Kraj je studenog a ujedno i kraj ‘Movembera‘, mjeseca koji je u znaku svjesnosti o muškom zdravlju. Mnogi puštaju brkove i bradu, neki se briju za humanitarne svrhe, puno se priča o tome i upozorava, ali koliko muški zapravo vode računa o svom zdravlju i kakva je situacija na terenu, najbolje zna voditelj Odjela za urologiju u Općoj bolnici Dubrovnik, primarijus doktor znanosti Zaim Čustović, doktor medicine, specijalist urologije i subspecijalist urološke onkologije s 31-godišnjim iskustvom.
– Kao i svake godine, kad dođe 11. mjesec, ‘Brkati studeni‘ ili ‘Movember‘, podsjeti nas na sve ono što treba poduzeti da bismo podigli svijest muškaraca. Dosad je bilo tako da muškarci u odnosu na žensku populaciju nešto rjeđe idu na preglede, to je posebice bilo istaknuto prije 20, 30 godina i dovelo je do toga da se mnoge bolesti nisu otkrivale na vrijeme, posebice karcinom prostate, a kada bi se i otkrile, to su bili karcinomi koji su bili već u poodmakloj fazi. Procjena je da je prije, otprilike 60 do 70 posto novootkrivenih karcinoma prostate, bilo u uznapredovaloj fazi, bolest bi probila granice prostate, proširila bi se u okolno tkivo ili je imala udaljene metastaze. U samo 30 posto slučajeva bi se radilo o takozvanom ‘lokaliziranom karcinomu‘. Danas imamo potpuno drugačiju situaciju. Naravno, tijekom godina bile su vrlo važne akcije i tako je nastala akcija ‘Movember‘ ili ‘Brkati studeni‘ i ona asocira da je vrijeme za mušku populaciju da se pokrene, da ide na redovite preventivne preglede da bi se najčešće otkrile bolesti kod muškaraca, podsjeća dubrovački urolog.
Rak prostate je prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije na 4. mjestu najčešćih novootkrivenih karcinoma kod muškaraca na svijetu, a kad se pogledaju podaci za Hrvatsku iz 2022., broj oboljelih je bio oko 2.600. To znači kako je rak prostate jedan od najčešćih novodijagnosticiranih karcinoma kod muškaraca u Hrvatskoj. Tijekom 2024. ukupno 862 muškarca umrlo je zbog karcinoma prostate koji se nalazi na osmom mjestu svih uzroka smrti kod muškaraca i na trećem mjestu svih zloćudnih uzroka smrti kod muškaraca, nakon raka pluća i raka debelog crijeva.
– Rak prostate obično počinje od 50. godine, može početi i prije… Važno je naglasiti kako u svojoj početnoj fazi nema specifičnih simptoma, nema neki karakteristični simptom kad bi muškarac mogao posumnjati da eventualno ima karcinom prostate ili da ima određeni rizik nastanka. Ti simptomi u početku su: učestalo, isprekidano kao i noćno mokrenje, osjećaj nepotpunog pražnjenja mjehura… No, problem leži u tome što iste simptome ima i dobroćudno uvećana prostata tako da dolazi do ‘preklapanja‘ simptoma. No, važno je otkriti rak prostate u početnoj fazi kad se on može liječiti. Ako ga otkrijemo u ranoj fazi, desetogodišnje preživljenje je preko 90 posto. Akcije poput ‘Movembera‘ gdje se muškarci pozivaju na preventivne preglede koje uključuju klinički pregled, digitorektalnu pretragu ili pretragu prostate prstom, potom ultrazvučnu pretragu, određivanje krvnih markera, može nam pobuditi sumnju na eventualni rizik od nastanka raka prostate. Kad kod osobe procijenimo da postoji određeni rizik od karcinoma prostate, moramo proširiti dijagnostičke pretrage, sljedeći je korak biopsija prostate gdje se uzimaju uzorci sa ciljanih mjesta iz prostate gdje možemo očekivati nastanak i razvoj karcinomskih stanica i nakon učinjene definitivne patohistološke dijagnoze, imamo čistu situaciju: možemo dijagnosticirati karcinom prostate, možemo vidjeti o kojoj se vrsti tumora radi, u kojoj je fazi, je li operabilan…, objašnjava dr. Čustović te nastavlja:
