Gotovo sve što je Hajduk do sada u prvenstvu napravio može se svesti na jednu ključnu točku o kojoj je već štošta napisano. Riječ je o standardizaciji. Dugo je Gonzalu Garciji trebalo da ju pronađe, a kad se to dogodilo krenuli su i rezultati. Još tamo početkom sezone su često Urugvajcu stizala pitanja o količini rotacija, promjena, a on je govorio da njemu ionako ne postoji prva i druga postava te objašnjavao kako se može dogoditi da igrača tjednima nema na mapi pa onda zaigra dvije, tri utakmice od prve minute. Ipak, nije to baš tako. Odnosno, bilo je dok Garcia nije pronašao one koji najbolje odgovaraju njegovim zahtjevima. A ti nas odabranici vraćaju dva mjeseca unatrag, na početak listopada kada je krenuo pobjednički niz.
Dakle, govorimo o vezanim gostovanjima počevši od utakmice protiv Vukovara pa nadalje. Recimo da su Ivušić, Hodak, Mlačić, Šarlija, Hrgović, Pajaziti, Krovinović, Pukštas, Almena, Šego i Rebić iznijeli većinu tog tereta. Igrao je, naravno, i Marko Livaja dok se nije dogodila ozljeda stražnje lože zbog koje je van terena bio pet tjedana. I bio je taj Garcijin Hajduk u odličnom trenutku. Govorio je trener Bijelih da ima slatke brige jer su mu svi u top formi, ali realno bilo mu je lako. Znao je on da je “to to” i da nema smisla, štono se kaže, izmišljati toplu vodu. I trajala je idila zapravo od kraja rujna do početka studenog. Zapravo, do reprezentativne stanke. Kao i na početku sezone kada su Bijeli uzeli 13 od 15 bodova, a onda vezali dva poraza.
Sada ipak nije nula od šest, ali je jedan od šest što nikako nije zadovoljavajuće. No, vratimo se sastavu i standardizaciji. Vjerojatno tada i jesu svi igrači bili u formi i puni samopouzdanja jer su svi ti segmenti povezani, a istovremeno ovisni o pobjedama. Kad se nižu slavlja svi su sretni i zadovoljni. I puni samopouzdanja. Koga god da je Garcia tada stavio sumnjamo da bi pogriješio. Bijeli su zbrajali tri po tri i napredovali na tablici sve do prvog mjesta.
Nitko tada nije razmišljao gdje su igrači poput Karačića, Bambe, Racija ili Kalika koji su, sada već davnih dana, ozbiljno participirali u Garcijinom rosteru. Kako je tada bilo romantično i idilično, tako je morao doći i trenutak magle nad Poljudom. Svjestan je toga bio i Garcia koji je govorio da će se prava snaga njegova Hajduka vidjeti kada dođe kriza rezultata. A ona je, htio on to priznati ili ne, stigla. I nije čudno što je stigla opet nakon stanke. Kako u sportu zapravo sve funkcionira vrlo jednostavno, nije teško zaključiti da su neki igrači doživjeli pad forme.
Poglavito se tu može navesti Adrion Pajaziti koji je posljedično i izgubio mjesto u početnoj postavi, ali se sada vraća jer je otpao Pukštas. Nisu ovdje krucijalni nositelji igre, već oni rotacijske uloge. Kao da je na njih Garcia zaboravio, nekako ih zatomio. A nije baš da do sada Karačić ili Bamba nisu pokazali da znaju igrati nogomet. Uostalom, taj Karačić je na Poljud doveden kao najbolji desni bek SHNL-a prošle sezone, Raci i Bamba su reprezentativci svojih zemalja… Određena kvaliteta postoji, ali u posljednje vrijeme ih se (pre)malo koristi. Garcia se tu susreo s dvama krajnostima. Prvo je rotirao previše i često, a kad je našao dobitnu formulu onda je na klupu malo zaboravio što je šteta jer je širina kadra prijeko potrebna svakom klubu šampionskih ambicija, a Hajduk je takav.
E sada, postoji tu još jedan problem. Ako već ne ide, odnosno ako je prestalo ići, neke promjene su normalan slijed događaja. Točnije bile bi da pred vratima nije najveća utakmica hrvatskog nogometa. Dinamo i Hajduk sudaraju se na Maksimiru, a u toj je utakmici ruku na srce teško očekivati neke tektonske promjene u sastavu Hajduka. Iako bi možda baš to trebalo napraviti. No, nismo treneri, jedan ima tu ulogu. Gonzalo Garcia će odlučiti što i kako. Nekako kao da se Urugvajac susreće s problemom kojeg ima i Mario Kovačević. Kadar je širok, ali neiskorišten.
Do sada kod Hajduka, da se razumijemo, nije ni bilo potrebe za rotacijama, ali mogao bi Garcia o tome razmisliti u bliskoj budućnosti. Tri su još utakmice do kraja jesenskog dijela prvenstva. Mora opet Urugvajac nešto izmiksati obzirom da mu ovaj recept više nije produktivan kao što je bio. I nije mu lako donositi odluke. Trenutak je vrlo škakljiv i osjetljiv.
