Ante Čačić osmislio je rijetko učinkovitu formulu za Hajduk, u predvečerje derbija bolje obaviješteni dinamovci podsjećaju novinare na lik i djelo trenera koji je u Maksimiru patentirao penicilin za vječnog suparnika. Na startu prvenstva 2022./23., Čačićev je Dinamo “namazao” “bijele” pod vodstvom Valdasa Dambrauskasa s 4:1, a sedam mjeseci kasnije još goru torturu prošao je Valdasov nasljednik na klupi Ivan Leko. Dok se kasnije prema Splitu vraćao s 0:4 u prtljazi, Leko je slabu utjehu pronalazio u podatku da je svijetu upravo predstavio nesvakidašnji talent Luke Vuškovića.
Činjenica da je važne kote hrvatskog nogometa osvajao zahvaljujući dekretima Zdravka Mamića, kao despota na čelu HNS-ove organizacije, u startu je rušila imidž Ante Čačića u javnosti. Na vrhuncu te priče on je 2015. godine u fotelju šefa hrvatske reprezentacije ustoličen ravno s klupe Lokomotive, otprilike kao da Elon Musk iz hangara na Plesu lansira raketu u orbitu, nakon čega je samo rijetke entuzijaste zaista nastavilo zanimati njegov rezultatski dossier.
Spletom okolnosti, Čačić je ostao personifikacija kadroviranja po ključu, drugo ime za podoban stranački kadar u nogometnom okruženju, iako s protokom vremena i uslijed brojnih promjena na Dinamovoj klupi, postaje sve jasnije da je Čačić (usput) bio i vrlo talentiran, iskustvom potkovan nogometni trener.
U Čačićev rukopis zagledat će se Mario Kovačević dok sljedećih dana bude pripremao taktiku za najvećeg suparnika. Kada je prvi put Hajduk ispratio četvorkom iz Zagreba, 72-godišnjak na Dinamovoj klupi vratio je momčad u život nakon 0:1 minusa na poluvremenu. U drugo poluvrijeme “plavi” su utrčali bez kadrovskih promjena, ali očito osokoljeni nekom novom energijom, tako da su Bruno Petković i Martin Baturina već za dvadeset minuta okrenuli minus u 2:1 vodstvo, a kasnije su posao dovršili Amer Gojak i Mislav Oršić.
U reprizi (veljača 2023.) “plavi” su bez stresa, prema nacrtima raspoloženog Luke Ivanušeca, pitanje pobjednika riješili već do poluvremena (strijelci Ademi, Baturina i Petković). U oba navedena derbija hajdukovce su kao starteri na terenu predvodili današnji senatori Marko Livaja i Filip Krovinović, dok je Josip Mišić jedini “preživjeli” dinamovac u postavi iz tih dana.
Nakon Čačića je, kada govorimo o ligaškim derbijima u Maksimiru, nastupilo sušno vrijeme za “plave”. Momčad pod vodstvom Igora Bišćana vodila je 1:0 u ljeto 2023. godine, nakon čega je Petković s bijele točke “dodao” loptu u naručje vrataru Lučiću. Iz te točke iniciran je preokret gostujućeg sastava, Hajduk je golovima Livaje i Pukštasa došao do 2:1 pobjede. Sergej Jakirović je u svojem prvom derbiju u Maksimiru odigrao 0:0 protiv Hajduka, koji je vodio Mladen Karoglan, a u drugom domaćem pokušaju mjeru mu je uzeo Gennaro Gattuso (0:1). Na koncu niti Fabio Cannavaro nije znao uzeti bodove hajdukovcima pred vlastitim navijačima.
Kada podvučete crtu, hajdukovci su bez posljedica prošli Maksimirom prilikom četiri posljednja velika derbija. Je li Čačić znao tajnu ili se samo radi o vječnoj ravnoteži među zvijezdama, o onoj staroj istini da u derbiju nikad nema favorita? Saznat ćemo vrlo brzo. U subotu oko 17 sati bit će jasnije nastavlja li Dinamo prvenstvenu utrku boreći se samo sa štopericom ili će mu Hajduk ipak puhati za vrat i nakon Božića.
I Kovačević i Gonzalo Garcia u pripremi za derbi s pravom će uvjeravati navijače da kontroliraju stvari te kako je sve u njihovim rukama. Matematički su obojica u pravu: u slučaju da dobiju sve preostale utakmice do kraja kampanje, bit će prvaci. U realnost ih, međutim, vraća nepredvidljiva forma njihovih igrača, plus kartoni, ozljede i zategnuti odnosi s glavnim zvijezdama, koji rijetko mogu proizvesti poticajnu klimu u svlačionici.
Kovačević je svoju “plutajuću minu” u vidu nezadovoljnog Diona Drene Belje napola deaktivirao. Beljo je započeo utakmice u Karlovcu i Gorici, govorom tijela na terenu je pokazivao da je na istoj valnoj dužini sa suigračima, ali je ostao bez učinka i bez pune minutaže. Na drugoj strani, Marko Livaja je, odbivši ući s klupe na Rujevici, kasnije ipak pregrizao ponos, pa kao pričuva utrčao na teren protiv Varaždina.
Obojica su napadača objektivno u škripcu: visinom ugovora i razinom navijačkih očekivanja apsolutni lideri, a učinkom na terenu i brojem golova tek sekundanti Monsefu Bakraru, odnosno Micheleu Šegi. Na papiru 13. ili 14. igrači u međuvremenu su se avanzirali u vodeće strijelce svojih momčadi i treneri ih opravdano forsiraju.
Ali kako bi strijelci tresli mreže, prethodno bi i vezni igrači trebali nešto suvislo kreirati. Krajem studenoga i početkom prosinca, ni Dinamo niti Hajduk ne mogu se pohvaliti da su im režiseri posebno nadahnuti. Miha Zajc povremeno ponudi ideju, ali igra “plavih” je uglavnom industrijsko štancanje na sredini terena. Niti Hajduk s Krovinovićem, a bez ozlijeđenog Pukštasa, ne ulijeva povjerenje svojim fanovima. Premalo sadržaja za derbi tako velikog uloga…
