od početka EU nedvosmisleno osuđuje rusku invaziju, što je u redu. Ali taj isti EU nakon svakog visokomoralnog govora o tome kako nagrađivanje agresora ne dolazi u obzir i kako oni nikad, nikad neće priznati promjene granica, govor završava s “mi nećemo vojno intervenirati”. Drugim riječima, sva teritorijalna osvajanja u konačnici će biti priznata, osim ako Ukrajina sama ne uspije vratiti teritorije. A to se u ovom trenutku baš i ne čini vjerojatnim. Sve skupa jako podsjeća na onu Rojsovu, upućenu Račanovoj vladi, “imate pravosuđe, imate policiju, pa ili uhitite nekoga ili prestanite pričati o lopovskoj privatizaciji i recite, tko je jamio, jamio je“. Dakle, EU ne poduzima ništa konkretno već 11 godina, NATO također. SAD također. Pa, ako nemate hrabrosti ići u rat, onda recite Rusima “što ste jamili, jamili ste”. Ne moralizirajte ako nemate “cojones”.
Peta kolona s Pantovčaka
To je kukavička, chamberlainovska politika, a za takvu politiku EU sad optužuje Trumpa, iako je sam vodi već cijelo desetljeće. Nekog novog Churchilla na vidiku nema. Doduše, ni tada Zapad nije učinio ono što bi bilo moralno ispravno – Njemačku su za agresiju kaznili razaranjem, okupacijom i podjelom države, a SSSR su za to što je u dogovoru s Hitlerovom Njemačkom raskomadao Poljsku nagradili time što su ga uzeli za saveznika i dali mu nakon rata pola Europe kao koloniju. Uključujući nas ovdje. Gdje smo tu mi? Po običaju, Vlada na jednoj strani, predsjednik na drugoj. Plenković je komentirao plan dok je sudjelovao u Beču na panelu “Prema novom europskom samopouzdanju”, održanom u dvorcu Hofburg u Austriji, što je pomalo cinično jer je Trump posve uništio europsko samopouzdanje, da ne kažem aroganciju i bahatost. A za uništenje ostatka brinu se Ursula i EK svojim iditoskim odlukama koje su suprotne onom što se kod političara zove “vizija”, često upravo komično nerealne i nadrealne, posve odvojene od europske stvarnosti.
Plenković je istaknuo da Hrvatska ostaje čvrsta u potpori Ukrajini te ponovno potvrdio predanost pravednom i trajnom miru. Rekao je i kako je teritorijalna podjela suprotna ukrajinskom ustavu. To je istina, samo kako EU misli postići pravedan i trajni mir? Dosađujući Putinu do smrti? S druge je strane Milanović. Vidite, ja se mogu dijelom složiti s njim da su prijedlozi zapadnih čelnika Zelenskom da odbaci taj plan, ako ne “dijabolični”, kako on kaže, ali nemoralni, jer oni time ne riskiraju ništa, a Ukrajina riskira sve. Oni su kibici koji navijaju za onoga koji u ringu dobiva teške batine i bodre ga da ne odustane, ali ne bi sami ušli u ring i pomogli. Mogu se složiti s njim i kad je riječ o širenju NATO-a: Zapad je, nakon Drugog svjetskog rata, odlučio ne poniziti Njemačku i Japan jer su shvatili da je upravo iz poniženja proizišlog iz Versajskog mira proizišao Adolf Hitler. Ali kad je SSSR poražen u hladnom ratu, Zapad se počeo odnositi prema Rusiji kao prema retardiranom rođaku iz Alabame, doveo je NATO do treće zone gradskog prometa Sankt Peterburga unatoč jasnim obećanjima da neće, i posve zanemario ruski mentalitet. Rusima nije bitan McDonald’s ni “standard”, ruski je seljak gladan i zna da će uvijek biti gladan.
Ne, njemu je bitan ponos, bitno mu je da u Kremlju sjedi moćni car kojeg će se svijet bojati, prema kojem će se svi odnositi sa strahopoštovanjem. Pred kojim će se svijet tresti od straha kad lupi šakom o stol i zaprijeti nuklearnom bombom. Što mislite, zašto su saveznici Japanu ostavili cara 1945.? Zapad se ponio kretenski nakon što je dobio rat i Putin je samo neizbježan nusprodukt. Ali to nimalo ne opravadava Ruse ni Putina, i tu se moram razići s Milanovićem. Naprotiv, sve je to samo razlog više da se postupi suprotno, odbaci truli pacifizam, i da Zapad krene u obračun s Rusijom, što je uostalom trebalo učiniti još 1945., kako je Churchill predlagao. I nemojte misliti da je meni do rata, sigurno nije. Samo mi je jasno da, što dulje odgađamo neminovni sukob, on će biti krvaviji. A komu nije jasno tko je Milanović i je li ga stvarno briga za to da Hrvatsku poštedi tog rata ili su tu neki drugi interesi u pitanju, neka pregleda sve što je o Ukrajini govorio od 2014. do danas. Imamo li rusku petu kolonu na Pantovčaku?
