Ubojstva iz časti, iako prisutna u različitim kulturama diljem svijeta, i dalje ostaju jedna od najmračnijih posljedica patrijarhalnih i strogo hijerarhijskih društvenih sustava. Riječ je o nasilju u kojem član obitelji ili zajednice oduzima život osobi za koju vjeruje da je narušila obiteljsku čast ili ugled. Najčešće su žrtve žene i djevojke, dok počinitelji obično tvrde da djeluju kako bi “vratili čast” svom domu.
Stručnjaci naglašavaju da su takva ubojstva povezana s tradicijama koje se održavaju unatoč suvremenim društvenim promjenama. U nekim zajednicama te su prakse prožete religijskim pravilima, kastinskim strukturama i strogim rodnim ulogama koje potiču kontrolu nad životima žena.
Po pitanju ubojstva iz časti posebno se ističe Čečenija, konzervativna muslimanska republika na sjevernom Kavkazu, gdje su ubojstva iz časti česta i duboko ukorijenjena. Najnoviji slučajevi koji su potresli cijeli svijet odnose se na smrt dviju mladih žena koje su pokušale pronaći sigurnost izvan granica svoje domovine.
Ubijanje žena
Slučaj koji je ranije ove godine zaprepastio cijeli svijet odnosi se na 23-godišnju Aishat Baimuradovu, koja je pobjegla iz Čečenije u Rusiju, bježeći od obiteljskog nasilja. Organizacije za ljudska prava istaknule su da ju je suprug zlostavljao te joj prijetio ubojstvom.
No, nekoliko mjeseci nakon bijega, Aishat je 18. listopada pronađena mrtva u iznajmljenom stanu u Armeniji. Prema navodima policije, postoje indicije da je možda ubijena, a prema dostupnim informacijama dvije su sumnjive osobe viđene kako napuštaju zgradu neposredno prije pronalaska tijela.
Samo mjesec dana kasnije javnost je potresla vijest o smrti još jedne žene, 33-godišnje Aliye Ozdamirove. Prema informacijama organizacije NC SOS, Aliya je pobjegla iz Čečenije zbog svoje seksualne orijentacije, zbog koje je primala prijetnje, a posljednji put je viđena na putu prema ruskoj granici nakon što joj je rečeno da ni u Gruziji nije sigurna.
Njezino tijelo pronađeno je nekoliko dana nakon nestanka. Lokalni dužnosnici odbacili su optužbe o umiješanosti čečenskih struktura, no sumnje međunarodnih organizacija za ljudska prava i dalje postoje, pogotovo jer se radi o ponavljajućem obrascu nasilja nad ženama i homoseksualnim osobama u toj regiji.
‘Nemamo takvih ljudi ovdje’
Čečenija je godinama poznata kao prostor izrazite lojalnosti prema dugogodišnjem vođi Ramzanu Kadirovu, čije se neformalne prakse i autoritet često nalaze iznad zakona. Brojne organizacije dokumentirale su nestanke, mučenja i ubojstva osoba koje se ne slažu s Kadirovim režimom ili odstupaju od tradicionalnih normi.
Kadirov je ranije privukao pozornost svjetske javnosti svojim kontroverznim izjavama, uključujući negiranje postojanja homoseksualaca u Čečeniji. Tijekom razgovora s HBO-om nazvao je izvještaje o progonu gay osoba “besmislicama”, izjavivši: ”To je besmislica. Mi nemamo takvih osoba ovdje. Ukoliko ih ima, odvedite ih u Kanadu”.
Na pitanje o ubojstvima iz časti rekao je da “ukoliko tih ljudi ima ovdje, službeno vam govorim da ih njihove obitelji neće ostaviti živjeti na miru zbog naše vjere, našeg mentaliteta, običaja i tradicija. Čak i ako je to kažnjivo zakonom, mi bismo to ipak odobravali”. Upravo zbog takvog stava, mnogi iz Čečenije bježe još od početka 2000-ih, no zatvorene rute prema Europi zbog rata u Ukrajini i nestabilnost u susjednim državama ostavljaju ih bez sigurnog utočišta.