– Ukoliko je detektiran u ranoj fazi, onda opcija liječenja može biti, recimo, ‘pomno praćenje‘. To znači da je kod određene skupine bolesnika rizik od brzog napretka i širenja karcinoma prostate izuzetno nizak. To je skupina bolesnika koja se unatrag više godina operirala, danas tu skupinu bolesnika s karcinomom niskog rizika ne operiramo, ne izlažemo ih riziku nego je dovoljno praćenje, prate se određeni parametri i tek ako nakon par godina dođe do progresije tumora, onda se postupa prema definitivnoj patohistološkoj dijagnozi. Ukoliko se rak prostate detektirao u svojoj ranoj fazi, druge metode liječenja mogu biti: terapija zračenjem ili operativno liječenje. Terapija zračenjem je najčešće rezervirana za bolesnike koji nisu kandidati za operativno liječenje ili kod mlađih muškaraca koji žele izabrati jedan od oblika radioterapije. Prednosti radioterapije jesu te što izbjegavamo rizik operativnih i postoperativnih komplikacija, a nedostatak je taj što što se ne vadi tumor, ali postoje načini na koji možemo kontrolirati dolazi li do širenja tumora na udaljene organe. Operativne metode liječenja nekad su bile rezervirane za bolesnike koji su svim dijagnostičkim testovima imali dokazan karcinom koji se nije proširio van organa… Napretkom medicine i tehnologije, danas se operativno liječenje karcinoma prostate obavlja pomoću robotskih asistiranih laparoskopskih operacija koje imaju velike prednosti, bolja je kontrola bolesti, kraći je boravak u bolnici, brži je oporavak bolesnika…, navodi stručnjak.
U Hrvatskoj je posljednjih godina primjetno povećanje trenda odlazaka na pregled. Brojke su slične onima u drugim europskim zemljama, tu statistički pokazatelji ne odudaraju i većina karcinoma koja se otkrije, otkrije se u ranoj fazi. No, pored karcinoma prostate, važno je govoriti o mentalnom zdravlju muškaraca. Svejedno radilo se o operativnom zahvatu ili zračenju, postoje određeni rizici, a pacijenti su najviše zabrinuti za postoperativne komplikacije pa su najčešća pitanja vezana za normalno mokrenje bez tegoba i očuvanje seksualnog života. To je ono što najviše remeti kvalitetu života, posebno kod mlađih bolesnika.
– Naravno da se određeni poremećaji mogu javiti jer postoje određene komplikacije bez obzira koju metodu liječenja primijenili. Određene komplikacije se javljaju na određeni broj operacija, to je nešto što ne možete izbjeći i naravno da je pacijentima jako teško ako imaju određene komplikacije poput nedovoljne i neadekvatne kontrole mokrenja poslije operacije, ako nemaju očekivani seksualni život ili ako određena očekivanja nakon jednog vremenskog razdoblja poslije operacije nisu ispunjena i nije onako kako pacijenti zamisle život nakon operacije. Naravno da to može dovesti do određenih frustracija, naravno da može narušiti mentalno zdravlje bolesnika, ali je vrlo važan iskreni razgovor između bolesnika i stručnjaka kako bi se poduzele sve dodatne dijagnostičke i terapijske mjere kojim se ovi problemi mogu poboljšati i sanirati ili u potpunosti riješiti, navodi dr. Čustović.
No, postoji još jedna učestala patološka promjena koja se pak tiče mlađih muškaraca – pa i dječaka.