Zašto vjera u socijalizam?
U današnje je vrijeme jasan i jednostavan novinski naslov rijetkost. Pretežu “navlakuše” kako biste kliknuli na sam tekst. Zato mi je pažnju privukao naslov u Jutarnjem “Kuba je potpuno propala”. U glavu, bez okolišanja. Kuba je zemlja koja me odavno fascinira, ne zbog svoje egzotičnosti, nego zbog toga što je jedinstven primjer propadanja – moralnog, ekonomskog, fizičkog. Zgrade u Havani hrpa su ruševina uništenih monsunima, neodržavanih od 1959., bez prozora i vrata, i svakog tjedna se sruši bar jedna i zatrpa preostale stanare. Kuba, zemlja koja je pedesetih uživala jedan od najviših standarda života, zemlja u kojoj se Havanom nije moglo proći od silnih američkih automobila, u kojoj su, kako se vidi iz starih dokumentaraca, ulice bile prepune dobro odjevenih muškaraca i žena, zemlja koja je bila ispred većine država zapadne Europe mjereno brojem televizora ili automobila na tisuću stanovnika, danas je zemlja u kojoj stanovništvo preživljava samo od riže – kad i nje ima. Danas Kuba uvozi više od 80 posto hrane! A prije revolucije bila je jedan od najvećih izvoznika hrane na svijetu!
Hrana se dijeli samo na točkice, pa tako ako imate dijete, imate pravo na četvrt pileta svakog tjedna, ali tog pileta vjerojatno nema u dućanu. Preostali pilići nedavno su poumirali na farmama jer ih nitko nije hranio, nije imao čime. Kuba nema ni goriva ni umjetnog gnojiva, nema ga čime platiti, a dani kad su Venezuela, i sama danas posve propala, i Rusija besplatno slali gorivo prošli su. Plaća je petnaestak dolara, a toliko je i kilogram mesa na crnom tržištu. Lijekova nema već više od 30 godina, bolnice su ruševine kao i sve ostalo, često nema ni vode, a struje ima 4-5 sati dnevno, pa ako netko i nabavi hranu, ona se pokvari. Preživljava se isključivo od onog što pošalje rodbina koja je uspjela pobjeći u SAD. Reddit je pun priča izbjeglica, koje su nadrealne i stravične. I sve su iste. Bijeda je nezamisliva, a dobro živi samo uzak krug oko vrhuške režima, oni su vlasnici hotela, dućana, svega. No u te dućane i hotele Kubanci ne smiju, ni na plaže, one su samo za strance.
Njih u turističkim središtima čekaju puni dućani u kojima se kupuje samo za dolare, i jeftine, često maloljetne prostitutke kojima je tih desetak ili dvadeaset dolara dovoljno da nahrane obitelj, a potom idu kući i pričaju kako je socijalizam zapravo baš super, i ne razumiju zašto bi netko podržavao socijalno nepravedni kapitalizam. Ili, poput Moorea, snime dokumentarac o fenomenalnom kubanskom zdravstvenom sustavu u klinici samo za strance, gdje primaju samo gotovinu, i to dolare. A ako ima bijede, za to su krive “američke sankcije”, a ne pohlepa i korupcija komunista i njihova nesposobnost. Kamoli da bi sustav imao manu! Odličan je, samo ga Zapad sabotira jer je toliko bolji od kapitalizma! Unatoč brojnim dokazima, na zapadu stalno raste broj onih koji socijalizam smatraju superiornim kapitalizmu, a ni Hrvatska nije pošteđena trenda. Nas u istočnoj Europi zasad spašava samo to što se brojni sjećaju blagodati socijalizma i ne žele ih opet. No, kažu, neke su stvari toliko glupe da u njih samo intelektualci mogu vjerovati. Superiornost socijalističkog sustava i njegova humanost jedna su od njih, negdje u rangu s ravnom Zemljom.
Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Dnevno.hr.
