U ranim jutarnjim satima u nedjelju 30. studenoga nakon teške bolesti preminuo je u 89. godini života Josip Zen-Braco. Vijest o smrti jedne od legendi Grada na gori proširila se brzo i ne samo Imotskim i Imotskom krajinom, već i Hrvatskom, gdje god ima Imoćana, što svjedoče brojni pozivi izraza sućuti obitelji.
Braco Zen rodio se 1937. godine u obitelji Frane i Anke Zen, Imoćana od kolina, i to u staroj kući Markotinih uz sam rub Modrog jezera. Kako taj prst Božji zna što radi sa svakim od nas, jer upravo je Modro jezero jednim velikim dijelom oformilo njegov život! Braco Zen je, rekosmo, bio jedan od legendi Imotskog.
Za ovaj naziv sigurno da postoje itekakvi argumenti. Osim što je sve do svoje mirovine radio kao vozač i mehaničar u svojoj firmi, našoj staroj “Vinariji”, Braco je i poslije ulaska u mirovinu svojim jedinstvenošću radišnog čovjeka radio, pomagao drugim ljudima, bilo u poslu, bilo savjetom.
Brojne su njegove aktivnosti u oplemenjivanju života u Imotskom. Bijaše to čovjek neizmjerno vjeran svome gradu. Bio je od svoje mladosti član Gradske glazbe, utemeljitelj i pjevač prve imotske muške klape, pjevao je u crkvenom zboru crkve sv. Franje, bio je zaštitni znak imotskih pokladnih svečanosti, zaštitni znak imotskog Tinela kod crkvice Gospe od Anđela. Uostalom, nije bilo neke krucijalne manifestacije koja je oslikavala bilo baštinsko naslijeđe, bilo budućnost Imotskog, a da on nije bio prisutan, mišlju i djelom.
Ovdje ističemo njegovu ogromnu ljubav za prirodu, posebno Modroga jezera, za koje je znao kazati da je njegov životni moto. Modro jezero, sigurni smo, ne pamti još Imoćane poput Brace Zena, koji su ga ne samo redovito posjećivali u sva četiri godišnja doba, već i po njegovoj ekološkoj osviještenosti koju nije iskazivao riječju, već djelom. Stvarno djelom, od popravljanja porušenih serpentina, prikupljanja otpada s njegova presušenog dna, do ljetnih mjeseci kada je svojom lađom i veslanjem oduševljavao sve u jezeru.
Ako je itko od Imoćana bar od njegova rođenja naovamo volio taj kraški biser, ali volio ga njegovim uređenjem i brigom, onda to bijaše Braco Zen. Bio je i pisac, humorist kakvog nadaleko nema, čak i pjesnik, dakako s temama svoga Imotskog. Jednom riječju, bio je jedna od najvećih ikona, onih običnih, a toliko vrijednih svoga grada. Njegova obitelj uistinu može biti ponosna na njega, a svi mi koji smo ga poznavali i s njim udisali ovaj imotski zrak, njegovom smrću izgubili smo mnogo. A tek iskreno prijateljstvo! Stoga Zenu mirno spavaj i gledaj odozgo nas smrtnike ponosno, jer si nam ostavio u naslijeđe ljubav za Imotski.
Pogreb Josipa Zena Brace bit će u utorak 2. prosinca u 14.30 na Gradskom groblju Gospe od Anđela u Imotskom. Naša Slobodna Dalmacija pisala je u nekoliko navrata o ovom zaslužnom Imoćaninu.