– Osim karcinoma prostate, kod mlađih muškaraca i kod muškaraca u adolescenciji, čak i starijoj dječjoj dobi od 12., 15. ili 20. godine života, može se javiti karcinom testisa. On se najčešće otkriva slučajno. Znamo da djeca danas idu na sistematske preglede, da su adolescenti puno razvijenije i zrelije generacije nego što je to bilo prije 20, 30 ili 40 godina, dostupnost podataka je kudikamo veća… Kad govorimo o adolescentima, najčešće prilikom kupanja ili tuširanja, kad se radi samopregled, može se vidjeti ima li na jednom ili drugom testisu određenih promjena, je li testis mekan ili tvrd, ima li nekih izraslina, kao i neke eventualno druge anomalije koje se mogu primijetiti, dok su kod djece školske, niže školske dobi, gdje nažalost isto postoji mogućnost pojave karcinoma testisa, vrlo važni sistematski pregledi. Ukoliko nakon sistematskog pregleda postoji sumnja na bilo koju urološku anomaliju ili bolest, ta se djeca upućuju na specijalistički urološki pregled gdje se utvrđuje ima li nekih promjena ili izraslina, radi se ultrazvuk testisa kojom se gleda je li uredna veličina, uspoređuje se veličina jednog ili drugog testisa, ima li odstupanja u veličini te gledamo ima li određenih promjena unutar organa. To su sve metode koje se primjenjuju u mlađoj dobi, karcinomi testisa se vrlo rijetko javljaju kod ljudi srednjih godina ili kod starije populacije, poručuje dr. Čustović.
Kod raka testisa stvar zna biti vrlo delikatna, pogotovo ako je pacijent mlađe životne dobi, sâm pristup i način razgovora prema roditeljima i pacijentu, što reći i kako objasniti da dijete ima malignu bolest i da je potreban operativni zahvat, hoće li trebati dodatna terapija, primjerice kemoterapija, svemu tome treba pristupiti vrlo odgovorno i pažljivo… Potrebno je učiniti sve kako bi mlada osoba nakon svega mogla nastaviti živjeti normalnim životom, a kasnije i zasnovati obitelj.
– Operirali smo stvarno jako puno karcinoma prostate, nažalost, i karcinoma testisa. Kad se poštuje zakon struke i standardni protokoli, kad se provede sve što ono što ide po smjernicama medicine zasnovanoj na dokazima, onda većina pacijenata bude u potpunosti zadovoljna, izliječena. Vrlo važno je da ljudi idu na preglede i svi mi skupa kao društvo moramo raditi na tome da svijest muškaraca proradi na način da mi nismo ‘neuništivi‘, da i mi možemo oboljeti i da postoje određene bolesti i stanja koje napadaju muškarce, da nisu sve bolesti ‘rezervirane‘ za žensku populaciju. Primjećujemo da na pregled dolaze dosta mladi muškarci i to je ono što je pozitivno u cijeloj situaciji. Trebamo znati kakva je situacija u cijeloj državi, populacija nam stari a onda je za očekivati da će i broj novootkrivenih karcinoma prostate, kao i drugih bolesti, biti upravo u toj dobnoj skupini i stoga nam je vrlo važno apelirati i pozivati naše sugrađane da se uvijek odazovu ovakvim akcijama, a da ne čekamo samo 11. mjesec, nego da vode brigu o svom zdravlju, podcrtava urolog.
– Briga o zdravlju se vodi na jedan način – preventivni pregled je najbolji oblik liječenja, ne samo ako imate određenu malignu bolest, već i da bi vaše mentalno zdravlje ojačali i unaprijedili i u slučaju da se suočite s nekom malignom bolesti, da budete mentalno jaki i hrabri te da se možete nositi sa svime: s dijagnozom, planom liječenja, postoperacijskim oporavkom i svime onim što nose takve maligne bolesti. Smjernica Europskog i Američkog urološkog udruženja je da rizik počinje od 50. godine, a kod osoba gdje postoji nasljedni oblik karcinoma, karcinom se može javiti već u 40. godini. Uvijek pozivamo dobne skupine od 45. godine života da idu na preventivne preglede, a ako postoje određene smetnje mokrenja, ne treba čekati… Simptomi poput učestalog mokrenja, usporenog mlaza, osjećaj nepotpunog pražnjenja mjehura, učestalog noćnog mokrenja, mogu biti signal za odlazak liječniku i može se otkriti karcinom prostate u najranijoj fazi a time su prognoze bolje, mogućnost izlječenja je daleko veća, ali su najvažniji preventivni pregledi. Najbolji način liječenja je prevencija, zaključuje dr. Čustović.
